Čudnovate zgode šegrta Hlapića

Priča “Čudnovate zgode šegrta Hlapića” vodi nas kroz pustolovine malog šegrta koji je krenuo u sedmodnevno putovanje kako bi razgazio male uske čizmice. One su mu uzrokovale nevolje kod majstora Mrkonje.

Mladi šegrt je krenuo u svoje pustolovine hrabro i nevino. Čekao ga je svijet prepun iskušenja, no on je dobra duša pa mu se ne može dogoditi ništa loše. Na svom sedmodnevnom putovanju Hlapić će učiniti mnogo dobrih djela.

Ivana je kroz priču o šegrtu Hlapiću stvarala lik koji predstavlja samo dobro i upravo preko tog lika želi poručiti da dobro pobjeđuje zlo. Ova zanimljiva priča je prepuna vedrine i povjerenja u sve što je dobro.

Kratak sadržaj

Majstor Mrkonja je bio okrutan čovjek, hladnog srca i uvijek se ponašao loše prema malom šegrtu Hlapiću. Hlapić je stanovao kod njega i učio zanat kako bi i on postao postolar i popravljao drugima obuću. Jednog dana je majstor optužio Hlapića da je izradio pretijesne čizmice za sina od bogataša, a zapravo je bila njegova krivica jer ih je on izradio. To je Hlapiću prelilo kap preko čaše.

Ostavlja majstoru poruku da odlazi u svijet razgaziti čizmice koje će vratiti kad više ne budu tako tijesne. Nije više mogao trpiti majstorovu nepravdu. Ostavio je poruku i majstorici koja je za razliku od majstora bila dobra. U pismu se zahvaljuje na svemu i obećaje kako će biti dobar prema svima baš kao što je i ona bila prema njemu.

Prije puta je je popravio poderanu kapu, pokrpao košulju i u torbu stavio sve potrebne stvari za put i njegova pustolovina je sad mogla početi.

Prvog dana na svom putovanju je naišao na starog mljekara kojemu je pomogao raznositi mlijeko po kućama. Hlapić je zamolio sluškinju da ubuduće pomogne raznositi mlijeko jer je mljekar već bio star, a on joj je obećao zauzvrat donijeti buket cvijeća. Kad su razvezli svo mlijeko Hlapić je krenuo dalje i odlučio odmoriti u dubokoj travi.

Iz dobrog sna ga je probudio pas Bundaš, on je također otišao od majstora u potrazi za Hlapićem. Zajedno su nastavili putovanje. Došli su bili do sirotinjske kuće iz koje se čuo plač. To je mali Marko plakao jer je na paši izgubio dvije guske za koje je on bio odgovoran.

Hlapić mu odluči pomoći pa svi krenuše u potragu. Bundaš je nanjušio guske koje su se sakrile u šibljaku. Dobro jelo šegrta je pomoglo vratiti guske u dom. Zauzvrat je dobio večeru i mjesto za prenoćiti. Markova mama im je u znak zahvale spremila i hrane za put pa su šegrti pas nastavili dalje. Susreli su kamenare koju su dugim čekićima tukli kamenje.

Putem se Hlapić potukao s teletom koje je nasrnulo na njega, ali nije bilo sigurno je li to zbog crvene marame koju je šegrt imao na sebi.

Spremalo se nevrijeme pa su morali brzo naći sklonište. Sakrili su se ispod mosta gdje se već nalazio čovjek s poderanim šeširom i crnom kabanicom. Kako je kiša sve jaće padala, morali su prespavati pod mostom. Ujutro nije bilo niti čovjeka niti njegovih čizama. Hlapić je morao krenuti bos u potragu za lopovom.

Putem su susreli djevojčicu Gitu koja je nosila brbljavu papigu na ramenu. Radila je za cirkus kao akrobat i plesačica dok joj netko nije ukrao kutiju s njenim stvarima. Svi zajedn su krenuli dalje i zaključili da moraju naći neki posao kako bi si opskrbili hranu. Došli su do sela i tamo su dobili posao težaka. Hlapić ga je obavljao odlično, no Gita je radila više štete nego koristi pa je dobila otkaz. Gazda ju je otjerao, a ona je pobjegla prema grmlju.

Nakon što je došlo vrijeme večeri pojavila su se kola s Gitom, Bundašem i papigom. Gita je odlučila prirediti predstavu baš kao u cirkusu. Nasmijala je sve radnike, ali i gospodara te tako zaslužila večeru. Bit je da nije svatko za svaki posao, ali opet ne postoji osoba koja nije stvorena ni za jedan posao.

Hlapić je razgovarao s težacima i zaključio kako u selu očito postoji lopov jer je svatko ostao bez nečega. Pala je noć, svi su zaspali. Odjednom je nastupio požar koji je zahvatio kuću seljaka Rđavog Grge. Dok je većina razmišljala kako ugasiti požar, Hlapić je već uzeo stvar u svoje ruke i gasio požar na krovu. U jednom trenutku je pukla letva i pao je na tavan u škrinju s brašnom.

Tamo je pronašao sve ukradene stvari, među njima svoje čizmice i Gitinu kutiju. Otkrio je kako Grge zapravo nikad nema po noći kao ni ove noći. Seljani su ga htjeli naći i istući, ali je Hlapić smirio situaciju pa je otišao do njegove majke i rekao da se okani takvog života, neka ode u svijet i počne novi život. Obećao joj je predati poruku zajedno sa srebrnjakom.

Sljedeći dan je priređena gozba u Hlapićevu čast. Pokazao je ranu na peti, a tada mu je Gita pokazala ranu koju ima na prstu u obliku križa. Priznala je da bi bilo lijepo imati majku kao što je majstorica od koje je Hlapić otišao.

Nakon dva dana su nastavili svoj put. Naletili su na društvo pastira. Kako je Hlapić veliki diplomat, sprijateljili su se, pekli kukuruz i zaključili su kad bi svi bili dobri kao Hlapić, dva čovjeka bi mogla biti sretna s jednim parom čizmi.

Pokraj njih su projurila kola na kojima su bili Crni čovjek i Grga. Hlapić je Grgi uspio predati pismo od majke i prisiliti ga da napusti Crnog i postane pošten. Vratio se zajedno s Gitom i pastirima u selo gdje je Miškovoj majci obećao popraviti opanke. Nakon toga su dobili večeru i mjesto za spavanje.

Sljedeći dan je priređena gozba u Hlapićevu čast. Pokazao je ranu na peti, a tada mu je Gita pokazala ranu koju ima na prstu u obliku križa. Priznala je da bi bilo lijepo imati majku kao što je majstorica od koje je Hlapić otišao.

Kako bi nepravda bila ispravljena, Gita je organizirala predstavu i pomogla je prodati sve košare. Ona i šegrt su se zaposlili na vrtuljku kako bi dobili hranu i spavanje. Na kraju su dobili samo hranu pa je Hlapić našao mjesto na otvorenom i složio krevet za Gitu rekavši da će spavati kao princeza na zrnu graška.

Nedugo nakon prvog sna, Gitu probudi zvuk konja iz cirkusa, i to onog u kojem je radila. Probudila je Hlapića i krenuli su prema zvukovima. Doista su ugledali taj cirkus i Gitinog konja Sokola. Čuli su i glasove Crnog čovjeka i gospodara. Saznali su da je Crni opljačkao čovjeka i istavio ga vezanog za drvo te da planira ukrasti kravu ženi koja živi sama sa sinom.

Brzo su pohitali upozoriti ženu, no sreli su košarača sa sajma kojemu su pomogli prodati košare pa ih je on odvezao dio puta i objasnio im kako će morati proći dio puta gdje je velika šikara i tamo je opasno. Kada su prolazili, začuli su buku i odjednom pred njih izađe majstor Mrkonja koji je od sreće podigao Hlapića.

Mrkonja im ispriča kako je on taj čovjek kojeg je Crni orobio i oduzeo konje, robu i zavezao ga za drvo. Kad je već izgubio nadu, vratio se jedan razbojnik koji je nakon jednog srebrnjaka odlučio biti bolji čovjek i oslobodio ga. Hlapić je shvatio da se radi o Grgi. Majstor je pozvao Hlapića da se vrati, a i Gita je također mogla poći s njima.

Zajedno su došli do plave kuće gdje je živjela majka s Markom, njih je Crni trebao opljačkati. Majka se zahvalila svima i pozvala stražare da paze na kuću. Crni čovjek nije dolazio, a kasnije je pronađen mrtak kako se strmoglavio niz provaliju.

Hlapić, Gita, Mrkonja i Bundaš su krenuli kući, a tamo ih je dočekala presretna majstorica. Mrkonja je tada počeo pričati tužnu priču o nestanku njihove kćeri tijekom gradskog sajma. Gazdarica je prepoznala svoju kćer zbog palca. Napravili su veliko slavlje.

Hlapić je održao obećanje i odnio cvijeće sluškinji. Mljekar mu je ostavio poruku kod sluškinje. U poruci je stajalo da će sva mljekareva imovina pripasti Hlapiću pa tako je dobio kola i magarca. Gita i Hlapić su se vjenčali, imali su četvero djece i živjeli sretno.

Analiza likova

Šegrt Hlapić – glavni lik romana koji je uvijek u središtu zbivanja. Na poletku priče je jako malen, ali veseo. Po cijele dane sjedi na tronožcu, u poderanim hlačama i crvenoj košulji, šije cipele i zabija klinove u čizme. Uz to fućka i veselo pjeva. Uz te poderane hlače, imao je još jedne zelene koje mu je sašila Majstorica. Volio ih je nositi iako je djelovao kao žaba i svi ostali šegrti su mu se smijali. Uvijek je bio nasmijan i dobre volje. Često se šalio na svoj račun što ga je još više zbližilo s ljudima, a i oni mu se više nisu rugali (primjer ovdje su njegove zelene hlače koje kada je odjenuo počeo je i sam kreketati poput žabe). Vrlo je znatiželjen, želi sve znatio svemu ima svoje mišljenje. Nije se dao obeshrabriti ni kad mu je Crni ukrao čizmice. Bio je tužan, ali to nije htio pokazati nego je odmah djelovao. Uvijek je optimističan što se može vidjeti i onda kada on i Gita traže posao. Vjerovao je u sebe, znao je da je marljiv i da će uvijek naći posao. Poslu se posvećuje u cijelosti. Kad je vidio da Gita ne zadovoljava u poslu, ipak je odlučio biti pažljiv i brižan prema njoj, Popustljiv, brižan, oprostio je svima koji su mu nanijeli zlo.

Gita – Hlapićeva prijateljica koja je živjela u cirkusu. Putovala je s njim, iako je bila često razmažena i hirovita, Hlapiću je bila vijeran prijatelj. Kada ju je prvi puta ugledao, Hlapiću je bila jako lijepa pa se požurio da je stigne. U cirkusu nije navikla raditi pa je bila malo lijena, ali i nespretna. Bila je lijena, ali isto tako bila je osjetljiva na nepravdu pa bi ju uvijek pokušavala riješiti.

Majstor Mrkonja – postolar i Hlapićev gospodar kod kojeg je radio. Bio je jako glasan, velik i zao. Nepravedan i često je vikao i psovao na Hlapića kada bi bio loše volje. Hlapiću je za jelo davao samo stari i tvrdi kruh. Bio je takav jer mu se nekada davno dogodila strašna nesreća. U knjizi se pojavljuje na početku i na kraju priče. Na kraju, nakon što je bio dva dana svezan za drvo i dobro je promislio o svemu, odlučio se promijeniti te je prema Hlapiću postao drag i dobar poput oca mu.

Majstorica – supruga od majstora Mrkonje koja je za razliku od njega, nakon nesreće postala još bolja osoba. Voljela je Hlapića i uvijek bila dobra prema njemu.

Crni čovjek – Bio je zli pljačkaš, razbojnik i skitnica- Negativac priče, nije imao niti imena. Bio je odjeven u crnu kabanicu, a na glavi je imao poderani šešir. Nije bio dobar prema nikome, grub. Takva ga je i sudbina snašla kada je pao niz provaliju i umro.

Grga – Pljačkaš i kradljivac koji je na tavanu skrivao ukradene stvari. U razbojstvima je sudjelovao s Crnim. Kada mu je Hlapić predao srebrnjak svoje majke, odlučio se promijeniti i činiti dobra djela.

Biografija: Ivana Brlić-Mažuranić

Ivana Brlić-Mažuranić rođena je 18. travanja 1874. u Ogulinu u hrvatskoj obitelji s mnogo poznatih članova. Ivana je bila Ivana Brlić-Mažuranić rođena je 18. travanja 1874. u Ogulinu u hrvatskoj obitelji s mnogo poznatih članova. Ivana je bila je unuka prvog hrvatskog bana pučanina i velikog pjesnika, Ivana Mažuranića. Otac joj je bio pravnik Vladmir.

Živjela je u Karlovcu i Zagrebu. Udala se za odvjetnika Vatroslava Brlića i preselila u Slavonski Brod. Rođena u imućnoj obitelji. Imala je privatne učitelje i pkolovanje unutar vlastitog doma.

Okružena knjigama imala je veliku želju učiti te si je dala truda i naučila nekoliko jezika. Osim velike želje za učenjem Ivana je već u ranoj fazi života osjećala potrebu da se izrazi na umjetnički način i više posveti književnosti.

Ivana je uz bogatu karijeru odgajala i petero djece. Shvatila je da nema dovoljno literature za djecu pa je sama odlučila napisati nekoliko knjiga za djecu.

1902. godine izdala je prvu knjigu “Valjani i nevaljani”. No postala je popularna po knjizi “Priče iz davnina” za koju je dobila nominaciju za Nobelovu nagradu. Omiljena spisateljica među djecom je postala i s knjigom “Čudnovate zgode šegrta Hlapića”.

Umrla je 21. rujna 1938. u Zagrebu.

Autor: S.G.