Don od Tromeđe je roman za djecu autorice Višnje Stahuljak. U romanu Višnja želi prikazati život jednog psa šarplaninca i njegovog suživota s ljudima koji ga okružuju. U romanu je prisutan jednostavan jezik i radnja nije zahtjevna. Djelo je podijeljeno na poglavlja i pisano je u prvom licu. U cijelom djelu nema puno dijaloga jer najviše prevladava opis.
Vrsta djela: roman za djecu
Vrijeme radnje: sredina 20. stoljeća
Mjesto radnje: Zagreb, Monte Carlo, more, selo
Kratak sadržaj
Kujica je napokon dobila psiće, a uz sestre i braću postojao je jedan mali psić koji je dobio ime Trap. Bio dobra duša koja je puštala svojoj braći i sestrama da se prvo nasišu mlijeka, tako da je on uvijek bio zadnji.
Kada su štenci malo narasli došlo je vrijeme da se odvoje od majke. Vlasnici su ih odlučili prodati, a simpatičnog Trapa su kupili dobri ljudi Gego i Pipa. Pas se više nije zvao Trap, nego je dobio ime Don od Tromeđe.
Gego i Pipa su uzeli psa kako bi im mogao čuvati kuću zajedno s okućnicom. Don je najviše nalikovao majki i zato nikada nije lajao ako za to nije postojao opravdani razlog. Bio je zaista poslušan pas koji je u svemu slušao svoje gospodare, a zanimljivo je kako Don nikada nije bio dresiran. Jednostavno je bio pametan pas i zaista najbolji čovjekov prijatelj. Nažalost Don se razbolio i gospodari nisu čekali nego su krenuli s njegovim liječenjem. Zahvaljujući njihovoj njezi Don se izlječio, a nakon bolesti je postao još oprezniji i mudriji.
Slijedi prisjećanje kada mu je majka pričala kako su od vukova nastali psi. Čovjek je pronašao ozlijeđeno mladunče vuka i odnio kući kako bi ga izlječio. Dok je vučica bila u kući napali su ga zli ljudi, ali vučica je tada skočila i spasila ga. Od tog je trenutka ostala zauvijek uz osobu koja joj je spasila život, a svi potomci koji su došli kasnije postali su psi, najbolji prijatelji čovjeka.
Napokon je došlo i prvo proljeće, a Don je poput ostalih pasa koristio priliku kako bi mokraćom obilježio teritorij. Zbog svoje veličine i mudrosti postao je glavni u ulici nakon što je na susjednoj livadi uspio savladati vučjaka.
Don je često s drugim psima znao trčati okolo, pa su se tako znali zaletiti sve do Šalate ili Zrinjevca. Iako je bio hrabar pas, postojalo je nešto čega se bojao, a to je bila grmljavina. Zbog toga je trpio zadirkivanje od Gege i Pipa.
Kada je odrastao gazde su ga odvele na izložbu za pse. Na izložbi je još jednom pokazao koliko vrijedi i dobio nagradu kao najljepši pas pod kategorijom najmlađih pasa. Jednog dana su stigli ljudi s kujom jer su htjeli čistokrvne šarplanince, pa su dali pariti Dona. Uslijedila je još jedna izložba i tamo je Don susreo svog brata Capa. Ali on se za razliku od Dona nije uspio prilagoditi ljudima i na kraju je zbog režanja na pse i ljude odveden kod živodera.
Don je i dalje pobjeđivao na izložbama, a kako je bio dobar pas koji se sa svima slagao, gazde su ga povele na more gdje je upoznao kuju koja je živjela na otoku. Morao je proplivati cijeli kanal da bi došao do kuje. Družio se i sa kujom na brodu, a uspio je spasiti dječaka koji se odvojio od roditelja i nakon toga onesvijestio. Na moru je bilo i okrutnih ljudi. Jedna skupina ga je uspjela namamiti pomoću ribe nakon čega su ga udarili toliko da je pao u more i zapetljao se u mrežu. Sreća pa je naišao brod i spasio ga.
Nakon pustolovina na moru uslijedila je još jedna izložba, ali ovog puta u Monte Carlu. Sureo je sibirskog psa na kojeg je bio ljubomoran pa je stalno cvilio. Nije mogao podnijeti da se Gego divi nekome, a da to nije on, pa je na početku natjecanja napao sibirskog psa, lajao i srušio sudački stol.
Greg ga je zbog njegova ponašanja morao udariti zbog čega se Don osjećao posramljen. Otišao je kako bi lutao sam Monte Carlom i zahvaljujući spretnosti uvukao u jednu od kockarnica. Kome se god približio u kockarnici donio je sreću, pa je tako dobio priznanja diljem Europe u San Remu, Beču i Budimpešti.
Često je odlazio sam u šetnje, ali se uvijek vraćao. Jednom je naletio na kuju šarplaninku vezanu za zid kuće, a kako mu je mirisala poželjno odlučio ju je slijediti. Ušao je u vrt i skočio na kuju, ali tada je gazda od kuje nabacio Donu lanac oko vrata. Ne samo što je bio zarobljen nego je imao i brnjicu. Kada se želio osloboditi počeli su ga tući da su ga skoro ubili.
Čovjek koji je ukrao Dona na kraju ga je prodao ljudima koji su živjeli na planini. Novi vlasnik je bio dobar čovjek i tako je Don postao čuvar ovaca. Dobio je ima Đoni i pronašao svoju odabranicu. Jednog dana su ih napali vukovi, ali Don je uspio pobijediti.
Kada se vratio dočekao ga je novi vođa Remo, ali on je bio vođa sve do dana velikog požara. Don i Remo su se potukli jer je Don htio odvesti ovce prema jezeru, dok ih je Remo htio odvesti prema planinama. Na kraju su Remove ovce i psi izgorili u požaru.
Došao je kamion za ovce i Don se ušuljao. Kod istovara su primijetili Dona, zarobili i predali istim kradljivcima. Žena od kradljivca je odlučila Dona vratiti njegovim gazdama, pa je javila Gegu i Pipi. Stari vlasnici su ga vratili kući, a ovog puta je imao nova zaduženja. Morao se brinuti za djecu i Pipu.
Bio je naviše zabrinut zbog gospodareve kćeri Done, koja se jednom zaletila prema raskršću. Uspio ju je preteći na zavoju i izletio na cestu, a da bi spriječio da ju ne udari postavio se ispred nje. Jedva je došao do kuće gdje su ga Pipa i Gego liječili. Iako su povrede bila opasne, on nije bio tužan jer je znao da će se uz pomoć ljudskih ruku izliječiti ili umrijeti.
Likovi: Don od Tromeđe, Gego, Pipa
Biografija: Višnja Stahuljak
Višnja Stahuljak je još jedna hrvatska književnica koja je svojim djelima ostavila veliko naslijeđe generacijama koje dolaze. Rođena je 10. ožujka 1926. godine u Zagrebu gdje je živjela i radila cijelo vrijeme.
Prije nego što se počela baviti književnošću, Višnja je diplomirala pjevanje na Muzičkoj akademiji. Paralelno uz akademiju Višnja je pohađala Filozofski fakultet i studirala etnologiju te hrvatski jezik.
Zahvaljujući tome što se posvetila proširenju znanja na nekoliko različitih područja, Višnja je bila uspješna ne samo u književnosti, nego i na području kazališta i glazbe. Prvi književni rad objavila je 1953. godine.
Od trenutka kada je objavila svoje prvo književno djelo Višnja je nastavila dalje uspješno i tako pisala drame, poezije te igrokaze. Koliko je bila uspješna svjedoči i prevođenje njenih djela na strane jezike. Umrla je 3. ožujka 2011. godine u Zagrebu.
Njena najpoznatija djela su: "Bijeli zec i drugi igrokazi", "Kućica sa crvenim šeširom", "Čarobnjak", "Don od Tromeđe", "Djevojčica i paun", "Mjesec na modrim ljestvama"...
Autor: S.Š.
Odgovori