Krik i bijes

Sam naslov romana “Krik i bijes” citat je iz 5. čina Shakespearova Macbetha kao dio Macbethove reakcije na vijest o smrti lady Macbeth. U trenutku beznađa, on kaže: Život je bajka koju idiot priča, puna buke i bijesa, a ne znači ništa.

Mjesto i vrijeme radnje

Na jugu Sjedinjenih Američkih Država u izmišljenom gradu Jeffersonu u Državi Mississippi između 1910.i 1928. godine.

Tema romana

Degeneracija i propast ugledne aristokratske obitelji Compson. Priča o propadanju Compsonovih ispričana je bez kronološkog reda kroz četiri poglavlja (svako poglavlje prikazuje jedan dan: 7.4.1928., 2.6.1910., 6.4.1928., 8.4.1928.) i to tako da četiri osobe (Benjy, Quentin, Jason, Dilsey) iznose vlastita viđenja i sjećanja na iste događaje, ali potpuno različitim književnim tehnikama. U prvom dijelu događaje priča maloumni idiot Benjy – prvo je poglavlje simulacija svijesti retardirane osobe oblikovana poput njezina unutarnjeg monologa, u drugom dijelu govori najstariji brat Quentin tzv.unutarnjim monologom, a u trećem Jason također tehnikom unutarnjeg monologa . Četvrti dio pripovijeda stara služavka crnkinja Dilsey s pozicije objektivnog propovjedača.

Kratak sadržaj

Benjy je najmlađi brat, retardiran mentalno u 33. godini a na razini trogodišnjaka. Obožava svoju sestru Candance u kojoj jedinoj vidi svoje utočište od svojih strahova i problema.

On posjeduje livadu koju je dobio u nasljedstvo od roditelja, ali tu livadu oni prodaju kako bi najstarijeg brata Quentina poslali na sveučilište da se školuje. I Quentin je emotivno vezan za Candance, svoju rođenu sestru. Kao student sveučilišta Harvard, izvršit će samoubojstvo utopivši se u rijeci, jer se nije mogao nositi sa sestrinim gubitkom nevinosti tj. po njegovom viđenju gubitkom obiteljske časti.

Candance voli i Quentina i Benjya, ali ne podnosi brata Jasona. Caddy u ranoj mladosti izgubi svoju nevinost sa Daltonom Amesom, a nedugo zatim se udaje za lokalnog bankara koji ju izbacuje iz kuće kad shvati da dijete tj. djevojčica koju je Caddy rodila, nije njegovo dijete. Caddy svoju kćer naziva Quentine.

Razdor između Jasona i Quentina je od samog trenutka kada je Quentin poslan na sveučilište da se školuje a Jason nije. Jedina nada koja mu preostaje je mogućnost zaposlenja u banci sestrinog muža – ali i ta opcija pada u vodu po razvodu njihova braka. Naposlijetku se Jason zapošljava u jednoj lokalnoj trgovini i postaje glava obitelji.

Caddy, njegova sestra mu šalje novac za uzdržavanje njene kćeri Quentine. Jason podlo ostavlja sebi taj novac, sve do trenutka kada mu ga Quentine ne ukrade i pobjegne sa nekim cirkuskim radnikom. Nakon majčine smrti, Jason šalje Benjya u ludnicu. Kraj dinastije Compson dolazi bez nasljednika, Jason ostaje sam i raspušta svu poslugu.

Zaključak

Složeni obiteljski odnosi – incest Benjya i Caddy, također incestualna zaljubljenost Quentina, lomovi u njegovoj ljubavi prema sestri i osjećaju porodične časti. Izvanredno su opisane pripreme Quentina za samoubojstvo, Benjyeva dojmljiva sjećanja, vulgarni svjetonazor Jasona i smireno suosjećanje crnkinje Dilsey.

Biografija: William Faulkner

William Faulkner rodio se 25. rujna 1897. godine u mjestancu New Albany u saveznoj državi Mississippi, kao praunuk Williama Cuthberta Falknera, trgovca koji je u povijest književnosti ušao svojim romanom Bijela ruža Memphisa.

Sa pet godina seli se sa obitelji u gradić Oxford, u istoj državi. Kratko je sudjelovao u 1. svjetskom ratu, kao zrakoplovac u Kanadskim dobrovoljcima. Poslije rata seli se u New Orleans, gdje se druži sa Sherwoodom Andersonom, koji je imao značajan utjecaj na njegovo stvaralaštvo. Za to vrijeme je napisao nekoliko pjesama i crtica o New Orleansu, a sredinom 20-ih godina vraća se u Oxford, gdje se ženi, kupuje farmu i ostatak život provodi kao farmer, kojemu je pisanje hobi. Umro je 6. srpnja 1962.

Prvi roman, Vojnikova plaća, objavio je 1926., i tipično je djelo predstavnika “izgubljene generacije” (Hemingway, Dos Passos, Fitzgerald). Pravi proboj napravio je tek s romanom Buka i bijes (1929.), koji je bio revolucionaran u povijesti romana. Ostala poznatija djela su mu romani: Dok ležah na samrti, Svetilište, Svjetlo u kolovozu, Abšalome, sine moj; zbirka pripovijedaka: Ovih 13; drama: Rekvijem za opaticu.

1950. godine Faulkner je dobio Nobelovu nagradu – nakon brojnih američkih književnih nagrada, konačno priznanje njegove vrijednosti.