Analiza djela Anđeo u zvoniku. Pripovijetku je napisao Vladimir Nazor. Kratka lektira, likovi, kratak sadržaj i književni elementi pripovijetke o autorovom prisjećanju vremena iz djetinjstva kada je mislio da anđeo dolazi zvoniti na zvonik.
Analiza
Anđeo u zvoniku je pripovjetka iz zbirke autobiografskih pripovijetki Vladimira Nazora Priče s ostrva, iz grada i s planine, objavljena 1927. godine. Zbirka sadrži 14 pripovijetki, podijeljenih u tri skupine, na temelju mjesta odvijanja radnje: one su s ostrva, iz grada i s planine.
Kroz pripovijetke pratimo autora od najranijih godina njegovoga djetinjstva, a svaka pripovijetka predstavlja neki događaj u njegovom životu.
Prvi dio S ostrva, kojem pripada i ova priča, donosi događaje iz autorova života na otoku, dok je bio mali dječak.
Zatim se seli u grad na školovanje, što vidimo u drugom dijelu zbirke, kroz tri pripovijetke. Posljednji dio prikazuje razdoblje njegova života nakon školovanja.
Nazorove priče iz ciklusa S ostrva daju vjernu i realističnu sliku života na dalmatinskim otocima krajem 19. stoljeća. Likovi u pripovijetkama obuhvaćaju sve ekonomske slojeve.
Prikazane su teške ekonomske prilike (propalo vinogradarstvo) te iseljavanje s otoka na kopno. Ta realnost života prikazana je kroz slikovite opise prirode, u kojima se može primijetiti i Nazorova ljubav prema rodnom kraju.
U pripovijetkama se koristi standardni jezik uz ponešto lokalizama te su one lako čitljive i razumljive.
Kroz pripovijetke upoznajemo Nazora kad znatiželjnog i bistrog dječaka od otprilike pet godina. Odrasta u suosjećajnog i poštenog mladića, koji završava školovanje i počinje o životu razmišljati na drugačiji, kompleksniji način
Elementi djela
Književni rod: epika
Vrsta djela: pripovijetka
Mjesto radnje: gradić na žalu morskog kanala, zvonik.
Vrijeme radnje: proljeće
Tema: prisjećanje vremena iz autorova djetinjstva kada je mislio da anđeo dolazi zvoniti na zvonik
Kratak sadržaj
Na početku pripovijetke autor se prisjeća svojeg rodnog grada. Slikovitim opisima prikazuje uspomene koje ga vežu za rodni mjesto, ali jedna uspomena ostala mu je najviše u sjećanju.
Kad mu je bilo otprilike pet godina, stanovao je s obitelji u blizini crkve, pred čiji je zvonik često dolazio slušati zvonjavu. Zvona u zvoniku djeca su zvala 'djed', 'otac' i 'unuk', a autor je zamišljao kako u njima zvone sijedi starac, čovjek crne brade i dječak njegovih godina. Ali ponekad bi čuo zvonjavu, iako se nijedno zvono ne bi pomaklo. Čulo bi se samo 'Kuc, kuc, kuc' i to mu je budilo znatiželju.
Otac mu je objasnio da je sve to mehanizam i da nitko ne upravlja zvonima, ali on to nije mogao shvatiti. Otišao je pred zvonik i iznad njega ugledao bijeli oblačić koji se polako spuštao. Sunce ga je obasjavalo pa su mu rubovi bili kao od zlata. Nalikovao je na odraslog dječaka s bijelim krilima i dječaku se pričini da je to anđeo.
Želio ga je vidjeti izbliza pa se odšuljao i popeo u zvonik. Zamišljao je kako će upoznati anđela i on će mu dopustiti da zvoni. Odjednom je opet začuo 'kuc, kuc', sat se oglasio i on se uplašio, ali nije mogao sići sa zvonika jer je bilo mračno. U strahu je uhvatio konop zvona i ono je glasno odzvanjalo.
Pojavio se neki čovjek i upitao ga tko je on, ali dječak je samo plakao. Čovjek ga je odveo župniku i objasnio što se dogodilo. Kad se dječak smirio, objasnio je da je tražio anđela koji kuca po zvonu 'Unuku'. Župnik mu je objasnio da anđeo dolazi kako bi javio ljudima što da rade tijekom dana, kako bi znali da je objed gotov i vratili se s polja kući. Dječak je bio sretan jer je ipak bio u pravu, a roditelji mu nisu vjerovali.
Analiza likova
Likovi: dječak, župnik, roditelji
Vlado - glavni lik je sam autor koji se prisjeća sebe kao petogodišnjeg dječaka. Bio je znatiželjan, sve je želio vidjeti i saznati i nije ga zanimala igra kao drugu djecu. Nije mogao shvatiti što je to mehanizam koji upravlja satom u zvoniku pa je odlučio sam to istražiti. Učinilo mu se da je vidio anđela kako dolazi u zvonik i želio ga je upoznati.
Biografija: Vladimir Nazor
Vladimir Nazor rodio se 30. svibnja 1876. g. u mjestu Postirama na otoku Braču. Smatra se jednim od najplodnijih pisaca koji je iza sebe ostavio velik broj djela. Ubraja se među najplodnije hrvatske pisce.
Na otoku je završio osnovnu školu, a nakon toga je upisao gimnaziju u Splitu. Nakon završetka srednje škole, odlučio je studirati prirodne znanosti, pa je krenuo put Graza i Zagreba. Poslije školovanja zaposlio se kao profesor u Zadru, a radio je i u drugim mjestima poput Kopra i Pazina.
Tijekom Drugog svjetskog rata odlučio se pridružiti antifašistima i zajedno s Ivanom Goranom Kovačićem postati partizan. Kada je rat završio odlučio se posvetiti drugim aktivnostima, pa se tako više orijentirao na pisanje.
Pisao je romane, putopise, i dnevnike, pripovijetke i epske pjesme. U svojim je zbirkama pjevao o čovjeku, zemlji i pritom se radovao mnogim ljepotama vjerujući u snagu slavenskog čovjeka. Za vrijeme života nije želio odustati od toga da dobro uvijek pobijedi. Svoje razmišljanje je potvrdio djelima poput "S partizanima" i "Pjesme partizanke".
Najpoznatija djela su: "Veli Jože" (pripovijetke), "Pastir Loda" (roman), "Medvjed Brundo" (epski spjev). Napisao je i zbirke lirike: "Hrvatski Kraljevci" i "Slovenske legende". Vladimir Nazor je puno pisao za djecu, pa se ističu: "Min-Čan-Lin", "Dupin", "Bijeli jelen", igrokazi "Pepeljuga", "Pionir Grujo" i "Crvenkapa".
Umro je u Zagrebu 1949. godine.
Odgovori