Anđeo je pripovijetka Ranka Marinkovića koja pripada u njegovu zbirku pripovjedala Ruke. U njoj je opisao zadnje dane života starog i cijenjenog klesara Alberta Kneza. Prožet je sumornim i mračnim razmišljanjima Alberta par dana prije njegove smrti. No, u isto vrijeme roman je prepun ironičnih i smiješnih ispada starog klesara. Mudar, plemenit i vrijedan klesar doživio je veliko razočarenje pred kraj svoga života...
Vrsta djela: novela
Vrijeme radnje: jednog proljeća
Mjesto radnje: šupa, kuća i radiona u Zagrebu
Tema djela: život klesara Alberta Kneza
Ideja djela: I u teškim trenucima moramo pronaći svjetlost u životu i krenuti hrabro dalje
Kratak sadržaj
Albert Knez stari je klesarski majstor koji leži bolestan u krevetu. Nakon što mu je žena Magda umrla, oženio je Fridu koju je upoznao kad je došla naručiti spomenik za pokojnoga muža. Lojz, njegov mladi šegrt, doveden je kao siroče k njima kako bi izučio zanat dok je bio još sasvim malen. Majstor ga je zavolio te ga je htio čak i posiniti, ali uvijek sumnjičava i ljubomorna Magda, tome se protivila.
Albert je u svom poslu bio izrazito dobar, toliko da su ga i kipari često smatrali kolegom. Odlično je klesao anđelčiće za koje mu je kao model služio Lojzek, a posebno mu je bilo stalo do jednoga projekta. Naime, Albert je za svoj vlastiti nadgrobni spomenik klesao odrasloga Lojzeka od mramora koji na koljenima drži knjigu i nešto upisuje.
Kako se razbolio, taj je kip ostao nedovršen, a Lojzeka je često opominjao da ga ne dovršava nego ako majstor umre neka ga postavi na grob nedovršena te da u knjigu ukleše samo njegovo ime bez datuma. Lojzek je svako jutro s hinjenom brižnošću navraćao kod majstora u sobu, ali majstor je u njemu prepoznavao nestrpljenje. Lojzek je čekao da majstor umre.
Zbog svega toga majstor je zauzeo ciničan i pomalo zajedljiv stav, a prema Fridi i Lojzeku često se ponašao razdražljivo. Mučile su ga teške misli jer je bio nemoćan i znao je da će uskoro umrijeti.
""Eto, ništa, kažu ruke, nema dodira." Osjećaju samo sebe u praznini. Ni vjetra, ni muhe, sve je uginulo u tmini; samo ruke žive u noći i tjeskobno osjećaju svoju nemoć."
Jedne večeri majstor je uspio ustati iz kreveta i otići u dvorište gdje su bili šupa i radionica. Provirivši kroz prozorčić šupe, na krevetu je ugledao dvije glave "sljubljene u snu", Fridu i Lojzeka. Nije bio naročito ljutit nego ga je obuzela nekakva neobična samilost.
Nakon toga majstor je otišao u radionicu i pogledao svog nedovršenog anđela. Lojz je već uklesao u knjigu:
"ALBERT KNEZ
Klesarski majstor- umjetnik
ROĐEN (s datumom) - UMRO (bez datuma)"
Albert potraži datum na kalendaru. Bio je 21. lipnja, Lojzov imendan. Ukleše taj datum u knjigu koju je držao anđeo. Nakon toga majstor je bio spreman umrijeti - "odbaci oruđe i preda se svom anđelu".
Analiza likova
Albert Knez - uspješan klesar, a najveći mu je projekt veliki kip anđela kojeg planira staviti na vlastiti grob. No, već je star i bolestan i nije u stanju dovršiti skulpturu. Kao i većinu likova ove zbirke, karakterizira ga ironičan i ciničan pogled na svijet, ali on je kod Alberta još pojačan osjećanjem bespomoćnosti i bliske smrti. Saznajemo kako voli Lojza, ali odnos prema njemu kao i prema Fridi nije iskren te i on sam to zna. Prema njima se ponaša razdražljivo i grubo, a prema njegovoj reakciji u trenutku otkrića preljuba shvaćamo kako nije bio naročito iznenađen. Prije smrti postaje smiren i pomiren te se bez otpora predaje.
Biografija: Ranko Marinković
Ranko Marinković rođen je 22. veljače 1913. u Visu. Završio je Filozofski fakultet u Zagrebu. Tijekom rata u okupiranom Splitu uhićen je i interniran u logoru Ferromonte u Italiji. Nakon pada Italije 1943, prebacuje se u Bari te na kraju u sinajski zbjeg Et Shatt.
Po završetku rata zapošljava se u ministarstvu prosvjete HNK, nakladnom zavodu Hrvatske, a nedugo poslije postaje direktor Drame zagrebačkog NRH. Godine 1951. postaje profesor na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost te tamo ostaje do mirovine. Bio je redoviti član HAZU.
Njegov književni opus osebujan je te obuhvaća poeziju, kazališne i književne kritike, eseje, drame, romane i pripovijetke. Njegova najpoznatija djela su: novela "Ruke" (1953), "Glorija" (1955), "Kiklop" (1965), "Pustinja" (1982), "Never more" (1993). Njegova su djela doživjela brojna izdanja u Hrvatskoj i u inozemstvu, a neke se drame i danas izvode na domaćim i svjetskim pozornicama.
Autor: B.Č.
Odgovori