Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Dubravka

Djelo “Dubravka” spada u pastoralno idiličnu igru. Za vrijeme renesanse i baroka bila je vrlo popularna i često korištena književna vrsta. Pastoralno idilična igra nastala je još u 16. stoljeću u Italiji kao suprotnost mondenom dvorskom životu. Stih joj je pisan dužinom različitog metra.

Radnja se odvija u arkadijskom ambijentu, a likovi oko kojih se vrti cijela radnja su pastirice i pastiri. Oni su se smatrali nositeljima jedinih pravih vrijednosti i života po pravilima. Tema radnje je istinska ljubav koja može promijeniti i preokrenuti svijet.

“Dubravka” je alegorijski tekst sastavljen od tri čina. Činovi su slične dužine pa se tako prvi čin sastoji od 654, drugi od 466 i treći od 576 stihova. Što se tiče prizora, prvi se sastoji njih deset, a zadnja dva čina od devet prizora. Ako ćemo promotriti alegorijski djelo, možemo zaključiti da je pastirska igra smještena u Dubrovnik koji je njezino središte i glavno mjesto radnje.

Djelo je prvi puta prikazano za vrijeme ženidbe Gundulića 1628. godine, a prikazivalo se dalje svake godine prilikom svetkovine sv. Vlaha koji je označavao zaštitnika Dubrovačke slobode.

Kratak sadržaj

Glavna okosnica radnje bavi se pričom o ljubavi dvoje mladih. Ona se odvija u vrijeme sreće i blagostanja, u Dubrovniku. Djelo opisuje jednu staru priču Dubrovačke tradicije koja glasi da se na dan svetkovine Sv. Vlaha vjenčaju najbolji i najljepši par pastira i pastirice.

Tako je ove godine stigao red na Dubravku i Miljenka. Miljenko želi zaprositi ruku lijepe vile Dubravke, no izrazito je nesiguran. Sve što ga tišti ispriča pastiru Ljubmiru koji sluša njegovo žaljenje i pokušava ga stišati.

S druge strane, puni samopouzdanja, stari Gorštak i Divjak, smatraju da bi prelijepa Dubravka mogla odabrati upravo njih za svoje buduće supružnike.

Njih dvojica svojom neobjektivnošću i nespretnošću izazivaju svojim nadanjima smijeh okoline. Idiličnost priče, smijeh i radost, kvari starac Ljubdrag. On svojom pričom o starim vremenima govori kako se u Dubravi prije živjelo dobro, pošteno i veselo.

U sadašnje, njihovo vrijeme, smatra satiri se brinu samo kako će dobro jesti i piti te koje će srce vile osvojiti. U toj namjeri su toliko ustrajni da se ne susprezaju i od krađe.

Pastirica Sonja našla se oči u oči obračunati s kradljivcima, a radnje se smiruje u trećem činu kada se satiri preruše i takvi odlaze na pir.

O tome kome će pripasti lijepa vila Dubravka odlučit će suci. Ubrzo, pastir Ljubdrag dolazi s viješću kako su suci podmićeni i kako je njezina ruka obećana starom i ružnom Grdanu.

Miljenko osjeća golemo razočaranje i odluči se osvetiti. No, u posljednji trenutak pravda je zadovoljena. Kada je Grdan stupio u crkvu prilikom vjenčanja s Dubravkom, bogovi su izrazili svoje nezadovoljstvom sklapanjem ovog braka. U tom trenutku oni tresu tlo i gase vatru u žrtveniku.

Dubravka je vraćena Miljenku, a cijelom Dubravom nastupi opće veselje i pjesma uz slavlje.

Glavna pouka djela je da uz Božju pomoć mogu pobijediti ljubav, sloboda i pravda. Lik Dubravke označuje slobodu, dok Miljenko označava dubrovačko plemstvo. Grdan, koji je opisan kao star i ružan, označava građanstvo Dubrovnika. On ženidbom plemkinja pokušava steći vlast, moć i financijsku bezbrižnost.

Autor je radnjom u “Dubravki” pokušao kroz pastirsku priču objasniti važnost slobodne države, a smatrao je da se ona zasniva na obitelji i zdravom braku, a sve to spaja istinska ljubav. Isto tako, država kojoj je bitnije bogatstvo od poštenja u vrlo kratko vrijeme će propasti.

Autor je oštro osudio suvremeni život. Dubrovčane je simbolički prikazao kao pastire i satire, Dubrovčanke kao vile i pastirice.

Biografija: Ivan Gundulić

Ivan Gundulić rođen je u Dubrovniku 8. siječnja 1589. godine kao najstariji sin Frana Gundulića i Džive Gradić. Obrazovao se u Dubrovniku, a nakon završenog školovanja, 1608. postao je član Velikog vijeća.

Dva puta je bio knez u Konavlima, 1615. i 1619. godine. U Dubrovniku je uglavnom obavljao pravničke poslove. Dobio je nadimak Mačica (značenje: mačkica) jer je živio mirno i vrlo povučeno. 1628. oženio se Nikom Sorkočević s kojom je imao tri sina.

Njegov književni rad počeo je pisanjem drama u stihu i vjerojatno, pjesama. Najčešći stih Gundulićevih djela jest osmerac, a strofa katren, no javljaju se i drugi oblici (dvostruko rimovani dvanaesterac).

Ivan Gundulić stekao je književnu slavu još za života, a u preporodno je doba dobio status kanonskoga pisca starije hrvatske književnosti.

Umro je u Dubrovniku, u 49. godini života nakon dvotjedne bolesti, vjerojatno od upale porebrice.

Autor: M.L.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>