Analiza Ćelava pjevačica. Dramu je napisao Eugene Ionesco. Kratka lektira, kratak sadržaj i književni elementi ove besmislene drame. Provjera znanja pročitanog djela na brz i jednostavan način!
Analiza
Prva drama koju je napisao francuski pisac Eugene Ionesco bila je Ćelava pjevačica. Napisana je 1948. godine, a izvedena je prvi puta 1950. godine u pariškom "Teatru noćnika". Danas je jedna od najizvođenijih predstava u cijeloj Francuskoj, iako prilikom prve izvedbe nije postigla uspjeh.
Inspiraciju za ovu dramu Ionesco je dobio iz želje da nauči engleski jezik. Kada je pisao djelo, autor je na sve načine pokušao banalne riječi i fraze koje je čuo u okruženju svojeg svakodnevnog govora poredati u tijek zbivanja "Ćelave pjevačice". Sve to proizvelo je velike navale smijeha među publikom.
Radnja je ispripovijedana dosta sažeto i na prvi pogled djeluje prilično bizarno. No, kako se redaju scene tako smo sve više upoznati s razlogom zašto je autor odabrao upravo obitelj Smith za glave likove njegovog djela.
Sve bračne parove Ionesco je opisao na način da su jako slični, u tolikoj mjeri da se mogu čak i zamijeniti, a s druge strane toliko su zaboravni da se jedva prepoznaju. Autor je likove prikazao kao potpuno beznačajne jer malograđani nisu za njega osobe već vrsta. Iz tog razloga nikakav sukob među likovima nije ni moguće jer likovi u biti kao osobe nit ne postoje.
Elementi djela
Književna vrsta: drama
Vrijeme radnje: jedna večer u jesen, kišno i maglovito vrijeme
Mjesto radnje: stan gospodina i gospođe Smith
Likovi: gospodin i gospođa Smith, sluškinja Mary, gospodin i gospođa Martin, vatrogasni kapetan
Kratak sadržaj
Knjiga započinje u domu gospođe i gospodina Smitha. Cijela radnja događa se u njihovom domu. Ionesco obitelj Smith i njihov dom opisuje u knjizi kao tipičan engleski. Na početku knjige radnja počinje tako da gospodin Smith provodi dio dana čitajući novine. tako saznaje i da je umro Bobby Watson. Kada se spomene u knjizi ovo ime, pisac nas upoznaje s cijelom obitelji Watson.
Zanimljivo je uočiti da se svi u toj obitelji zovu Bobby. Dakle, i bake, djedovi, kćeri, sinovi...)
U tom času u radnju pisac ubacuje sluškinju Mary. Mary se povremeno pojavljuje u drami. No, tipično je to da ona uvijek čitatelju pruža kontradiktorne informacije od onih izrečenih od obitelji Smith. Ona obitelji Smith opisuje kako je provela dan, u isto vrijeme i predstavljajući im se kao sluškinja. Tada je jedan dio posvećen njezinom monologu, a obitelj Smith kao repliku ponavljaju iste rečenice koje je ona izgovarala, aludirajući na to da se nadaju da je dan provela upravo tako.
Obitelj Smith u svom domu ugošćuju obitelj Martin i kapetana vatrogasaca i vode uobičajeni razgovor. No, s vremenom taj razgovor postaje besmislen s nepravilnim nizanjem slova i riječi.
Prvo se u knjizi pojavljuju gospođa Elizabet i gospodin Donald Martin. Dolaze u posjetu kod obitelji Smith kao bračni par i sjednu za stol. Ali, nakon ulaska u kuću, oni se više ne prepoznaju. Tada počinje njihovo upoznavanje, iznose svoje priče, prošlost i dolaze do činjenica da žive u istom mjestu i iste su godine preselili u London. Također, oni imaju identičnu djecu i zajedno žive. Nakon ovog kraćeg razgovora, ne preostaje im ništa drugo nego shvatiti i zaključiti da su se vjenčali i da su njih dvoje bračni par.
Tada se u radnju vraća Mary koja govori da su iznesene riječi bračnog para Matin neistinite i da ništa od navedenog nije točno. Pojavljuju se za stolom i Martinovi, iako se radnja vrši kod njih u blagovaonici, do sada ih nije bilo. Počinju razgovor s Martinovima kada se začuje zvono.
Gospođa Smithe je nekoliko puta provjerila tko je na vratima, međutim nakon svake zvonjave, na vratima nije bilo nikoga. Odustajući, prema vratima krene gospodin Smith. Otvara vrata i ugleda kapetana vatrogasaca.
Vatrogasni kapetan se kratko pojavljuje u radnji. On uvijek svrati kod obitelji Smith ne bi li im ispričao svoje priče i dogodovštine koje su besmislene i lažne. Uvijek brine oko toga kako mora ići. Iako ove dvije obitelji znaju da vatrogasni kapetan priča besmislene priče, oni im se jako svide.
Kada je vatrogasni kapetan sjeo kod obitelji Smith za stol, razgovor je išao u smjeru toga da utvrde je li on već zvonio na vrata. Kada su utvrdili da se nije radilo o njemu, on počinje prepričavati svoje događaje. U glavi mu je konstantno misao da mora ići čim ga pozovu. Martinovima se jako sviđa kapetan pa ga stalno mole da im priča još svojih priča.
U radnji se ponovo pojavljuje sluškinja Mary. Tada se mogu vidjeti simpatije između nje i vatrogasnog kapetana. Tada ubrzo kapetan odlazi i svi se ponovo vrate za stol.
Tada u radnji počinje potpuna besmislena konverzacija, rečenice nemaju nikakvog smisla, razbijaju se u riječi, a kasnije se riječi razbijaju na slova. Likovi viču besmisleno i bez ikakvog reda. Time završava radnja priče kao pravi apsurd.
Cijeli taj niz besmislenih konverzacija na kraju nije ništa neobično kada se radi o Ionescu. On je bio stručnjak za onesposobiti konverzaciju.
Na kraju, drama se počinje odvijati ispočetka, ali ovoga puta s bitnim promjenama. Radnje je započela s obitelji Martin, a ne s obitelji Smith.
Iako ova drama nosi naziv "Ćelava pjevačica", taj lik se u drami uopće ne pojavljuje. Lika ćelave pjevačice čak nema niti kod popise likova. On se u početku samo jednom spominje kada odlazi kapetan vatrogasaca iz doma Smithovih.
Video lektira Ćelava pjevačica:
Biografija: Eugene Ionesco
Eugene Ionesco rođen je 26. studenog 1909. godine u Slatini, rumunjskom gradu. Već 1911. godine seli s roditeljima u Francusku gdje ostaje sve do 1922. godine. Tada se vraća se ponovo u Rumunjsku. Pošto je proveo najranije godine svoje mladosti u Francuskoj, zaboravio je rodni rumunjski pa ga počinje ponovo učiti kako bi mogao ići na predavanja u Bukureštu.
1928. godine nakon završetka srednje škole, upisuje Fakultet francuske književnosti, a diplomirao je 1933. godine. Oženio se 1936. godine i ubrzo je dobio kćer. Upravo radi toga Ionesco je napisao mnogo priča za djecu.
1938. godine seli s obitelji natrag u Francusku. Iako je proveo većinu svog života u toj zemlji, državljanstvo je dobio tek 1950. godine.
Pisao je najčešće na francuskom iako je najviše odlikovanja dobio kao rumunjski umjetnik.
U književnost ulazi zbirkom pjesama "Elegije za sićušna bića". Dramskom se književnošću počeo baviti sasvim slučajno. "Ćelava pjevačica" mu je donio jedno od značajnijih mjesta među predstavnicima avangardnog teatra.
Ostala djela:"Instrukcija", "Žrtve dužnosti", "Poduka", "Nosorog", "Kralj umire".
Preminuo je u 84. godini 28. ožujka 1994. godine u Parizu gdje je i pokopan.
Autor: M.L.
Odgovori