Hans Christian Andersen autor je bajke za djecu "Djevojčica sa šibicama" koja govori o siromašnoj djevojčici i njezinoj tragičnoj sudbini. Na naredbu strogog oca, morala je prodavati šibice na hladnoći kako bi zaradila novac. Ako bi se vratila kući bez novca, dobila bi batine. I iako je učinila sve da se barem malo ugrije posljednjim šibicama koje je imala, ipak, zbog velike hladnoće umire na pločniku.
Pri paljenju posljednjih šibica, pred očima su joj se ukazali događaji o kojima je oduvijek sanjala. To nisu bile velike stvari, već one sasvim male i uobičajene, koje većina nas ima svaki dan i ponekad uzima zdravo za gotovo. Sanjala je o toploj odjeći i o ukusnoj hrani, a svaki puta kada bi se šibica ugasila, nestala bi i sva čarolija. Kada je upalila posljednju šibicu, ugledala je svoju pokojnu baku koja ju je povela u nebo.
Radnja bajke "Djevojčica za šibicama" smještena je u 19. stoljeće i vjerojatno je jedna od najtužnijih priča proizašla iz pera Hansa Christiana Andersena. Autor nam je njome htio dati do znanja da razmislimo o svom životu i o onome što nam je bitno. U trenucima kada su svi zaokupljeni novogodišnjom proslavom, malena djevojčica umire sama, promrzla i gladna na pločniku.
Ne treba toliko težiti bogatstvu i materijalnim stvarima, već trebamo biti zahvalni na obitelji i prijateljima koji su uz nas i od kojih možemo dobiti podršku u svakom trenutku. Trebamo ispuniti srca toplinom i ljubavlju i misliti i na one koji žive u velikoj neimaštini i siromaštvu, pogotovo u vrijeme velikih slavlja kada se okuplja cijela obitelj. Neke obitelji nemaju tu sreću.
Bajke Hansa Christiana Andersena prevedene su na više od 40 jezika diljem svijeta, a u svojoj bogatoj karijeri ovaj je, ispočetka zanemaren autor, napisao više od 150 priča za djecu. Svime time postao je jedan od najutjecajnijih svjetskih pisaca svih vremena.
Kratak sadržaj
Djevojčica sa šibicama tužna je priča i bajka o nesretnoj djevojci koja je dotakla srca mnogih. Priča počinje s hladnom noći, koju je obilježilo neprekidno padanje snijega. Bila je to prava zima, snažna, hladna i neumoljiva.
Nije to bila bilo kakva noć, radilo se posljednjem danu pred Novu godinu. Iako je sam dan poznat po svom zaštitnom znaku kada se organiziraju mnoge zabave da bi se proslavio ulazak u sljedeću godinu, ova je bila tužna i sumorna. Čitatelj upoznaje promrzlu i gologlavu djevojčicu koja iako nije bila bosa, osjećaj je sigurno bio kao da na sebi nema ništa.
Na nogama je imala papuče, ali nisu joj bile od velike pomoći jer su to ipak bile papuče od njene mame. Bile su velike i čim je pokušala pobjeći kada je čula kola koja su prošla ulicom, istog je trena ostala bez jedine zaštite na nogama. Dok je jednu papuču izgubila, drugu joj je oteo dječak vičući za njom da će mu njena papuča poslužiti za kolijevku kada dobije dijete.
Nažalost jadna djevojčica je u tom trenutku ostala bez topline na nogama i nastavila dalje, ali ovog puta zaista bosa. Nožice su joj bile crvene i smrznute jer je temperatura bila neugodna i nikako ne za boraviti vani bez tople odjeće i obuće. Na sebi je imala staru pregaču i u njoj sve šibice koje je htjela prodati. Nažalost u tome nije uspjela, a glad i promrzlost su svakim trenom bili sve jači i više ih se nije moglo ignorirati.
Pozornost su joj privukli ugodni mirisi kuhinje gdje su se ljudi veselo pripremali za doček. Djevojčica nije mogla odoljeti mirisu pečene guske. Kako joj je niska temperatura sve više otežavala boravak na otvorenom, stisnula se u kut između dvije kuće i noge podvila ispod sebe kako bi se ugrijala. Zima je bila sve jača, a kući se nije mogla vratiti jer nije uspjela prodati niti jednu šibicu.
Iako nije prodala ni jednu šibicu njezin dom joj tada nije bio nimalo privlačan jer imala oca koji bi ju svako malo tukao, a živjeli su u potkrovlju gdje je znalo puhati sa svih strana. Kuća je uvijek bila hladna i nije bila mjesto sretne obitelji. Razmišljajući o tome kako joj je hladno i da bi se htjela što prije ugrijati, odlučila je zapaliti barem jednu šibicu. Nakon što je uspjela zapaliti samo jednu šibicu, pojavila se tako lijepa svjetlost i djevojčica je imala osjećaj kao da se nalazi u blizini kamina. Nažalost osjećaj topline nije dugo trajao i kada se šibica ugasila, opet je osjetila koliko joj je hladno.
Zapali još jednu šibicu i tada joj se stvori slika postavljenog stola sa lijepim porculanom i bijelim stolnjakom. Na stolu se nalazila pečena guska sa šljivama. U jednom trenutku se guska zagegala i krenula prema njoj i baš kada je trebala doći do djevojčice, šibica se ugasi i pred djevojčicom ostade samo hladan zid kuće gdje se sakrila. Odluči zapaliti još jednu i sada ugleda prekrasan bor okićen mnogim svjećicama. Čim je podigla ruke prema svjećicama one nestanu jer se šibica ugasila.
Ali sve svjećice su se počele uzdizati prema nebu poput zvijezda. Jedna zvijezda padne i ostavi plameni trag. Djevojčica je pomislila kako je netko umro jer to je znak da je nečija duša otišla u nebo. U tom je trenutku primijetila svoju baku i da joj ne nestane, zapalila je sve šibice. Baka ju je uzela sa sobom na nebo gdje nije bilo gladi ni zime. Sljedeće jutro pronašli su je smrznutu s rumenim obrazima i osmijehom na usnama. Svi su komentirali kako se htjela zagrijati prije smrti, a nitko nije bio svjestan kako je dočekala sljedeću godinu s lijepim slikama.
Likovi: djevojčica sa šibicama, baka, dječak, prolaznici, otac
Analiza likova
Djevojčica - mala djevojčica koja je prodavala šibice kako bi zaradila bar malo novca. Imala je zlog oca koji ju je tukao kada ne bi ništa zaradila, zato se i bojala otići kući praznih ruku. Uostalom, kod kuće je nije čekalo ništa dobro. Živjela je na hladnom tavanu, punom rupa i propuha. Djevojčica je bila dobra, ali jako nesretna. Bilo joj je hladno jer je bila loše odjevena i bosa, te je bila silno gladna. Činilo se da je cijeli svijet zaboravio na nju. Nitko je nije ni primjećivao, a kamoli da joj je išao pomoći. U samoći i tuzi, jedinu utjehi pronalazila je u svjetlosti malog plamička zapaljene šibice.
Kada je upalila šibicu da bi se barem malo ugrijala, djevojčica je vidjela prekrasne prizore. Najprije toplu peć, ona slasnu gusku, pa predivno okićen bor. Na kraju je vidjela i svoju pokojnu baku. Sve ovo donosilo je veliku utjehu djevojčici. Posebno se razveselila svojoj baki jer je ona bila jedina osoba koja ju je voljela i bila dobra prema njoj. Baka je za djevojčicu označavala dom, pa je odlazak s njom, značilo povratak doma - ali ne kući u kojoj je svi zlostavljaju, već na neko bolje mjesto koje se osjeća onako kako bi se dom trebao osjećati. Iako to nije znala, djevojčica je već tada bila umrla, a baka je došla po njenu dušu. Odvela ju je negdje gdje će uvijek biti sita i na toplom. Iako su sutradan prolaznici sažalijevali djevojčicu, dok joj je trebalo, nitko joj nije pomogao. Ali budući da je djevojčica bila dobra, na kraju je sa svojom bakom otišla u Raj.
Biografija: Hans Christian Andersen
Rođen je 2.4.1805. godine u Odenseu. Bio je siromašan od djetinjstva. Otac je bio postolar, nakon njegove smrti ga je samo majka odgajala. Prije no je otac umro, Hans je uživao i u kazalištu lutaka koje mu je otac izradio i čitao mu je priče iz "Tisuću i jedne noći". U kući Andersenovih se mnogo čitalo pa nije ni čudno što je najmlađi član krenuo stopama velikih književnika.
U četrnaestoj godini Andersen se bez novaca, školovanja i ikakvih planova uputio u Kopenhagen kako bi išao u kazališnu školu. Uskoro ga otpuštaju, a majka želi da izuči zanat. No Hans ju nagovara da ga pusti samog u grad kako bi izgradio svoj život i budućnost.
Njegovo prvo uspješno djelo je bio putopis "Šetnja od Holmenskog kanala do istočne točke otoka Amagera iz 1829. godine." Postao je poznat po romanu Improvizator iz 1835. oslikavajući u njemu borbu mladog pisca za afirmaciju.
Umro je u Kopenhagenu 4.8.1875. godine.
Odgovori