Dnevnik malog Perice objavljen je 1942. godine. Vjekoslav Majer u djelu daje prikaz svakodnevnog života obitelji Šafranek. Sve to bilježi dječak Perica u svoj dnevnik, tako da su događaji prikazani iz dječje vizure.
Svake večeri prije spavanja, Perica pali svjetlo u sobi i vadi dnevnik kako bi zabilježio događaje tog dana. Uz njegove roditelje, Anu i Franju Šafranek, u dnevniku se pojavljuju dva druga lika, teta Mina i gospodin Fulir.
Perica je ujedno i pripovjedač, a s obzirom na to da događaje oko sebe promatra iz dječje perspektive fokusira se isključivo na svoju obitelj i događaje vezane uz nju. Sve je opisano jednostavno bez mnogo epiteta te prevladavaju dijalozi.
Perica opisuje odnos između njegovih roditelja, način na koji se oni odnose prema njemu, te na koji način komuniciraju s tetom Minom i gospodinom Fulirom. Jasno se može iščitati da njegova majka i otac nisu u najboljem odnosu. Franjo često pije što mu Ana zamjera.
Mina dolazi kod njih isključivo na objed, ali ipak je ugoste svaki put. Roditelji se prema Perici uglavnom ponašaju kao da je nezreli i nerazumni dječak. Godine 1970. Krešo Golik prema ovoj noveli snima film pod nazivom Tko pjeva zlo ne misli. Film je vrlo dobro primljen od strane publike i kritike te je proglašen jednim od najboljih hrvatskih filmova.
Vrsta djela: novela
Vrijeme radnje: ponedjeljak 6. svibnja 1935.- nedjelja 12. svibnja 1935.
Mjesto radnje: pivnica, stan u Zagrebu
Kratak sadržaj
Perica sjedi sa svojim roditeljima u pivovari. Pridružili su im se teta Mina i gospodin Fulir. Iz razgovora se dalo naslutiti da se Peričini roditelji ne slažu. Gospodin Fulir je neprestano nešto došaptavao njegovoj majci Ani, a otac Franjo se napio.
Uskoro su se razišli i Franjo je naglasio kako mu se ne sviđa Fulir jer se stalno pravi pametan, a Ana ga je branila. Perica je vidio sljedeći dan gospodina Fulira jer je došao posjetiti njegovu majku. Perici je dao novaca kako bi si otišao kupiti slatkiše i njih ostavio nasamo.
Franjo i Perica su primijetili kako je Ana veselija u zadnje vrijeme. Teta Mina ih je posjetila za vrijeme ručka, a poslije se opet pojavio Fulir. Ovaj put je poslao Pericu neka mu nacrta konja, ali tamo kraj prozora jer je bolja svjetlost.
Franjo je zatekao gospodina Fulira u gostima pa ga je pozvao neka ostane na večeri. Gospodin Fulir je čitavu večer hvalio Franju. Nakon večere Fulir je otišao doma, a Franjo i Ana nastavili su raspravljati o njemu. Ana bi se bunila svaki put kad bi Franjo rekao nešto protiv njega.
Nakon što roditelji odu na spavanje, Perica piše u svoj dnevnik. Perica je bio zbunjen majčinim ponašanjem. Kad se vratio tog dana iz škole, majka je vikala na njega i potjerala ga u sobu. Rekla je da ima važnog posla, ali samo je ležala na kauču pogleda uperenog u strop.
Franjo je te večeri otišao kod Šnidaršića kako bi razgovarao sa svojim društvom o vulkanima, ali kući se opet vratio pijan što je poprilično rasrdilo Anu. Nakon što je Ana zaspala izvadio je svoju bocu rakije i nastavio piti no pritom je srušio stolicu i tako probudio Anu. Opet je započela svađa, a Perica je sve promatrao kroz ključanicu.
Mina ih je opet posjetila za vrijeme ručka. Prigovarala je kako je boli želudac od tvrdog graška, pa joj Franjo napomene kako će je sigurno boljeti kad je pojela četiri tanjura. Mina se uvrijedi i kaže Ani kako nije dovoljno vrijedna. Tako izmjene još nekoliko uvreda i Mina ljutito izjuri iz kuće.
Navečer se vratio Franjo u društvu Fulira. Pili su i pjevali, a kad je Franjo otišao do zahoda Fulir se približi Ani i počne joj govoriti kako ona zaslužuje bolji život od ovoga te na kraju doda da ne može prestati misliti na nju.
Teta Mina se vratila. Voljela je jesti, a znala je da danas za ručak imaju ribu. Samo je brzo promrmljala da je ono jučer bio nesporazum. Fulir je iste te večeri navratio pa su svi troje pili i pjevali. Gospodin Fulir je opet iskoristio priliku kad se Franjo udaljio kako bi rekao Ani da je spreman sve učiniti za nju. Dodao je još kako izrazito pati za njom i kako mu je neprestano u mislima.
Dan nakon toga Fulir je opet došao na druženje, samo što je ovaj put sve eskaliralo. Franjo je otišao na zahod, a Fulir je po običaju krenuo u akciju. Zagrlio je Anu, ali u tom se trenutku pojavio Franjo i svemu posvjedočio.
Franjo je napao Fulira, a dok su se njih dvojica hrvali na podu, Ana je uspaničeno trčala kako bi zatvorila prozore da susjedi ne bi ništa čuli. Fulir je na kraju otišao. Franjo je poručio Peričinoj majci da neće tražiti formalnu rastavu braka od nje, ali će dalje živjeti kao da nisu u braku.
Franju je povrijedilo to što je dopustila Fuliru takvo ponašanje. Ana se pokušala opravdati i objasniti kako to nije bila namjera, Fulir je samo bio pijan, no Franjo joj nije povjerovao. Jasno je mogao vidjeti da se ona nije branila od Fulirovih zagrljaja.
Perica je sve te prepirke promatrao iz prikrajka. Franjo je nakon tog događaja nastavio piti, a Ana se zatvorila u sobu gdje je neprestano plakala. Nakon što se poprilično napio, Franjo je samo legao na pod i tamo zaspao. Ubrzo se pojavila Ana te legla kraj njega na pod gdje su oboje nastavili spavati.
Perica je razmišljao kako je taj dan baš bilo uzbudljivo i puno događaja, pa pomisli kako bi bilo zgodno kad bi bilo još sličnih događaja. Sljedeći dan ih je po običaju, posjetila teta Mina jer je mislila da kod njih ima torte. Kad je vidjela da to nije točno bila je užasno razočarana jer je mogla biti kod prijatelja na ručku, ali je to odgodila.
Franjo joj je ispričao kako se njena sestra ljubila i grlila s drugim muškarcem, ali Mina je stala u sestrinu obranu i rekla kako je Fulir sigurno bio pijan i nije razmišljao. S obzirom na to da nije bilo torte, Mina je ispekla kajganu od deset jaja pa je to podijelila s Pericom.
Perici je bilo žao što se Fulir više neće vraćati. Zapalio je svijeću jer je znao da se Fulir više neće pojavljivati kod njih, pa je skoro bilo kao da je umro i Perica je pomalo žalio zbog toga.
Likovi: Perica Šafranek, Ana Šafranek, Franjo Šafranek, teta Mina, gospodin Fulir
Biografija: Vjekoslav Majer
Vjekoslav Majer rođen je u Zagrebu 27. travnja 1900. godine. Umro je u Zagrebu 4. prosinca 1975. Školovao se u Zagrebu, pohađao je Trgovačku akademiju, a nakon toga je studirao glazbu. Bio je vrlo cijenjen hrvatski pripovjedač i pjesnik.
Dio svog života proveo je u Beču, period od 1928. do 1937. godine. Na početku svoje književne karijere, između dva rata, surađuje na časopisima kao što su: Vijenac, Savremenik, Hrvatska revija i drugi.
Sudjelovao je u pokretanju časopisa Ozon 1923. godine, a nakon toga slijede časopisi Literatura i Antena. Neka od najpoznatijih djela su: Dnevnik malog Perice, Pepić u vremenu i svemiru, Pjesme, U utrobi Zagrebačke gore, Zagrebački feljtoni, Otvaram prozor, Svjetiljka na Griču.
Dobitnik je nagrade Vladimir Nazor za životno djelo. Godine 1970. snimljen je film Tko pjeva zlo ne misli, prema njegovoj knjizi Dnevnik malog Perice.
Autor: A.M.
Odgovori