"Ezopove basne" pripadaju zbirci priča koje su napisane u prozi ili u stihovima, a glavni likovi u pričama su obično životinje, biljke ili stvari. No, bez obzira na to što se ljudi ne pojavljuju u ovim pričama, likovi imaju ljudske karakteristike, govore i ponašaju se kao ljudi.
Priče iz basne napisane su kao usporedbe, a likovi, osim što nose pouke, predstavljaju ljude. Ovdje se svaka životinja kao glavni lik može usporediti s čovjekom.
Priče su kratke, nema opisa ni dijaloga, a sastoje se od početnog dijela u kojem je ispričan događaj te na kraju od njegove pouke. Svi događaji i sve situacije u kojima su bile upletene životinje, mogu se dogoditi i ljudima pa se upravo iz toga može izvući glavna pouka. Događaji se redaju brzo jedan za drugim, a autor s nama dijeli samo ono što je važno za radnju.
Kratak sadržaj
Orao i lisica
Orao i lisica su se dogovorili da će živjeti zajedno u slozi. Orao se smjestio na stablo na kojemu je napravio gnijezdo, a lisica se smjestila u grm pored stabla. Ubrzo nakon toga, lisica je dobila mladunce i ostavila ih same kako bi otišla u lov i prikupila za njih hranu. Kada je orao to spazio, ščepao ih je i njima nahranio svoje male orliće.
Lisica je zbog toga bila tužna, ali nije mogla ništa poduzeti.
Malo nakon toga, ljudi su pekli jarca, a orao im je ukrao komad mesa. No, nije primijetio da je uz meso uzeo i žar pa kada je njime htio nahraniti orliće, gnijezdo se zapalilo i oni su popadali na tlo. U taj čas lisica ih je primijetila, zgrabila i pojela.
Prvi dio basne je pripovjedački, dok se drugi sastoji od pouke, odnosno od jedne rečenice koja nam govori da nikada ne smijemo pogaziti riječ koju smo dali prijateljima jer će nas prije ili poslije sustići kazna.
Zmija i orao
Jednoga dana zmija i orao su se žestoko posvađali, a došlo je i do fizičkog obračuna. Zmija je uhvatila orla tako da se nije mogao micati. Tada je naišao seljak i oslobodio orla. Zmija je bila ljuta i odlučila je da će mu se osvetiti.
U trenucima kada seljak nije gledao, zmija je svoj otrov ispustila u njegovo piće. Sve je vidio orao koji je, kada je seljak htio popiti piće, istrgnuo čašu iz njegove ruke.
"Zmija i orao" je kratka priča bez dijaloga i puno opisivanja, a autor je s čitateljima podijelio samo važne događaje. Naime, cijela radnja je doslovno ispričana u samo pet rečenica.
Pouka basne je da svaki puta kada nekome pomognemo, naša pomoć bude nagrađena. Ako možemo, uvijek drugima trebamo pomagati ne očekujući ništa zauzvrat jer jedino je to ispravno.
Lav i magarac
Lav i magarac su odlučili zajedno otići u lov. Kada su stigli do špilje, ugledali su divokoze. Lav je odlučio ostati na ulazu i promatrati divokoze, a magarac je ušao u unutrašnjost. No, odjednom se počeo snažno glasati što je preplašilo sve divokoze. Lav je rekao magarcu da bi se i on preplašio njegova glasanja da nije znao da je to on.
Iako se hvalio da je jako hrabar, lav je priznao da bi se i sam preplašio nečega što ne zna i s čime nije upoznat.
Vuk i pas
Jednoga dana lav ugleda dobro uhranjenog psa na lancu. Nakon toga, saznao je da je pas u vlasništvu jednog lovca koji ga je privezao za lanac. Pas je uvijek imao dovoljno hrane i nikada nije osjetio glad. No, kada ga je lav ugledao tako zatočenog na lancu, bio je sretan što se ne nalazi u njegovoj koži. Iako je pas imao hrane i glad je bila teška, za njega je ropstvo bilo još gore.
Pouka je da trebamo cijeniti svoju slobodu. Iako napunjenog želuca, ropstvo nikada nije ugodno.
Magarac i cvrčci
U središtu priče je magarac koji želi postići više nego što je to u stanju. Čuo je kako se cvrčci lijepo glasaju zato što se hrane rosom pa je i on odlučio učiniti isto. No, nakon nekog vremena zbog toga je i uginuo.
Pouka ove priče je da ne mogu svi biti za sve. Moramo se držati svojih mogućnosti i nastupati prema svojim prilikama. U protivnom nećemo imati sretan život.
Lastavica i vrana
Lastavica i vrana nisu mogle odlučiti koja je ljepša pa su se posvađale. Lastavica je došla do zaključka da je vrana najljepša u vrijeme proljeća, a da je ona lijepa i u vrijeme mrazova.
Ova priča poučna je zato što nas uči kako ljepota kratko traje, a cijeni se dugovječnost.
Lisica i grožđe
Jednog dana lisica je ugledala primamljivo grožđe koje je poželjela pojesti. Budući da ga nikako nije mogla dohvatiti, odustala je i otišla dalje. Tada je i zaključila da je vjerojatno ono nezrelo i nije jestivo.
Pouka ove priče je da uvijek moramo posao odraditi do kraja. Svoje slabosti ne smijemo iskoristiti za to da ne odradimo posao do kraja, već trebamo raditi na njima kako bismo unaprijedili svoj život.
Dva prijatelja i medvjed
Dva prijatelja su se dogovorila da će uvijek biti tu jedan za drugoga i da će si pomagati u nevolji, bez obzira na sve. Njegovat će pravo prijateljstvo.
Jednom ih je napao medvjed i njihovo prijateljstvo je stavljeno na kušnju. Jedan prijatelj se tada sebično popeo se na drvo, misleći samo na sebe i ne gledajući gdje se nalazi njegov prijatelj koji se morao sam pobrinuti za sebe. On se odlučio praviti mrtav dok se medvjed ne udalji. Kada je medvjed otišao, sišao je i ovaj s drveta, a prijatelj mu je tada rekao da ga je medvjed opomenuo.
Pouka ove priče je da iako njegujemo pravo prijateljstvo, uvijek moramo biti na oprezu jer postoji mogućnost da će nas i dobar prijatelj iznevjeriti.
Svojeglava žaba
Bile jednom dvije žabe koje su živjele na različitim mjestima. Dok je jedna živjela u močvari, druga je za život odabrala manju baru. Žaba koja je živjela u močvari, imala je ljepše mjesto za život pa je pozvala žabu iz bare da dođe k njoj. No, žaba nije htjela doći k njoj i nastavila je život u bari. Sve do onoga dana kada su je pregazila kola.
Pouka je da ako imamo dobrog prijatelja koji misli na nas, trebamo i poslušati njegov prijateljski savjet.
Biografija: Ezop
Ezop je bio starogrčki pisac koji je pisao basne. Do danas nitko nije siguran da je stvarno postojao, no smatra se da je živio u 6. stoljeću prije Krista.
Pretpostavlja se kako je Ezop najviše svoje basne pričao, nije ih zapisivao. Ipak, ništa iz njegovog života ne može se tvrditi sa sigurnošću jer nema mnogo informacija.
Zapisane su mnoge legende o njegovom životu pa jedna od njih kaže kako je Ezop u biti bio rob. Pošto je bio jako bistar i znao je lijepo pripovijedati smatra se da mu je gospodar podario slobodu.
Basne su mu često napisane kroz humor i alegorije, a uvijek su se doticale ljudi i njihovih odnosa. Glavni likovi su mu bili životinje, ali pouka na kraju basne se uvijek odnosila na ljude. Svaka basna ima svoju pouku na kraju priče.
Još od davnina stari narodi su diljem svijeta prevodili i izdavali Ezopove basne. Smatra se da je napisao čak 426 basni u obliku proze.
Vjeruje se da je smišljao svoje basne kroz životna iskustva i priče koje su ga okruživale. Ezop je bio uzor mnogim piscima koji su kasnije pisali basne prema njemu.
Odgovori