Bajka o ribaru i ribici

“Bajka o ribaru i ribici” bajka je koja je napisana u jednom smjeru, bez sporednih događaja koji bi omeli glavni tijek radnje.

Na početku priče upoznajemo glavne likove starca i staricu koji žive na žalu sinjeg mora. Zaplet radnje počinje kada starac ulovi zlatnu ribicu, a vrhunac radnje je staričina pohlepa. Starica je nezasitna i ima nove prohtjeve i molbe. Starica je poželjela biti vladaricom mora- To ribicu naljuti pa je vrati u njenu stvarnost – siromaštvo.

Središte radnje je sukob dobra i zla, te pobjeda dobra. Na kraju starica biva kažnjena zbog svoje velike pohlepe.

Bajka je prevedena u desetercu bez rime. Bajku je preveo Dobriša Cesarić, a stih deseterac naglašava umjetničku bajku koja se dogodila davno. Bajka je srodna narodnoj bajci jer je u prvom planu pripovijedanje događaja te likovi koji idu nekom cilju, a opisi su rijeki i sažeto napisani.

Kratak sadržaj

Stari ribar i njegova žena živjeli su siromašnim životom trideset i tri godine. Svoje dane su provodili skromno i samotno u maloj trošnoj kolibi na rubu sinjeg mora.

Kako bi prehranio svoju suprugu i sebe, starac je lovio ribe. Jednog dana je ulovio malu zlatnu ribicu. Ribica je govorila ljudskim glasom i molila ga je da ju pusti, a ona će mu zauzvrat ispuniti bilo koju želju.

Starac je bio skroman, nije htio ništa. Vratio je ribicu u more bez naknade i želje. No kad je njegova žena čula što se dogodilo, zahtijevala je od njega da se vrati na more, nađe ribicu i poželi novo korito.

Starac odlazi do mora, koje je sada bilo puno nemirnije u potrazi za zlatnom ribicom. Starica je uporna, želi i novu kuću. Ribica je i ovog puta udovoljila njihovim željama. Starac se vratio kući i odmah vidio novu kuću s prekrasnim dimnjakom i prekrasnim novim hrastovim dimnjakom.

Starcu je i ovo bilo stvarno dovoljno, ali ne i njegovoj ženi. I dalje mu ne daje mira i želi još više. Ponovo šalje starca na more da ribici kaže kako starica sad želi biti vlastelinka. More je ovog puta bilo uzburkanije no ikad, ali starac pronalazi ribicu i ona udovolji njegovoj želji.

Kad se vratio kući ugledao je bogato odjevenu ženu koja tuče sluge. Starca je poslala u štalu.

Dva tjedna je starica bila mirna i onda se opet polakomila. Sada želi biti svijetla carica pa šalje starca k ribici. Starac ju pokušava urazumiti, ali mu ne uspijeva. Iz već jako crnog mora, ribica ponovo izlazi i udovoljava starcu.

Starica je postala bogata i moćna carica koja živi u dvorcu i služe joj sluge. Otjerala je starca iz dvora, a mještani su mu se i smijali. Sluge su ga skoro i ubile, a narod je pričao o njemu pogrdno i govorio je kako se uopće drznuo doći na dvor.

Starica je opet podivljala i tražila je ovog puta da bude vladarica cijelog mora, a zlatna ribica da joj bude stalno na usluzi.

Starac se ponovo uputi na more, a tamo je bila već velika oluja. Starac ugleda ribicu i prenosi joj želju starice. Ribica mu ništa ne odgovori, nego samo zaroni nazad u more.

Starac ju je još dugo čekao, ne znajući što se događa. Kad se vratio kući, ugledao je svoju staru trošnu kolibu, a kraj nje i svoju siromašnu ženu koja ga je dočekala uz svoje napuklo korito.

Analiza likova

Starac – dobar i pošten starac koji živi skromno. Sve što ima stekao je svojim radom. Nema puno, ali je sretan. Ima veliko srce i plemenitu dušu. Ribici je dao slobodu, a zauzvrat nije htio ništa. Bio je svjestan da sreća nisu materijalne stvari te da se do nje dolazi radom i trudom. Ženi je sve popuštao, nije joj se znao suprotstaviti iako je znao da je pohlepna i zla.

Starica – lakoma i zla žena kojoj nikad nije dovoljno. Nezasitna materijalnim stvarima, sve dok ju pohlepa ne uništi. Što je više darova od ribice dobila, postala je sve nezasitnija. Kako je postajala bogatija, prema starcu je postala sve zločestija, gruba i otresita. Svoje sluge je tukla, a starca je čak i otjerala s dvora. Cijela bajka se vrti oko njene oholosti.

Zlatna ribica – strpljiva je prema starcu i milostiva. Starici će pomoći spoznati kolika je njezina pohlepa. Može se usporediti s Bogom jer je jako dobra, a kažnjava zlo.

Biografija: Aleksandar Sergejevič Puškin

Rođen je 6. lipnja 1799. godine u Moskvi. Bio je pripovjedač, dramatičar i ruski pjesnik. Smatra se i ponajboljim pjesnikom i ocem moderne ruske književnosti.

Iako je odrastao u već pomalo siromašnoj plemićkoj obitelji, imao je svoju dadilju i odgojitelja. Pa je tako od ranog djetinjstva bio prepušten odgoju kmeta Nikite Kozlova i kmetice Arine R. Jakovljeve. Kretao se u društvu mnogih intelektualaca, zbog kojih je njegovo stvaralaštvo još jače.

Nakon školovanja u liceju gdje su se školovala sva plemička djeca, postajao je sve popularniji. Caru se to nije svidjelo pa ga je protjerao u progonstvo. Tamo je napisao mnoga djela, a 6 godina kasnije 1826. godine ga car poziva da se vrati nazad u Petrograd.

Pisao je Puškin tijekom svog života mnoga djela radi kojih je postao vrlo cijenjenim književnikom. Pisao je poeme, drame, pripovijesti, drame i lirske pjesme.

Najpoznatija djela: “Kapetanova kći”, “Kavkaski zarobljenik”, “Evgenij Onjegin”, “Braća razbojnici”, “Belkine pripovijesti”, “Cigan” i “Ruslan Ljudmila”.

Umro je 29. siječnja 1837. godine, od posljedica ranjavanja koje je zadobio sukobljujući se u dvoboju koji nije bio ravnopravan.

Autor: S.G. 

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>