Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Antigona

Ideja za radnju ove tragedije nađena je u životnoj priči tebanskog kralja Laja. Lajev sin, Edip, ubija ga i ženi se majkom Jokastom. Na kraju kada sva istina bude otkrivena, Edip biva oslijepljen, a Jokasta se objesi. Tada stradavaju i sva Edipova djeca.

Autor ovog djela Sofoklo, poznat je kao dramatičar koji je doveo trećeg glumca na scenu. U “Antigoni” se rijetko kad javljaju više od tri glumca u isto vrijeme na sceni. Glavni lik nosi naziv djela tragedije – to je Edipova kći Antigona.

Što se tiče strukture i stila, djelo je napisano kombinacijom više vrsta stihova i to zbog plesnih, pjevnih, govorenih i recitiranih dijelova.

Radnja teče kronološkim slijedom prema naprijed. Nakon što su Antigonina braća poginula, slijedi sukob Antigone i Kreonta. Osnovni sukob u tragediji je onaj između božanskog i zemaljskog.

Vrsta djela: tragedija

Vrijeme radnje: 5. stoljeće

Kratak sadržaj

Tragičar Sofoklo napisao je Antigonu, tragediju čija se radnja vrti oko Edipove kćeri. Edip je bio tebanski kralj. No nakon Edipove smrti, Polinik i Eteoklo, Antigonina braća, poubijaju se s ciljem kako bi se netko od njih dočepao vlasti.

Tada na tebansko prijestolje dolazi Kreont, Antigonin ujak. On naređuje da se kralj Edip pokopa s počastima. Isto tako Polinika proglašava izdajnikom domovine te zabranjuje njegov pokop čak i pod prijetnjom smrti.

Polinikove sestre, Antigona i Izmena prihvaćaju novonastalu situaciju svaka na svoj način. Izmena se odlučuje prikloniti onome što je Kreont naredio, dok se Antigona ne može suzdržati i želi da se Polinik pokopa i posipa prahom kako bi se njegova duša smirila.

Antigona odluči poduzeti sve kako bi pripremila i pokopala brata. No, za vrijeme pokopa, pronalazi je Kreontov čuvar. Ona priznaje Kreontu sve o tome kako joj je proradila savjest i kako je htjela pokopati brata, a on si ne može pomoći i odustati od izrečene prijetnje. Tada naređuje da se Antigona pokopa živa u kraljevsku grobnicu.

Hemon, zaručnik Antigone i Kreontov sin, odlučio ju je spasiti, ali kada je stigao do nje već je bilo kasno. Antigona je bila mrtva. Pošto nije htjela zadnje dane svog života provesti u gladovanju, patnji i boli, sama si je oduzela život. Kada ju je ugledao, Hemona je obuzeo očaj te on izvršava samoubojstvo. Tada i žena Kreonta koja je saznala da joj se sin ubio, i sama sebi oduzima život.

Na kraju ove tragedije Kreont, koji je prikazan kao tiranin, ostaje sam.

Sofoklo je pak ovu dramu napisao stavljajući u prvi plan i glavni događaj sukob između Kreonta i Antigone. Kreont brani svoje interese i njegova radnja se bazira isključivo na logici, dok je Antigona vođena sviješću i ljubavlju prema bratu, vjerujući u zakone religije i etike.

Sofoklo namjenjuje Kreontu tešku i groznu sudbinu te je kažnjen od bogova. On prenosi svima da je bolje biti plemenit i umrijeti čiste savjesti kao Antigona nego biti tiranin kao Kreont, bez imalo savjesti i morala.

Likovi: Antigona, Kreont

Analiza likova

Antigona – glavna junakinja tragedije. Ustrajna je i hrara, ne odustaje od svojih religiozno-moralnih ciljeva bez obzira na sve. Bez obzira što Kreont ne odobrava pokop njezina brata Polinika, ona odlučuje ispuniti svoju sestrinsku dužnost i pokopati ga jer to je za nju i sveto djelo. Zato se i uzdigne iznad moralnih i društvenih normi, gazeći ih. Ona djeluje prema nebeskom, božanskom zakonu koji je iznad zemaljskog, kojeg zastupa Kreont.

Kreont – stupio je na tebansko prijestolje nakon smrti Polinika i Eteokla, tiranin i autokrat. Zahtijevao je da se slušaju njegova volja i njegovi zakoni, iako to nisu zakoni koji su proizašli iz naroda. Bezobziran je i vodio se svojom voljom. Tako je naredio da se Polinik ne smije zakopati već da se mora ostaviti da ga pojedu ptice i ostale životinje.

Biografija: Sofoklo

Sofoklo (495. – 406. godine prije Krista) je rođen u Kolonu, gradu blizu Atene i potječe iz bogate obitelji. Bio je starogrčki dramatičar. Također, jedan od trojice velikih tragičara, s Eshilom i Euripidom.

Iako je bio poznat pjesnik, bavio se aktivno i državničkim poslovima.

Napisao je više od stotinu tragedija, ali sačuvano ih je samo sedam. Tako su poznate tragedije: “Antigona”, “Elektra”, “Kralj Edip”, “Trahinjanke”, “Ajant”, “Filoktet”, “Edip na Kolonu”. Sačuvan je i dio drame “Sljedbenici”.

Unio je neke novitete nakon Eshila. Tako on uvodi trećeg glumca, povećava broj osoba u koru pa ih više nema 12 nego 15, no kor sada samo prati radnju. Čovjek mu je prvom planu, djelovanje i životne strasti. Isto tako napustio je mitski, grčki svijet.

Autor: M.L.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>