Grčku tragediju Elektru napisao je Euripid oko 410. godine prije Krista. Postoji djelo jednakog naziva autora Sofokla, ali nikada nije utvrđeno čije je djelo napisano prvo.
Radnja ove grčke tragedije dogodila se mnogo godina prije nego je i napisana još prije nego što je započeo Trojanski rat.
Agamemnon, grčki zapovjednik, odlučio je na zahtjev božice Artemide žrtvovati svoju kćer Ifigeniju. Ona bi zauzvrat pustila vjetar, a grčki bogovi bi mogli zaploviti prema Troji. No, Agamemnonova supruga Klitemnestra mu nikada nije mogla oprostiti što joj je ubio kćer pa ga je s ljubavnikom Egistom odlučila ubiti kada se vratio iz rata.
Radnja Elektre nadovezuje se na ovu radnju. Naime, Klitemnestrina kćer Elektra i Elektrin brat Orest u tragediji se odluče osvetiti majci i njezinom ljubavniku Egistu.
U ovom djelu obrađeno je i prikazano više problema. Prikazani su moralni problemi. Elektra i Orest žele se osvetiti svojoj majci. Njima se dogodila strašna tragedija, ali ipak za takvu osvetu nemaju etičkih opravdanja. U drami se odvijaju i psihološki problemi, a to je prikazano unutarnjim sukobom Elektre. Ona vodi borbe sama sa sobom. Povijesni problem je sam nastanak tragedije. Naime, tragedija je nastala zbog otmice Helene što je bio i povod da započne Trojanski rat. Helena je bila Klitemnestrina sestra.
U ovoj drami u kojoj životima upravljaju bogovi, događaju se tužne sudbine likova. Naime, Elektra i Orest su se majci željeli osvetiti na način da je ubiju. Koliko god njihova tragedija bila velika, nikada ne postoji opravdan razlog da se oduzme ljudski život.
Vrsta djela: tragedija u 6 činova
Mjesto radnje: Mikena, Grčka
Vrijeme radnje: kraj Trojanskog rata
Kratak sadržaj
U prvom činu Elektrin muž, seljak iz Mikene, drži monolog o svojoj supruzi, njenoj nevinosti, smrti njezinog oca Agamemnona i nesretnoj sudbini. Elektra priča o svojoj mržnji prema majci Klitemnestri koja je ubila njenog oca i preudala se. Klitemnestra i Tijestov sin Egist smaknuli su Agamemnona koji je bio Klitemnestrin suprug. Njih dvoje su uselili zajedno i izbacili Elektru i njenog brata Oresta. Elektru su udali za seljaka, a sina Oresta su protjerali.
Nadalje seljak priča cijelu priču. Govori nam kako ne želi imati djecu s Elektrom jer se boji Oresta, a isto tako svjestan je da mu je Klitemnestra predala svoju kćer samo iz razloga što nije htjela da se ona uda za plemića koji bi mogao na Elektrinu molbu osvetiti smrt njezinog oca.
Tragedija se odigrava u gradu Arg kada u njega stiže Orest u pratnji Pilada. On odmah najavljuje da je spreman potražiti sestru Elektru i osvetiti smrt njihova oca.
Drugi čin počinje susretom Oresta i Elektre. Elektra ide Orestu ususret i govori mu o svojoj teškoj sudbini. Kaže mu kako ne zna gdje joj je brat i kako je udana za seljaka, čovjeka nižeg ranga od sebe. No, govori mu i kako joj je on saveznik, želi joj dobro i njemu vidi prijatelja, ali isto tako on nije u potpunosti njezin muž jer poštuje razliku između sebe kao seljaka i nje kao plemića.
Orest joj se ne predstavlja kao brat već kao glasnik. Kaže joj da joj je brat živ i kako će se uskoro pojaviti sa spremnom osvetom. U taj čas pojavljuje se i Seljak - Elektrin muž, koji poziva Oresta i Pilada da ostanu kod njih kao njihovi gosti.
Svi zajedno razgovaraju i Orest priča Elektri kako vjerojatno ne bi prepoznala svoga brata ni da ga vidi jer su njih dvoje odvojeni još kao jako mali. Isto tako kaže joj da bi njega prepoznao jedino Agamemnov učitelj. On je bio starac koji je spasio Oresta od sigurne smrti.
Elektra naređuje svom mužu da ode potražiti starca kako bi im pomogao kod pripreme hrane.
U trećem činu dolazi starac, Agamemnov odgojitelj kod njih i donosi im hranu. Priča Elektri kao je vidio uvojak kose kada je prolazio pored Agamemnova groba te da vjeruje da se radi o kosi Oresta, njezina brata. Tada starac i prepoznaje Oresta i svi zajedno se dogovaraju kako će osvetiti smrt Agamemnona.
Starac im govori kako je na putu vidio u polu Egista koji se spremao Bogovima prinositi žrtvu. On daje savjete Orestu kako bi se vrlo lako mogao približiti Egistu i osvetiti se za očevu smrt jer nitko ga neće prepoznati. Svoju majku Klitemnestru odlučuje ubiti Elektra. Pozvat će je u svoju kuću priopćujući joj sretnu vijest da je rodila.
U četvrtom činu koji je uslijedio malo nakon toga u daljini se čuo krik. Elektra se prepala misleći da se radi o Orestu, no Glasnik je razuvjeri noseći joj detaljne vijesti kako je Orest pogubio Egista i to probijajući ga mačem. Orest tada dolazi u pratnji Pilada, noseći Egistovo tijelo skupa s vojnicima i slugama. Oni su odložili oružje kada su saznali da je Osret, sin od Agamemnona.
U petom činu Elektra je zadovoljna i ponosna na svog brata, hvali ga i sad je red na nju da ubije Klitemnestru. Tada se u daljini pojave kola. Dolazi Klitemnestra u posjet kćeri kako bi obavila obred žrtvovanja povodom njezina rođenja djeteta. Orest se koleba trebaju li ubiti majku, ali Elektra je uvjerena kako ona mora biti pogubljena jer je kriva za očevu smrt.
Razgovor Klitemnestre i Elektre teče u smjeru Agamemnona. Klitemnestra govori Elektri kako je Agamemnon moram platiti za to što je počinio. Naime, on je drugu njihovu kćer, Ifgeniju - Elektrinu sestra, žrtvovao prije pohoda na Troju kako bi on bio uspješan. Nadalje, Klitemnestra govori kako je njezin muž doveo u kuću drugu ženu, Kasandru - Prijamovu kćer.
U trenutku kada Klitemnestra ulazi u kuću kako bi pridonijela žrtve za dijete, Elektra i Orest je ubijaju.
U šestom činu, iz kuće su izašli Orest, Pilad i Elektra koji osjećaju grižnju savjesti radi počinjenih djela. Dolaze Dioskuri (Poluks i Kastor) koji naređuju Elektri i Orestu kako bi se trebali ponašati, a u isto vrijeme i opisuju događaje koji će uslijediti.
Njihova kazna bit će da se zauvijek odvoje jedno od drugoga i da odu živjeti negdje drugdje, daleko od ovog kraja. Za Klitemnestrin pokop pobrinut će se Agamemnov brat - Menelaj. Menelaj se s Helenom vraća iz Trojanskog rata. Egeista će pak pokopati stanovnici Arga.
Likovi: Elektra, Klitemnestra, Dioskuri, Kastor, Poluks, Orest, Starac, Glasnik, seljak, zbor Argivljanki
Biografija: Euripid
Euripid je bio jedan od najpoznatijih starogrčkih pisaca.
O Euripidu ima jako malo sačuvanih i zapisanih podataka, vjerojatno i iz razloga jer nije bio aktivan u politici. Tako je zapisano da se kao glavnim zanimanjem bavio diplomatskim poslovima na Siciliji. Također, smatra se da je on jedini u to vrijeme imao kućnu biblioteku jer je bio izrazito bogat. Bio je obrazovan, imao je nekoliko učitelja, između ostalih i poznatog Sokrata.
Vjerojatno jedini izvori informacija o njemu su povijesni izvori te dramska natjecanja na kojima je sudjelovao. Tako se zna da je prvi puta sudjelovao na takvim natjecanjima daleko 455. godine prije Krista.
Što se tiče njegova privatnog života pa čak i datuma rođenja, zna se vrlo malo, a i mnogi su podaci sporni. Negdje je naznačeno da je rođen za vrijeme bitke kod Salamine. Čak se vjeruje da je mjesto njegova rođenja bilo u blizini gdje se sama bitka odigrala. No, neki vjeruju kako se rodio u Ateni i to 484. godine prije Krista.
Vjeruje se da je na dramskim natjecanjima pobijedio čak četiri ili pet puta, a prvu pobjedu odnio je 441. godine prije Krista s izgubljenom pričom "Peliasove kćeri".
Kada ga je makedonski kralj Arhelaj pozvao u Makedoniju, rado se odazvao pozivu pa je otišao tamo i napustio grad Atenu 408. godine prije Krista. Navodno je tamo i umro i to 406. godine prije Krista.
Vjeruje se kako je napisao čak oko 90 drama. Ne zna se točan broj jer kod nekih nije utvrđeno radi li se o Euripidu kao autoru. No, sačuvano je samo njih devetnaest.
U njegovim dramama bogovi više nemaju glavnu ulogu, dobivaju mane i nisu više savršeni kao u prijašnjim dramama. Bogove uspoređuje i izjednačava s ljudima. Uvodi u svoje drame monologe te su njegove drame ispunjene samo suvremenim govorom ljudi, bez pretjeranog ukrašavanja i opisivanja. Smatraju ga začetnikom psihološke drame.
Postoje saznanja koja govore da je njegova popularnost narasla nakon njegove smrti, dok za života nije bio previše popularan kod atenske publike. Tako je i priznanje za svoja djela i književno stvaralaštvo dobio tek nakon svoje smrti, a danas je jedan od najutjecajnijih tragičara svih vremena.
Njegova najpoznatija i sačuvana djela su: "Medeja", "Heraklova djeca", "Hipolit", "Elektra", "Feničanke", "Orest", "Trojanke", "Mahniti Heraklo".
Autor: M.L.
Odgovori