Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Evgenije Onjegin

Najpoznatiji roman ruskog autora Aleksandra Sergejeviča Puškina, napisan je dok je autor bio u izgnanstvu. Roman je napisan u stihovima, točnije 5 600 stihova, a podijeljen je na osam poglavlja. Roman je vrlo značajan, jer označava autorov prijelaz iz perioda romantizma u realizam, a s druge strane imao je utjecaja na brojne druge autore i umjetnike.

Roman je objavljivan u dijelovima, jedno čitavo poglavlje je spaljeno kako bi izbjegao cenzuru i kazne. Prvi dio objavljen je 1825., a cijeli je roman dovršen 1931. godine, nakon čega je bilo potrebno dvije godine da u cijelosti bude i objavljen.

Glavni lik romana, Evgenije Onjegin, plemić je koji nakon što naslijedi stričevo bogatstvo odlazi na selo. Onjegin je obrazovan i inteligentan i život na selu mu je dosadan i ne ispunjava ga. No, ubrzo stiže mladi Lenski s kojim se Onjegin vrlo brzo sprijatelji.

Onjegin je razočaran i izmoren neprestanim odlascima na zabave, pijančevanjem i zavođenjem žena. Čitavo vrijeme osjeća nemir i nepomirenost s ostatkom svijeta i upravo ga ti osjećaji zakidaju i onemogućuju mu da ostvari ljubav i sreću s djevojkom Tatjanom koja ga voli, ali jednako tako ga ne može čekati te se na majčinu prisilu uda. Kad Onjegin shvati da voli Tatjanu prošlo je previše vremena i stvari se više ne mogu vratiti na staro.

Vrsta djela: roman u stihovima

Mjesto radnje: Rusija

Vrijeme radnje: oko 19. stoljeća

Kratak sadržaj

Prvo poglavlje

Roman prati mladića Evgenija Onjegina, isprva se opisuje njegovo odrastanje, a zatim se pripovjedač posvećuje njegovom životu kao mladiću. Evgenij je bio inteligentan i obrazovan mladić. Poznavao je dobro povijest, ekonomiju i latinski jezik.

Također je bio vrstan govornik te je često posjećivao zabave. U skladu s tim, dobar dio pažnje posvećivao je upravo svom izgledu. Pratio je parišku i londonsku modu. Radnja započinje Onjeginovim odlaskom na ples gdje sreće Elvinu, djevojku u koju je zaljubljen.

Kući se vraća pred zoru i iz misli ne može izbaciti Elvinu. No, s vremenom, Onjeginu prisjedne takav način života. Nije imao volje za izlascima niti za upoznavanjem novih žena. Dane je provodio ljenčareći, odustao je i od knjiga.

Takvo stanje duha povezalo ga je sa samim pripovjedačem radnje koji navodi da su se sprijateljili. Trebao je pratiti pripovjedača na putovanje u Rusiju, ali otac mu umre zbog čega je morao ostati. Polako su se povećavali njegovi dugovi, ali računao je na stričevo nasljedstvo, koje je uskoro i dobio. Onjegin se nakon toga povlači na selo.

Drugo poglavlje

Drugo poglavlje započinje opisom sela u kojemu se Onjegin nastanio. Život na selu nije baš pogodovao Onjeginu i njegovu stilu života. Zatim se pojavi Vladimir Lenski, mladić od osamnaest godina, energičan, pun života, drag i ljubazan. Lenski je imao izrazitu želju upoznati Onjegina.

Unatoč njihovim različitim osobnostima, Onjegin i Lenski su se vrlo brzo sprijateljili. Lenski je bio otvoren, slobodno je pričao Onjeginu o svom intimnom životu i o tome kako je zaljubljen u Olgu. Pripovjedač opisuje Olgu kao dragu i mirnu osobu, zatim daje opis njene sestre Tatjane i njihovih roditelja koji su došli živjeti na selo nakon vjenčanja.

Treće poglavlje

Lenski odlazi kod obitelji Larin te uspije nagovoriti Onjegina da mu bude pratnja. Onjegin je poznavao obje sestre iz priča koje mu je govorio Lenski, ali nikada ih nije vidio. Nakon upoznavanja Tatjana mu se učinila zanimljivijom od dviju sestara.

Brzo se saznalo o njihovim posjetima obitelji Larin pa se cijelo mjesto zabavljalo analizom koji će od dvojice prijatelja uspjeti oženiti Tatjanu. Istovremeno, Tatjana je odlučila da joj se više sviđa Onjegin.

Uz pomoć svoje dadilje Filipjevne, Tatjana nabavlja papir i pero te piše pismo Onjeginu. Govori mu kako se zaljubila u njega te mu dijelom prigovara što se uopće pojavio kod njene obitelji jer bi ona sad već našla nekoga s kim će se udati.

Prošla su dva dana i odgovora od Onjegina nije bilo, no naposljetku ih ipak posjeti. Pripovjedač prekida naraciju i govori kako sada mora ići u šetnju pa će kasnije nastaviti s pisanjem.

Četvrto poglavlje

Onjegin odbija Tatjanin iskaz ljubavi jer je ranije imao samo loša iskustva. Priznaje kako se i ona njemu svidjela i da bi bila idealna žena za njega kada bi imao namjeru oženiti se, ali on to ne planira učiniti.

Iako navodi kako postoji mala šansa da se njegova ljubav razvije, poručuje joj kako će ona ionako pronaći nekoga drugoga pa nema razloga da sad bude tužna. U međuvremenu udvaranje između Lenskog i Olge je sve uspješnije. Dok Tatjana tuguje, njihova ljubav je sve veća i transparentnija.

Jednog dana, Lenski pozove Onjegina na proslavu Tatjanina imendana i prizna mu da on i Olga uskoro planiraju vjenčanje.

Peto poglavlje

Tatjana je voljela duge zimske dane i snijeg je pao netom prije njenog imendana u siječnju. Poglavlje počinje prikazom Tatjaninog sna u kojemu Onjegin ubije Lenskog i to ju je duboko uznemirilo. Nije mogla otresti osjećaj da će se nešto loše dogoditi.

Proslava kod Larinovih je bila raskošna, s mnogo gostiju. Stigli su Lenski i Onjegin, koji je bio posjednut točno nasuprot Tatjane što je izazvalo osjećaj nelagode kod oboje. Čestitao joj je imendan blagim suptilnim naklonom, pa se Tatjana uspjela malo opustiti.

Iako je sve dobro prošlo, Onjegin je imao potrebu osvetiti se Lenskom zbog toga što ga je doveo u takvu neugodnu situaciju pa se dohvati Olge. Plesali su dugo skupa što je očito razljutilo Lenskog koji je otišao kući po svoje pištolje.

Šesto poglavlje

Onjegin se osjećao zadovoljnim što je uspio naljutiti prijatelja, a Tatjana je sve to zabrinuto promatrala. Pripovjedač prekida radnju o Onjeginu, navodi kako će o tome kasnije, te se prebacuje na Zareckog.

Zarecki je dobar Onjeginov prijatelj koji ga posjeti s pismom Lenskog u kojemu ga mladić poziva na dvoboj. Onjegin odmah prihvati izazov. Vrlo brzo je požalio što se uopće petljao s Olgom i što je napravio ovakvu pomutnju.

Lenski je bio malo iznenađen kada je dobio Onjeginov odgovor. Dvoboj se trebao održati sutra kod mlina. Obojica su se pojavili, udaljili su se šesnaest koraka jedan od drugoga i opalili. Onjegin je bio spretniji i usmrtio je Lenskog zbog čega je odmah požalio.

Pisac poglavlje završava riječima kako su Lenskog pokopali kraj potoke te kako se mnogi pitaju što se dogodilo s ostalima. Obećava kako će se tome posvetiti kasnije,a sada priča o svom životu i o tome kako mu prolazi mladost.

Sedmo poglavlje

Stiglo je proljeće i svi su nastavili dalje. Olga je našla novu ljubav i udala se, Tatjana je ostala sama, a Onjegin je pobjegao iz sela. U svojim šetnjama, Olga prolazi kraj Onjeginove kuće i promatra njegove knjige i osvrte koje je pisao.

Tatjanina majka donosi odluku da je najbolje da se preseli u Moskvu i ondje pronađe muža, što Tatjana uskoro i čini. Tatjana i njezina majka smjestile su se kod stare tete koja je bolovala od tuberkuloze.

Čitava rodbina se trudila pronaći joj supruga, naposljetku su pronašli jednog generala, ali pripovjedač komentira kako je siguran da joj se on neće svidjeti.

Osmo poglavlje

Onjegin je navršio dvadeset i šest godina, putuje puno, ali ne bavi se ničim značajnim u životu. Jednako tako ne može izbaciti sliku mrtvog prijatelja iz svojih misli. Jednog dana odlazi na ples gdje ugleda Tatjanu.

Upita kneza kojega je sreo zna li nešto o toj djevojci i on mu odgovara kako je to njegova supruga Tatjana Larinova s kojom je već dvije godine. Onjegin odluči pozvati kneza i Tatjanu kod sebe na večeru. Izjeda ga to što je ona tako ravnodušna, dok je on shvatio da je zaljubljen u nju.

Odluči ovaj put on njoj napisati pismo u kojemu joj izjavljuje svoju ljubav. Odgovor nije stizao pa je na proljeće odluči posjetiti. Tatjana mu govori kako se morala udati zbog majke, u daljini se čuje knez i roman završava.

Likovi: Evgenije Onjegin, Lenski, Tatjana, Olga

Biografija: Aleksandar Sergejevič Puškin

Aleksandar Sergejevič Puškin je bio ruski novelist, pjesnik, dramatičar i romanopisac. Rođen je 26.5.1799. godine u Moskvi, a umire 29.1.1837. godine, od posljedica ranjavanja.

Mnogi ga smatraju jednim od najboljih ruskih pjesnika i ocem moderne ruske književnosti. Rodom je iz plemićke obitelji i tako je bio odgajan. Tijekom ranog djetinjstva o njemu su skrbili kmet Nikita Kozlov i kmetica Arina R. Jakovljeva. Zatim ga 1811. godine, obitelj šalje u Carsko selo pored Carigrada na daljnje školovanje. Već je u tom periodu započeo s pisanjem.

Često je bio dio intelektualnih krugova. Njegova djela često su bila cenzurirana od strane cara. Razdoblje između 1828. do 1836. smatra se njegovim najplodnijim razdobljem. Često je obavljao poslove na dvoru. 1831. godine oženio se s Natalijom Nikolajevnom Gončarovom.

Neka od najpoznatijih djela su mu: Mozart i Salieri, Pir za vrijeme kuge, Pikova dama, Kavkaski zarobljenik, te Jevgenij Onjegin.

Autor: A.M.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>