Davidijada

Ep “Davidijada” vrhunac je rada Marka Marulića. Zbog toga što je njegov latinski ep prepoznat kao vrlo kvalitetan, često su ga izjednačavali s rimskim pjesnicima, Stacijem i Vergilijem.

“Davidijada” nije tiskana za vrijeme života Marka Marulića, štoviše, nije tiskana još narednih 500 godina. Vjerojatno je razlog tomu taj što je nastala u doba napetosti koje su se događale u Rimskoj crkvi, a njezin sadržaj smetao je dogmaticima. Naime, cenzori su je zabranili vjerojatno iz razloga što se Marulić u “Davidijadi” preslobodno izražavao, odnosno izjednačio je Krista i Davida.

Prvo izdanje ovog epa dogodilo se tek 1954. godine u biblioteci u Torinu nakon što je rukopis otkriven.

“Davidijada” spada pod biblijsku epiku, a kao takva, u doba humanizma, postigla je svoj estetski vrhunac. Sastoji se od 14 pjevanja, odnosno 6765 heksametara. Sadržaj epa bavi se slavljenjem djela koje je postigao židovski kralj David.

Iako je ep pisan prema Bibliji, u stihu, jeziku i stilu njeguje tradiciju kršćanske i rimske epike pa se ep naziva i vergilijansko-kršćanskim pjevanjem.

Kratak sadržaj

U 14 knjiga ovoga epa prikazani su događaji iz povijesnih knjiga Staroga zavjeta. Oni čine Prvu i Drugu knjigu o Kraljevima. Prikazani događaji iz epa mogu se podijeliti u dva dijela, od 1. do 6. pjevanja te od 7. do 14. pjevanja.

Prvi dio sadržajno možemo podijeliti u još dvije cjeline. Prvu cjelinu čine 1. i 2. knjiga, dok se druga cjelina sastoji od 3. do 6. knjige.

Na početku epa, pjesnik se obraća kršćanskom Bogu koji zamjenjuje antičke muze. Pripovijedanje prati događaje u Bibliji i teče ravnomjernim tijekom.

U prvom djelu prikazani su Davidov javni i tajni uspon i veza sa Šaulovim dvorom. Isto tako on sadrži i događaje u kojima možemo vidjeti da je David sve dalje od toga da postane kraljem Izraela. U tom njegovom teškom razdoblju života, Bog ga prati i pomaže mu da nadvlada sve nedaće koje bi ga mogle voditi do fizičke propasti. Bog mu pomaže da ne odustane od poslanja.

Konačno Davidovo pomazanje za kralja dogodit će se na kraju prvog djela, u 6. pjevanju, poslije Šaulove smrti.

U drugom dijelu epa, kada je Marulić postao kraljem prikazano je kako je Davidova vladavina proširena i učvršćena. Od 7. do 9. pjevanja možemo vidjeti kako David odlučuje učvrstiti svoje kraljevstvo iznutra i proširiti ga.

Već od 9. pjevanja, kada je David pokušao zavesti Bat-Šebu nastaje doba nemira za Davida. Tim pogrešnim potezima sve više će se udaljiti od Boga što će za njega na kraju biti kobno. David će od tada izgubiti mir u svome domu.

Od 10. do 12. knjige Marulić nam je prikazao zašto je Davidova vladavina ugrožena. Naime, to se dogodilo zbog njegovih sinova Amnona i Abšaloma. Oni su drski, nerazumni i pohlepni.

U isto vrijeme dolazi i do pogoršanja odnosa između sjevernog i južnog kraljevstva.

Na kraju epa, od 12. do 14. pjevanja, Marulić je sabrao sve Davidove osobine i aktivnosti. Tako je spomenuo Davidov uspon, njegove vojne pohode, pjevačku nadarenost te sklonost grijehu.

Marko Marulić je cijeli ep sa svojih 14 pjevanja napisao u razmjernoj duljini. Nakon završetka teksta epa, na kraju se nalazi još teološki dodatak. Teološki dodatak sastoji se od tumačenja samog epa, a naziva se “Alegorijsko tumačenje Davidijade”. U dodatku su tumačenja kralja Davida po Starom zavjetu i tumačenje Isusa Krista po Novom zavjetu.

Marko Marulić je vjernik i kršćanski pjesnik pa iz tog razloga on sve događaje prikazuje onako kako su se dogodili i Starom zavjetu, ne dodajući ništa osim ponekog mijenjanja redoslijeda događaja.

Ep je napravljen po uzoru na vergilijansku tradiciju, a možemo primijetiti i upletanje elemenata biblijske epike Srednjeg vijeka. Pjesnik je slobodu pronašao u epskim obradama teme te u renesansnoj i humanističkoj epici kojom je osvježio biblijsku tematiku. Tako ovdje možemo vidjeti različite opise i usporedbe iz antičke epike.

Marulić je svoj ep posvetio kardinalu Grimaldiju te je uz tu natuknicu nadodao kako je sve priče napisao onako kako su se i dogodile.

Marulićev uzor bio je Vergilije, a to se jasno i vidi u ponekim dijelovima epa. Naime, ponegdje su dijelovi ili čak i cijeli stihovi preuzeti od Vergilija, a glavni junak David stalno se povezuje s epitetom “pobožan” kao što je i Eneja “pius”.

Da bi razumjeli ovaj ep, važno je razumjeti njegovo alegorijsko značenje. Lik kralja Davida trebao bi svima biti uzor jer je on ideal kršćanstva. Iz tog razloga, pjesnik je puno stihova posvetio opisu Davidovih vrlina kroz događaje koji slijede. Na poučan način pokušava nam predočiti sve Davidove zgode.

U “Davidijadi”, David simbolizira Isusa Krista, a njegov glavni neprijatelj Šaul poistovjećen je sa Židovima. U sceni borbe Davida i Golijata, Golijat je simbol zla i đavolje sile.

U zadnjim stihovima epa, u predsmrtnom psalamu David je nagovijestio dolazak Isusa te je dao upute kako bi se trebao izgraditi veliki hram.

Analiza likova

David – glavni junak herojskih obilježja i izraelski kralj. Pjesnik ga je pokušao iz biblijskog predočiti u antičkog junaka. Njegov lik se cijelo vrijeme tijekom epa mijenja pa možemo primijetiti da je on pozitivna ličnost koja svakome može biti uzor. On je hrabar, pobožan i idealan vladar. Pjesnik ga poistovjećuje s Isusom Kristom. S druge strane upoznajemo i Davida koji je grešan, sklon se prepustiti zlu, a to ponajviše dolazi do izražaja kada vidimo da je zaslijepljen i zaveden, sklon bračnoj nevjeri i preljubu.

Biografija: Marko Marulić

Marko Marulić (1450.-1524.) napisao je prvi hrvatski ep “Juditu”, a smatra se ocem hrvatske književnosti.

Rođen je u Splitu u splitskoj plemićkoj obitelji. Otac Nikola Pečenić bio je patricije i gradski odvjetnik, a majka se zvala Dobrica. Imao je čak sedmero braće i sestara. U Splitu je stekao vrlo široko osnovno obrazovanje, a pravo je studirao u Padovi.

Bavio se odvjetništvom u Splitu i obavljao je sudačku službu. Bio je također aktivan u pomaganju hrvatskim knezovima koji su ratovali s Turcima. Povremeno je i putovao u Veneciju i Rim, a neko je vrijeme boravio i na Šolti.

Pronađeni su podaci da se bavio slikarstvom, arheologijom, proučavao je povijest Splita i Solina te razne crkvene spise.

O privatnom životu Marka Marulića ne zna se puno. Postoje podaci da je nakon navršene šezdesete godine otišao iz rodnog Splita na Šoltu, ali nakon dvije godine se ponovo vratio u Split. Tamo je i umro.

Napisao je religiozno djelo i to na latinskom jeziku, naslova ” Pouke za čestit život s primjerima svetaca”. Ocijenjeno je kao vrlo dobro i zanimljivo.

Uglavnom je pisao religiozna djela i to na latinskom jeziku (“Kritika onih kojih ustvrđuju da je blaženi Jeronim Talijan”, “Komentar antičkih natpisa”).

Poznat je po epu “Juditi” koju je napisao 1501. godine, a objavljena je u Mlecima 1521. godine. Sljedeći ep koji je napisao imao je naziv “Suzana”, no on nije bio ni približno toliko značajan kao Judita.

Autor: M.L.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>