Analiza djela Dekameron. Zbirku novela je napisao Giovanni Boccaccio. Kratka lektira, likovi, kratak sadržaj i književni elementi "knjige deset dana" o kugi koja se u Firenci pojavila 1348. Provjera znanja pročitanog djela na brz i jednostavan način!
Analiza
Naslov djela "Dekameron" znači "knjiga deset dana", a sastoji se od zbirke stotinu novela različite tematike, tona i sadržaja. Radnja je podijeljena na deset dana, a sve novele povezane su u jednu cjelinu kroz priču koja govori o kugi koja se u Firenci pojavila 1348. godine.
"Dekameron" je djelo koje se može okarakterizirati kao začetak europske proze. Teme su brojne, kao i izvori, ideje i zapleti. Kroz priče prije svega uočavamo svakodnevicu toga vremena, ali i legende pjesme i pučke priče koje su došle do Europe za vrijeme križarskih ratova. Kroz djelo se može vidjeti da je autor i veliki poznavatelj antičke književnosti.
Autor nam kroz priče otkriva svoje mišljenje, otkriva nam poroke vremena u kojemu je živio, rugao se malim ljudima, njihovom neznanju, primitivizmu i praznovjerju, kao i pokvarenosti i licemjerju svećenika, plemića i vlastodržaca. Također, kroz njegovu priču ruglu su izvrgnuti i laž i licemjerje, dogmatična religija, konzervativnost, moralističnost i častohlepnost.
Pripovijedanje je konkretno i dinamično bez pretjeranih detalja. Sve to pričama daje živost i autentičnost. S obzirom na vrijeme kada je djelo pisano, stil je otvoren i jednostavan. U to vrijeme, teme vezane za ljubav nisu bile česte. Boccaccio je na jednostavan i zanimljiv, pomalo i komičan način opisao pristup prema ljubavi s gledišta običnog čovjeka. Sve to predočio nam je kratkim pričama. On je čovjeka prikazao onakvim kakav on je i ne mari ako je pri tome srušio neke od tadašnjih crkvenih normi. Prikazao je i fizičku ljubav ne mareći za tabue tog vremena, a na ovakvom jeziku i stilu pozavidjeli bi mu i danas mnogi autori erotskih knjiga.
Boccaccio je čovjeka Srednjeg vijeka prikazao kao čovjeka koji je ispred svog vremena. Nije mario za predrasude toga vremena i čovjeka je prikazao kao osobu s dušom, a u njegovim opisima sam čovjek i njegova duša često nisu bili u simbiozi.
Zanimljivost djelu daje i činjenica da se kroz priče može upoznati niz neobičnih likova, zapleta i raspleta koji dolaze potpuno neočekivano, ali i pojavi pouka koja potiču čitatelja da i sam daje svoj sud o temi i problemu koji je iznesen u "Dekameronu".
Elementi djela
Vrsta: zbirka novela
Tema: 100 novela, priča mladih ljudi za vrijeme kuge u Firenci
Pouka: svi imamo pravo na slobodno iskazivanje emocija, slobodu duha i pravo na sreću
Vrijeme radnje: 1348. godina
Mjesto radnje: Firenca
👉🏼 ZA VIŠU OCJENU! 👈🏼
Analiza djela i likova + najvažnija pitanja / odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj
Radnja se vrti oko sedam djevojaka i tri mladića koji odluče pobjeći iz grada koji je zahvaćen kugom na obližnje imanje. Prethodno se sastaju jednog utorka u crkvi Santa Maria Novella te se dogovaraju da će se posvetiti radostima i zabavi bez obzira na teško stanje koje vlada u gradu. Tako oni odluče otići izvan grada.
Djevojke imaju između osamnaest i dvadeset i osam godina, dok su svi mladići stariji od dvadeset i pet.
Njihova imena su: Filomena, Elissa, Pampinea, Emilija, Neifile, Fiametta, Lauretta, Filostrato, Dioneo, Panfilo.
U srijedu su krenuli na put sa svojim slugama, prema dvorcu koji se nalazi izvan Firence, na obroncima brežuljaka. Tamo su ostali dva tjedna, ali pripovijedali su priče deset dana jer dva su puta preskočili petak i subotu.
Razloge zbog kojih nisu pripovijedali tih dana iznijela je jedna od djevojaka na kraju drugog dana. Naime, petak su preskočili jer je to bio dan muke Isusa Krista pa su smatrali da je bolje provesti ga u molitvi, dok su subotu preskočili jer je ona bila dana kada je Djevica Marija imala običaj prati kosu da bi isprala svu prljavštinu što se nakupila na njoj tijekom tjedna. Tako su i oni taj dan proveli u čast njoj, u postu i pripremi za nedjelju.
Vrijeme provode pričajući priče da bi se zabavili i razonodili te da bi ono brže prošlo. Priče pričaju tako da je svatko od njih jednoga dana kralj ili kraljice te ta osoba ima pravo odrediti temu i toga određenog dana ispričati priču na izabranu temu.
Svakoga dana ispričano je po deset pripovijesti (svatko iz skupine svaki dan ispriča po jednu priču), što znači da je u deset dana ispričano 100 novela.
Teme o kojima pričaju raznolike su, ali sve su povezane istim principom, a to je slobodni renesansni duh. One su otvorene, osuđuju predrasude i glupost te su kritične. Glorificiraju hrabrost, mudrost i poduzetnost.
Kroz sve priče dominiraju dva glavna problema kao što su mudrost ili inteligencija i ljubav. No, isto tako možemo uočiti raznovrsne teme kao što su sreća koja može biti prevrtljiva, a toj temi priča se drugi dan.
Zatim o ostvarenju ljubavnih želja o kojima pričaju treći dan te o tragičnim i tužnim životnim pričama koje su ispričane četvrti dan. Peti dan tema je bila o ljubavi, njezinoj snazi i kako ona može pobijediti sve i završiti sretno, dok su šesti dan pričali o tome koliko odgovaranje može biti domišljato i duhovito. Sedmi dan tema je bila o ženskim podvalama, o njihovoj mudrosti i snalažljivosti, a osmi dan rugali su se ljudskoj gluposti, ljudima koja su opterećeni predrasudama i ljubomorom. Devetog dana nemaju određene teme pa svatko priča o čemu god hoće. Deseti dan bio je rezerviran za priču o plemenitosti, velikim djelima i postupcima.
Svim pričama zajedničko je to da počinju odabirom i najavom teme, nakon toga se priča ispriča te se izvodi zaključak i pouka. Također, svima je zajedničko, ma kakao one bile ispričane i koja im je poruka na kraju, da veličaju nesmetani renesansni duh, slobodu, pravo svakoga na sreću, duhovnu i tjelesnu slobodu te otvoreno i nesputano iskazivanje emocija. Cijelom novelom vlada duh mladosti i živosti, radoznalost i radost promatranja.
👉🏼 ZA VIŠU OCJENU! 👈🏼
Analiza djela i likova + najvažnija pitanja / odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Biografija: Giovanni Boccaccio
Giovanni Boccaccio je bio talijanski pisac rođen 1313. godine, preminuo je 1375. godine.
Otac ga je kao mladića poslao u Napulj kako bi stekao trgovačka znanja, pa je time izgubio 6 godina mladosti, a kasnije i dok je oca nagovarao da mu priskrbi studij kanonskog prava. Kada nije uspio, bavio se pjesništvom.
Odrastao je u Firenci, otac je radio u tvrtki koja se bavila trgovinom i bankarskim poslovima, a kasnije postaje i šef te poslovnice.
U napuljskom razdoblju života oblikuje se njegova intelektualna fizionomija i književna kultura. Kao pisac je bio prihvaćen zahvaljujući vezama koje je njegov otac imao s moćnom bankarskom kućom. Radi bankrota bankarske kuće u kojoj mu je radio otac, bio je primoran vratiti se u Firencu i posvetiti se poslu. Početkom 1330tih godina postao je ocem dvoje nezakonite djece, a kasnije i još jednog djeteta.
Neka od njegovih važnijih djela jesu: Dekameron, ekologe pod naslovom Vuclicum carmen, De casibus virorum illustrim, De claris mulierbus; kao i knjige De genealogis deorum gentilijum. Bio je prvi dantist.
Uživao je veliki ugled kod svojih sugrađana. Poslije godina života, pratila ga je bolest i oskudica, nije uspio. Sklonio se u Certaldo gdje se odazvao pozivu firentinske komine da javno tumači Božanstvenu komediju, no zbog bolesti je morao isto prekinuti. Umro je u 62. godini života.
Autor: M.L.
Odgovori