Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Breza

Slavko Kolar u noveli Breza daje prilično vjeran i realističan prikaz seljakovog života. Autor je upoznat sa psihologijom seljaka te daje slikovit prikaz uvjeta u kojima žive ljudi na selu, s čime se sve moraju boriti kako bi opstali te je jasno ocrtan mentalitet i uvjerenja kojima se seljak rukovodi pri donošenju životnih odluka.

Janica vrlo mlada dolazi u obitelj Labudan gdje ostali članovi obitelji vrlo lako i bez grižnje savjesti iskorištavaju njenu dobrotu i poniznost. Marko je previše opterećen samim sobom i brigom o svom ugledu da bio uopće primijetio Janicu i uvidio koliko dragu i neiskvarenu djevojku ima kraj sebe. Tek nakon njene smrti počinje uviđati koliko ga je voljela i bila željna njegove pažnje i ljubavi.

Ipak, to ga nije spriječilo da ode u svatove osam dana nakon njenog pogreba. Smatrao je kako je važnije prisustvovati toj raskošnoj proslavi. Tamo je konzumirao veće količine alkohola i završio u tučnjavi.

Na povratku kući prolazi šumom i plaše ga sjene. Učini mu se da vidi Janicu i to ga toliko prestraši da se ne miče s mjesta. Jutarnja svjetlost ipak pokaže da nije riječ o Janici već stablu breze. U Marku se bude razni osjećaji, a dijelom je tu bilo i kajanje zbog načina na koji se ophodio prema njoj. Htio je posjeći stablo, no ruka mu zadrhti pa spusti sjekiru.

Vrsta djela: novela

Mjesto radnje: Vukomeričke gorice

Vrijeme radnje: oko 1930.

Kratak sadržaj

Najmlađa snaha Mike Labudana već neko vrijeme leži shrvana u krevetu. Sve je krenulo nakon poroda. Iako je bila slaba, bila je prisiljena vratiti se na livadu te voditi krave na ispašu. Zatekao ju je težak pljusak nakon čega je završila u krevetu. Nakon toga samo je polagano nastavila kopnjeti i biti sve slabija. Dijete je umrlo vrlo brzo nakon poroda i obitelj Labudanovih počela je promatrati Janicu isključivo kao teret.

Janica je bila u groznici, ali Labudanovi su odbijali otići po doktora koji je uvijek kritizirao uvjete u kojima žive ljudi na selu. Seoske vračare pokušale su pomoći no bezuspješno. Janica je patila te je u agoniji pokušavala dozvati svog supruga koji je ostajao imun na njene vapaje jer je smatrao kako je briga za bolesnika ženski posao.

Marku se Janica sviđala, ali ne bi se moglo reći da je osjećao neku veliku ljubav prema njoj. Mogao je oženiti koju god je htio, a izabrao je Janicu na prijedlog nadšumara, nije se htio zamjeriti gospodinu. Bio je svjestan da ga Janica treba, ali sve o čemu je on razmišljao je da ne bi bilo povoljno kad bi umrla prije svadbe na kojoj treba biti barjaktar.

Mika je vagao oko sljedećeg koraka, jedino o čemu se brinuo bile su financije. Doktor će koštati, ali skup je i pogreb. Prema običajima, ispaćenu Janicu posjećivale su seoske žene koje nisu marile za bolesnicu. Često su znale biti okrutne sa svojim komentarima njenog lošeg izgleda, zapravo su vidjele priliku jer su se mnoge od njih htjele udati za Marka.

Dok je Janica umirala, Marko je bio ispred kuće, radio na patentu koji je trebao zadiviti nadšumara. Kata, njegova majka, panično je tražila svijeću jer je običaj da se zapali jedna dok osoba umire, u protivnom teret ide na onoga tko se nalazio kraj umirućeg. Svijeća je zapaljena poslije smrti i Kata je osjećala nemir.

Kad je čuo da mu je žena umrla, Marko je ušao u kuću i počeo moliti Očenaš. Svijeća nije bila zapaljena na vrijeme, a propustili su poslati po svećenika tako da Jana nije dobila niti posljednju pomast. Uz njen lijes hodao je Mika, a s obzirom na to da je put do groblja bio dug, ljudi su polako počeli razgovarati o svakodnevnim temama.

Marko uspori jer je htio zapaliti cigaretu. Naiđe na bratića koji ga pokuša nagovoriti da ipak bude barjaktar na svadbi, ta proći će osam dana od sprovoda. Marku nije trebalo puno izgovora, ovo je bio važan događaj i nije mogao propustiti priliku da se pokaže svima u općini.

Mika je cijelim putem polako ispijao šljivovicu, tugovao je za Janicom koju su krasile dobrota i radinost. Sjetio se koliko mu je puta pomogla i zamijenila ga u obavljanju poslova. Ponesen emocijama odluči baciti šaku zemlje, ali bio je već pod utjecajem alkohola. Posklizne se o mokru zemlju, izgubi ravnotežu i završi u grobu. Shvatio je koliko mu je dragocjen njegov život i kako je tužna Janičina sudbina.

Svadba se odvijala kod obitelji Žugečić. Toma Žugečić je neko vrijeme radio u Americi i htio je svima pokazati koliko je imućan. Priredio je bogatu svadbu, a Marko se nije dugo dvoumio treba li prisustvovati proslavi.

Ipak je imao važnu ulogu barjaktara, vodio je svatove pun veselja i energije, a da niti jednom nije pomislio na mrtvu kćerku i suprugu koje je ne tako davno ispratio i pokopao. Večera je bila bogata, mnogo mesa i vina je bilo posluženo. Nije si svatko mogao priuštiti tako bogatu gozbu.

Marko je očijukao s mladim djevojkama sa Žugečić brda što se nikako nije sviđalo drugim momcima koji se uskoro pobune i izbije svađa. Marko je bio jedini iz svog sela tako da je bio brojčano nadjačan. Marko uspije pobjeći i napustiti salu te krene kući kroz šumu. Putem je smišljao kako će im se svima osvetiti za takav tretman. Krenuo je po svoju pušku kako bi im pokazao tko je zapravo Marko Labudan.

Mjesečina mu je osvjetljivala put kad odjednom ugleda sjenu, ugledao je svoju mrtvu Janicu odjevenu u zlato. Marko je stajao kao ukopan u mjestu. Janica je na licu imala podrugljiv smiješak, isti onaj koji je vidio dok se molio kraj njena mrtvog tijela. Šumu je počela osvjetljavati danja svjetlost i Marko ugleda da to ipak nije njegova Janica već breza.

Bio je ljut na sebe jer se toliko preplašio, nastavi dalje okolnim putevima te legne u sjenik i zaspe. Kad se probudio osjećao se loše, glava ga je boljela od vina, a usta su mu bila suha od silnog duhana. Dohvatio je svoju sjekiru te krenuo dalje u šumu. U njemu su se uzburkale razne emocije i hodao je gotovo kao u transu. Namjeravao je srušiti brezu, ali kad je stigao pred nju nešto se u njemu slomilo.

Breza je bila visoka i vitka poput njegove Janice. Odjednom je vidio svu njenu nježnost i dobrotu te nije mogao prestati misliti na nju. Htio je posjeći stablo kako ga više ne bi podsjećalo na Janicu, ali ruka mu zadrhti. Sve što je mogao vidjeti bile su nježnost i krhkost njegove Janice koju nitko nije zaštitio. Bila je tako mlada i zaljubljena, a nitko joj nije uzvratio ljubav niti se pobrinuo za nju. Tako je mlada bila prisiljena suočiti se sa smrću novorođenčeta i tako je mlada na kraju umrla.

Likovi: Janica, Mika Labudan, Marko, Kata, Tomo Žugečić

Biografija: Slavko Kolar

Slavko Kolar je hrvatski književnik i scenarist, a rođen je 1. prosinca 1891. godine u Palešniku. Preminuo je u Zagrebu 15. rujna 1963. godine. Nakon smrti ostao je zapamćen kao jedan od velikana hrvatske književnosti.

Završio je fakultet u Zagrebu nakon čega se vraća u svoj rodni kraj i kreće s pisanjem Breze, priče koja je inspirirana istinitim događajem. Najpoznatija djela su mu Breza i Svoga tela gospodar. Nakon što je završio s pisanjem Breze vraća se u Zagreb gdje neko vrijeme predaje na odsjeku za kroatistiku.

Napisao je više od stotinu raznovrsnih radova: 47 pripovijetki, 6 kazališnih djela, 5 scenarija, 12 autobiografskih fragmenata, 20 kritika, 10 dječjih pripovijedaka, 30 intervjua te mnogo polemičkih priloga koje su kasnije objavili u njegovim Sabranim djelima pod pokroviteljstvom Matice hrvatske.

Neka od najvažnijih djela su mu : Breza, Kraljeva smrt, Ili jesmo- ili nismo, Luda kuća, Sedmorica u podrumu te neke od pripovijetki za djecu kao što su Petrica Kerempuh i Jurnjava na motoru.

Autor: A.M.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>