Život je san

Djelo je u tri čina pisano stihom. Bajkovitost teksta je uočljiva od samog njegovog početka jer i likovi i fabula odgovaraju modelu bajke. Moralno – didaktička poruka teksta odgovara u potpunosti tom modelu, jer se glavni lik preobražava u potpuno pozitivnu ličnost, a poanta djela odgovara tezi da dobro uvijek pobjeđuje zlo.

Pisac glavnog lika na kraju teksta dovodi do opće dileme što je to java, a što san u čovjekovom životu; prethodi li san buđenju ili buđenje snu u stvarnom životu? Ova nestvarna legenda i likovi poslužili su autoru da izrazi svoje mišljenje o ulozi odgoja u životu, o sudbini koja visi nad čovjekom i tu se postavlja pitanje možemo li mi utjecati na sudbinu, o snazi razuma i volje koji se suprostavljaju sudbini, o snu i stvarnosti i prolaznosti svega.

U Sigismundu se odigrava borba između sna i jave. Živjeti u iluziji znači živjeti u irealnosti i neobjektivno sagledavati stvarnost. San ostaje u našem sjećanju, ali u tom sjećanju čovjek ima osjećaj da živi. Zato Sigizmund ima utisak da živi stvaran život jer jedino što mu djeluje realno jest Rosaurina ljepota. I drugi likovi misle da sanjaju, ali je njihova koncepcija stvarnosti manje zbunjujuća. Prema Sigismundu san je bio njegov učitelj koji ga je naučio da treba biti dobar i pravedan. Sigizmund je time pobijedio sebe. Nije bitno sanjamo li ili ne, bitno je da pronađemo svrhu svoga života.

U djelu prevladavaju neobični izrazi, složene metafore, autor koncentrira događaje u jednu radnju čime postiže simetriju u djelu. Manje obraća pažnju na akciju i zaplet više se orijentira prema misaonom dijelu, a njegovi se likovi često pretvaraju u simbole. Ipak, simbolika ne narušava spontanost radnje. U monolozima se razvijaju velika pitanja i razvijaju se misli.

Stih je kratak osmerac. Osnovni motivi su: sudbina, strah, pobuna, vlast, bijes, zbunjenost, upornost, plemenitost, sreća, sloboda i vjernost itd. Osnovni dramski sukob se odvija između Sigizmunda i njegova oca Bazilija (poljskog kralja). Sukob se temelji na strahu za vlast i nepravdi koju provodi otac. Sukob se isto tako događa između Sigismunda i Astolfa.

Mjesto radnje: tvrđava koja se nalazi duboko u šumi i dvor gdje se nalaze civilizirani ljudi.Tu se vidi jaki kontrast, suprostavljenost prirode i dvora. Radnja se odvija u Poljskoj.

Vrijeme radnje: imaginarno

Kratak sadržaj

Budući da je odmah nakon rođenja sina saznao preko proročanstva da će on biti tiranin te da će upropastiti cijelo kraljevstvo, Bazilije, astrolog i poljski kralj odluči sina Sigismunda odmah nakon rođenja zatvoriti u kulu, u tamnicu.  Tako je Sigismund proveo djetinjstvo u divljini i tamni, okružen okovima, a društvo su mu pravili jedino tamničari i Klotaldo, stari odgojitelj.

No, jednoga dana, u sami sumrak, dolazi mu Rosaura, djevojka prerušena u muškarca sa svojim slugom Klarinom. Rosaura je stigla u Poljsku s ciljem da se osveti. I tako kada je razmišljala o tome koliko je njezina sudbina teška, čula je kako Sigismund jadikuje. Njegove riječi u njoj su prouzročile navalu emocija, osjećaj straha, a u isto vrijeme i samilost.

Kada je Sigismund shvatio da se netko nalazi u njegovoj blizini i da ga čuje, navalio je na Rosauru. No, tada začuje njezin lijep glas i smiluje joj se. Taman kada su započeli priču i kada mu je htjela otkriti svoju sudbinu, dolazi Klotaldo sa slugama i odvodi je dalje od Sigismunda. Sve je to naredba Bazilija koji je zapovjedio da se svi koji ikada dođu u kontakt sa Sigismundom, pogube!

No, Rosaura je imala sreće. Starog kralja Bazilija koji još uvijek nije imao nasljednika, počinje mučiti to je li proročanstvo o sinu istinito. Svojim podanicima je izložio istinu o sinu i objavio im ono što namjerava učiniti. Sina će staviti na kušnju. Prenijet će ga uspavanog u dvorac i dati će mu vlast, ali samo prividno.

To će biti test za Sigismunda. Ako se on pokaže kao mudar i plemenit dobit će prijestolje, no ako se bude ponašao kao tiranin, vratit će ga natrag u tamnicu. Bazilije će tada vlast predati nećacima, moskovskom knezu Astolfu i njegovoj princezi Steli.

Rosaurina sudbina se mijenja zbog novodonesene kraljeve odluke. Rosaura u međuvremenu priznaje Klotaldu, prema kojem gaji posebne osjećaje, sve o svom podrijetlu. Naime, ona je stigla iz Moskve s jednim ciljem, kako bi se osvetila knezu Astolfu. On ju je ostavio radi druge žene, sadašnje princeze Stele. U tom trenutku Klotaldo se prisjaća kako je jednom davno poklonio mač djevojci imenom Violanti, a sada je taj isti mač kod Rosaure. Razlog tomu je taj što je Klotaldo njezin otac, no on joj to ne otkriva.

Sigismund se bori na dvoru u svom onom sjaju i blještavilu, a do Klotalda saznaje istinu. No, pošto nije naviknut na suosjećanje ni toplinu, ponaša se kao tiranin. Sigismund zbog svih načinjenih mu postupka osuđuje svog oca jer smatra da on nije imao nikakvo pravo da mu tako oduzme slobodu. Bazilije mu savjetuje da se lijepo ponaša jer možda ništa od ovoga sada nije stvarno.

Nedugo nakon toga, Sigismund na dvoru ugleda Rosauru i želi je poljubiti. U taj čas dolazi Klotaldo i miješa se kako bi obranio Rosaurinu čast. Klotaldo skoro pogiba od Sigismundove ruke, a u zadnji čas ga spašava Astolfo.

Sigismunda odluče omamiti i ponovo vratiti u tamnici. On se tamo budi i ni sam ne zna što je sanjao, a što se stvarno dogodilo. Klotaldo mu govori da je sve samo sanjao, ali isto tako napominje mu kako se i u snu mora dobro vladati.

Tako Sigismund dolazi do zaključka da je cijeli život samo san i da će se tek probuditi kada umre. Do tada on mora na sve načine pokušati pobijediti zlo.

Dok Sigismund tako razmišlja o tome što je smisao života, u kraljevstvu dolazi do pobune. Vojnici dolaze do Sigismunda kako bi ga oslobodili sa željom da on postane kralj. Sigismund ne zna više što je san, a što java. No, dolazi do zaključka kako je cijeli život san pa će on nastaviti dalje sanjati, ali s činjenicom da bude spreman ovaj put da se može svakoga trena probuditi i da tada može sve nestati.

U međuvremenu, Klotaldo nije uspio ispuniti dato obećanje Rosauri jer mu je Astolfo spasio život pa mu nije htio nauditi. Rosaura tada odlazi do Sigismunda i moli njega za pomoć. Sigismund ne želeći činiti zlo, pronalazi drugo rješenje za Rosaurin problem. On odlazi do očevog dvora i tamo uz pomoć vojske pobjeđuje.

Tada svi misli da će Sigismund postati tiranin, no on se ističe u svojoj plemenitosti i velikodušnosti te oprašta ocu sve zlo koje mu je nanio. On tada i traži od Asolfa da oženi Rosauru, ali on to odbija jer ne zna njezino podrijetlo. Klotaldo u tom trenu otkriva da je Rosaura osim što je njegova kći i časnog roda i Astolfo se pristaje oženiti s njom.

Kako Stela ne bi ostala sama, Sigismund ju je odlučio zaprositi. Svi se dive njegovoj dobroti i velikodušnosti, no on im govori da se ne moraju čuditi jer je imao najboljeg učitelja, a to je bio san. Sigismund je pobijedio samog sebe svojom upornošću.

Život je san je svjetovna drama u kojoj su najveći problemi prolaznost i nestalnost svega.

Likovi: Bazilije (poljski kralj), Sigizmund (knez, Bazilijev sin), Astolfo (knez moskovski), Klotaldo (starac), Klarin (lakrdijaš), Stela (princeza), Rosaura (dama) te vojnici, stražari, svirači, dvorjanici, dame i sluge.

Biografija: Pedro Calderon de la Barca

Pedro Calderon de la Barca rođen je u Madridu 1600. god. Stvarao je u razdoblju baroka. Smatra se najvećim dramatičarom španjolskog baroka i posljednji je pisac zlatnog vijeka španjolske književnosti.

Prvo je neko vrijeme bio u vojsci te se nakon toga zaredio i živio na dvoru kralja Filipa VI.  Njegove komedije mogu se podijeliti na religiozne, filozofske i tragične. Još je napisao oko 200 kazališnih komada, oko 120 komdeija i drama te 80 crkvenih djela.

Njegove najpoznatije drame su “Zalamejski sudac” i “Život je san”. U svojoj najpoznatijoj drami “Život je san” kombinira pjesnička obilježja i metaforičan stil s filozofskim razmišljanjima o smislu i prolaznosti ovozemaljskog života. Umro je 25. svibnja 1681. godine u Madridu.

Autor: N.K. i M.L.