Bolja polovica hrabrosti pripada takozvanoj "prozi u trapericama", ovim romanom (ispripovijedanim u prvom licu) Slamnig se potvrdio kao najuporniji i najmaštovitiji eksperimentator hrvatske književnosti. Roman koji je, po riječima samog autora, napisan po narudžbi, iz čisto materijalnih razloga, postaje književnim događajem godine. Objavljen je 1972.
Romanopisac mladom naratoru Flaksu suprotstavlja stariju ženu, gospođu Matildu, koja piše prozu u tradiciji i maniru hrvatskog romana iz prošlog stoljeća. Među junacima se razvila prepiska u kojoj se sukobljavaju dva vida kulturne tradicije, literature i doživljaja književnog jezika.
Ovo je djelo parodija, slamnigovski cinična, ironična, gdjekad i sarkastična ideala tradicionalnog romana, navlastito hrvatskoga i to onog iz 19. stoljeća koji je u svojoj društveno - analitičkoj funkcionalnosti težio da modelira totalitet društvenih odnosa.
Kratak sadržaj
Slaminogv roman ispripovijedan je u prvom licu, iz perspektive glavnog lika. Roman protječe u dijalogu Flaksa glavnog lika i gospođe Matilde, teže rečeno u opoziciji dvaju literarnih koncepata, dvaju jezika i tipova literariteta.
Glavni junak Flaks, tridesetogodišnji profesor jezika, književnik i prevoditelj, počinje pripovijedanje u trenutku kada se klapa njegovih starih školskih prijatelja, nakon dugo vremena, opet okupila. U opuštenoj atmosferi gostionice ''Dva fazana'' oživljuju sjećanja na školske dane i mladenačke dogodovštine njihove klape.
Flaks, koji piše jezičnu disertaciju o starim natpisima u Hrvatskoj, odlazi poslije večere sa Zitom ne bi li kod nje, među starim knjigama i papirima, pronašao nešto što bi ga zanimalo. Kod Zite upoznaje njenu sestričnu Anitu i tetu Matildu. Slučajno poznanstvo bitno će utjecati na daljnji tijek zbivanja. Anita, koja se sklonila kod Zite nakon svađe s mužem, postaje doskora Flaksova ljubavnica, dok mu teta Matilda, stara usidjelica, daje na čitave dijelove svoje pripovijesti koju u dokolici piše.
Flaksova potraga za starim jezičnim natpisima bit će dobar povod klapi za izlet u zagorsko selo Brestovje, gdje prisustvuju lokalnom festivalu kajkavske kulture i usput se dobro zabavljaju. S vremenom se Flaksov odnos s Anitom i Matildom zakomplicirao.
Kada, pročitavši posljednje poglavlje tetine pripovijesti, shvati da Matilda zapravo pokušava ostvariti s njim ljubavnu vezu i kada odnos s Anitom postaje sve ozbiljniji, Flaks bježi na selo, u Brestovje, kao nastavnik engleskog jezika. ''Razuman uzmak - bolja polovica hrabrosti'' rečenica je kojom završava Slamnigov roman.
Analiza likova
Flaks - glavni lik, ujedno i pripovjedač. Već na razini pripovjedača Slamnig je učinio veliku novost. Umjesto društveno tipičnog lika, karakterističnog za tradicionalnu hrvatsku prozu, stvarnost se u boljoj polovici hrabrosti prikazuje iz perspektive nereprezentativnog lika - društveno marginalnog intelektualca Flaksa. Po nekim svojim crtama (sklonost neobaveznom životu, slobodi i dokolici) ovaj se tridesetogodišnji profesor jezika uklapa u tipove junaka karakterističnih za tzv.prozu u trapericama.
Biografija: Ivan Slamnig
Ivan Slamnig (1930. - 2001.), suvremeni hrvatski pjesnik, prozaik, književni teoretičar i prevoditelj. Rođen je u Metkoviću. Klasičnu gimnaziju i Filozofski fakultet završio je u Zagrebu.
Od 1949. godine surađuje u mnogim književnim časopisima, a prvu knjigu, zbirku pjesama Aleja poslije svečanosti objavljuje 1956. Nekoliko je godina radio kao predavač na slavističkim katedrama sveučilišta u Firenzi, Bloomingtonu, Chicagu, Amsterdamu i Uppsali. Do umirovljenja bio je profesor na Katedri za komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Slamnig je svestrani književnik. Piše poeziju (zbirke: Aleja poslije svečanosti, 1956.; Odron, 1956.; Naronska siesta, 1963.; Monografija, 1965.; Limb, 1968.; Analecta, 1971.; Pjesme u izboru Slobodana Novaka, 1973.; Dronta, 1981.; prozu (zbirke pripovjedaka Neprijatelj, 1959. i Povratnik s Mjeseca, 1964.; roman Bolja polovica hrabrosti, 1972.) i radiodrame.
Osim toga, autor je brojnih prijevoda poezije i proze s mnogih europskih jezika, sastavljač značajnih antalogija i priručnika, a značajne su njegove knjige iz književne teorije i književne povijesti.
Odgovori