Analiza djela Alkar. Pripovijetku je napisao Dinko Šimunović. Kratka lektira, likovi, kratak sadržaj i književni elementi romantične pripovjetke o neočekivanoj ljubavi. Provjera znanja pročitanog djela na brz i jednostavan način!
Analiza
Alkar je romantična pripovijetka o neočekivanoj ljubavi. Radnja ove pripovjetke zbiva se u malom selu Begluku, te u gradu Sinju koji je poznat po viteškoj igri alki. Glavni dio radnje događa se u vremenskom razdoblju od godinu dana za vrijeme priprema od jedne do iduće alke.
Pripovijeda se u trećem licu, od pripovijedača koji ne sudjeluje u navedenim događajima. Osim u događajima, čitatelji mogu uživati i u dugim opisima krajolika.
Tako pripovijetka počinje opisivanjem Sinjskog polja gdje ljudi rade svoj posao, čekaju i pripremaju se za glavni događaj godine uz idilične i slikovite prikaze dvoje mladi koji uživaju u svojoj ljubavi.
Elementi djela
Vrsta: pripovijetka
Tema: sukob i suparništvo između oca i sina oko djevojke Marte, sinjske viteške igre
Pouka: tradicija, junaštvo i snaga uvijek pobjeđuju
Vrijeme radnje: kraj 19. stoljeća, vrijeme sinjskih viteških igara
Mjesto radnje: Dalmatinska Zagora u okolici rijeke Cetine, grad Sinj i selo Begluci
👉🏼 ZA VIŠU OCJENU! 👈🏼
Analiza djela i likova + najvažnija pitanja / odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj
Salko ima 18 godina, a djevojka Marta s kojom se potajno nalazi ima 20 godina. Svoju ljubav vole skrivati od znatiželjnih pogleda u hladovini pokraj rijeke Cetine.
Jednom davno Salkov otac Rašica se trebao vjenčati s djevojkom Stanom u koju je bio neizmjerno zaljubljen. No, Stana je obolila od ospica i postala je ružna. Zbog toga nije više htjela poći za Rašicu iako njemu nije smetala njena ružnoća. Rašica se naposlijetku oženio za bogatu Lucu koja mu je rodila sina Salka.
Rašica Lucu nije mogao zavoliti čak ni kad mu je rodila sina. Sve do njene smrti Rašica joj nije uputio ni jednu lijepu riječ. Odlučio je otići u hajduke. Ubijao je i pljačkao Turke i tako se obogatio.
Rašicina prva i jedina ljubav se udala za siromaha Iliju i rodila mu dvije kćeri. Unatoč kćerima Ivi i Marti, te suprugu Iliji, Stana nije bila sretna. Selo ju nije voljelo, smatrali su je vješticom jer joj je bolest zahvatila lice, a i bila je jako šutljiva.
Rašica je prestao ići u hajduke nakon Lucine smrti. Jednog dana je na groblju ugledao Martu, kćer svoje nesuđene ljubavi. Marta je navršila 16 godina i u tom trenu na groblju, Rašicu je jako podsjetila na svoju neprežaljenu ljubav Stanu. U Martu se zaljubio njegov sin Salko, a i Rašica je gajio osjećaje prema njoj.
Rašica nije mogao prestati misliti o Marti ni četri godine nakon susreta s njom. Marta je isto počela gajiti osjećaje prema Rašici i počela odbijati i izbjegavati Salka. Rašica je bio uvjeren da ona voli Salka, iako je ona zapravo voljela njega na neki drugi način, ali mu nije imala prilike reći. Na poslijetku su Rašica i Salko dogovorili da će Salko ženiti Martu, ali mora sam otrčati alku i biti alkarski momak.
Kako je Marta bila uvjerena da ne zanima Rašicu, počela se opet viđati sa Salkom. Za vrijeme alke dalo se primjetiti da je djevojka ipak zaljubljena u oca, a ne u sina. I sam Salko je to shvatio kad je vidio kako se Marta veseli pobjedi Rašice na alki. To ga je toliko rastužilo i razbjesnilo da je odlučio pobjeći iz sela.
Nedugo nakon toga, Rašica i Marta su se oženili. Salku nije bilo traga ni glasi godinu dana nakon vjenčanja. Selo je pričalo kako je Salko poludio jer ga je začarala vještica Stana dok ona nije ispričala istinu da se njena kćer zaljubila u oca i zato je Salko pobjegao. Selo je odmah osudilo Martu kad je i sama priznala da se udala za čovjeka kojeg voli jer je to ipak poštenije nego da svi žive u laži.
Naposlijetku, selo je prihvatilo Martinu odluku, osim nekoliko staraca koji su mišljenja da djevojka nema prava birati muža. Sljedeću alku koja se održavala tradicionalno u kolovozu, Rašica nije odigrao. U jednm trenu utrčao je čovjek okićen stvarima sa smetlišta i nije imao pravo koplje. No, ipak je uspio pogoditi u sridu. To je bio Salko kojeg su uhitili jer je prekinuo alku. Kada su ga pustili iz pritvora, nastavio je lutati. Tada je Salko dobio ime "Salko alkar".
Video lektira Alkar:
Analiza likova
Rašica Crnošija - jako zao i opasan čovjek. Pedesetogodišnjak bez ikakvih dobrih osobina. Potječe iz bogate obitelji, a kada je bio mlad, jako se zaljubio u siromašnu djevojku Stanu. Stanu je htio ženiti i kada je oboljela od ospica nakon kojih je bila toliko ružna da su svi bježali od nje. Kada ga je ona odbila, oženio se jednom djevojkom koju nikada nije volio. S njom je dobio i sina Salka, no nikada nije mogao postati obiteljski čovjek. Obitelj mu je predstavljala teret pa je otišao u hajduke. Pljačkao je, palio i ubijao te je postao jako bogat. Kada je nešto zamislio to je morao i ostvariti. Nakon smrti njegove žene, poželio je ostvariti blizak odnos sa sinom, no niti u tome nije uspio te je sinu naposljetku oteo i djevojku.
Salko - dobar i plemenit mladić. Ima osamnaest godina i njegov život nije sretan. Otac nije mario za njega. Bio je jake tjelesne građe, čvrst, snažan, pravi momak. U duši je bio čista suprotnost svome ocu - nježan i plah. Bio je sramežljiv i pomalo neodlučan. Prema Marti je bio osjećajan, dobar i pun ljubavi na što ona nije navikla u sredini gdje su živjeli. Tamo se očekivalo da muškarac bude odlučan i dominantan. Tako je njegova dobrota postala u ovom slučaju njegov glavni nedostatak.
Marta - dvadesetogodišnja djevojka iznimne ljepote. Svi su joj se divili. Imala je taman ten, crne oči i kosu. U početku je bila zaljubljena u Salka, ali kasnije ga je voljela samo poput prijatelja ili brata. Tražila je dominantnog muškarca, čvrstog karaktera, koji će se brinuti za nju i s kojim će biti sigurna. Odlučna je i zna što želi. Iako je na kraju završila s Rašicom, Salkovim ocem, bilo joj je žao što mu je zadala takvu bol.
👉🏼 ZA VIŠU OCJENU! 👈🏼
Analiza djela i likova + najvažnija pitanja / odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Biografija: Dinko Šimunović
Dinko Šimunović cijenjeni je hrvatski književnik koji je iza sebe ostavio brojna djela od kojih se mnoga smatraju vrhuncem hrvatske književnosti i zahvaljujući kojima se smatra utemeljiteljem moderne novele s naglaskom života na selu.
Dinko Šimunović je rođen 01.09. 1873. godine u Kninu u obitelji učitelja. Zbog posla oca koji je radio kao učitelj, Dinko je odrastao u malim mjestima Dalmatinske zagore, Kijevo i Koljani. Poput svog oca završio je školu za učitelja u mjestu Arbanasi u blizini Zadra.
Nakon godina školovanja i sam je na kraju postao učitelj te je radio u selima Dalmatinske zagore. Bio je poznat po tome što je uvijek živio skromno, a ako je imao veliku obitelj često se morao boriti s oskudicom. Svjedočeći životu u siromaštvu čega se nagledao tijekom učenja druge djece, Dinko je odabrao smjer kojim će ići njegova djela i zahvaljujući kojima će postati poznat.
Tijekom rane faze svog života Dinko je veći dio vremena proveo u mjestu Koljani, malom selu pored Vrlike u Cetinskoj krajini. Upravo su se taj dio Hrvatske i njegova okolica pokazali ključnima za književno stvaranje.
Godine 1909. preselio se u Split gdje je odlučio ostati do mirovine, a nakon toga se 1929. godine preselio u Zagreb gdje je nakon četiri godine života umro.
Njegovo književno stvaralaštvo obuhvaća oko sedamdeset pripovijetki, dvije autobiografske proze te tri romana. Prvo objavljeno djelo je "Mrkodol" iz 1905. godine. Sa spomenutom knjigom je privukao pozornost kritičara. Spajajući umjetno i narodno uspio je stvarati poseban tip novela sa čim se nametnuo na sceni nositelja hrvatske moderne.
Novelističke radove objavio je u nekoliko zbirki kao što su: "Sa Krke i sa Cetine", "Mrkodol" i "Đerdan". Nakon smrti objavljene su i "Posmrtne novele". U Dinkovim djelima glavni junaci su obično bile žene i to je još jedan detalj po kojem se istaknuo na književnoj sceni.
Neke od njegovih novela smatraju se vrhuncem hrvatske književnosti. Tu su još djela: "Roman "Tuđinac" i knjige "Đerdan", "Mladi dani", "Mladost", "Dvije pripovijetke" i "Alkar", "Porodica Vinčić", "Kukavica", "Duga".
Pripovijetke poput: "Alkar", "Muljika", "Kukavica", "Pojila", "U planinama", "Sirota", "Mrkodol" pridodana su mnogim drugim klasičnim djelima iz hrvatske književnosti.
Brojna djela o mjestima iz Dalmatinske zagore bila su sredstvo uz pomoć kojeg je Dinko želio čitateljima prenijeti svu ljepotu tog kraja u kojima se našlo mnoštvo lirskih portreta. Dinko je bio majstor po pitanju kombiniranja umjetnog i realnog, odnosno izvornog preuzetog od samog naroda i korijena.
Umro je 3. kolovoza 1933. godine u Zagrebu.
Autor: S. G.
Odgovori