Faust

Goetheovo djelo "Faust" po vrsti je tragedija, a smatra se jednom od najvećih djela njemačke književnosti. Goethe se djelom bavio veći dio svojeg života, a drugi dio završio je neposredno prije smrti. Drama je napisana u dva dijela, a namijenjena je prvenstveno čitanju, a ne izvođenju. Prvi dio objavljen je 1808., a drugi 1832.

U prvom dijelu naglasak radnje je na samoj prodaji Faustove duše vragu te njihovom putovanju u potrazi za neotkrivenim tajnama dotad nepoznatog zadovoljstva u životu, a u drugom dijelu naglasak radnje prelazi na filozofske i mistične teme koje se u djelu obrađuju. Drugi dio također je podijeljen na 6 činova te se u njima opisuju razni događaji različitih tematika, dok se događaji iz prvog dijela više ne spominju. Drugi dio započinje Faustovim buđenjem te činjenicom da je spreman na nove avanture.

Djelo "Faust" utemeljeno je na dobro poznatoj legendi o Faustu, čovjeku koji je prodao dušu Vragu, kako bi spoznao nadnaravne moći te tako otkrio sve tajne o životu i svijetu koje su mu kao običnom čovjeku bile nedostupne. Prema legendi, Faust je osuđen na propast od samog početka te njegova duša na kraju pripadne Vragu.

Goethe piše drugačiju priču u kojoj želi pobliže istražiti različite teme, poput filozofije, religije, politike i kulture. Na samom početku djela naglašava se njegovo nezadovoljstvo jer je stekao sve znanje koje je mogao steći običnim putem, a sad traži nešto što bi mu omogućilo spoznaju viših znanja, nedostupnih običnom čovjeku. Pojavljuje se vrag Mefistofeles, koji je u raju sklopio dogovor s Bogom da će Fausta staviti na kušnju i uspjeti ga izvesti na krivi put, dok je Bog siguran da će Faust ostati njegov vjerni sluga. Mefistofeles nudi Faustu ponudu koju ne može odbiti, u zamjenu za njegovu dušu i oni zajedno kreću u potragu nečeg višeg što Faust želi dostići, a Vrag tvrdi da mu može ponuditi.

Prvi dio se odvija u svijetu s kojim je Faust dobro upoznat, običan svijet u kojem nema nasumičnih promjena vremena i perioda u kojima se radnja događa, nego vražja moć biva iskušana u okruženju normalnog svijeta, dok je drugi dio potpuno različit. U tom dijelu gube se granice mjesta i vremena pa se likovi lako premještaju s jednog mjesta na drugo i iz jednog vremenskog perioda u drugi.

Vrsta djela: drama

Mjesto radnje: Burgdorf

Vrijeme radnje: prvi dio započinje večer prije Uskrsa, u drugom dijelu ne postoje vremenske granice pa se likovi sele čak i u srednji vijek

Kratak sadržaj

Prvi dio

Radnja započinje u Raju, gdje tri arkanđela, Rafael, Gabrijel i Mihael, hvale sve što je Bog stvorio; Sunce, Zemlju, čak i oluje. Mefistofeles donosi Bogu svoje izvješće o stanju na Zemlji te govori da nema riječi hvale poput anđela jer sve što je on tamo vidio bilo je ljudsko mučenje. On se za razliku od anđela, koji hvale prirodu koju je Bog stvorio, osvrće na stanje humanosti. Bog ne razumije kako to da na Zemlji nikad nije dobro, pa su njegova izvješća uvijek negativna, ali on ga uvjerava da je zaista tako.

Bog upita Mefistofelesa poznaje li Fausta, njegovog slugu i on odgovara da poznaje, ali da mu on služi na vrlo neobičan način. Bog staje u njegovu obranu te govori da, iako je Faust još zbunjen načinom na koji bi mu trebao služiti, na kraju će mu sve postati jasno i pokazat će se dobrim slugom. Mefistofeles traži dopuštenje da dokaže Bogu kako je u mogućnosti dovesti Fausta u iskušenje te ga izvesti na krivi put. Bog mu to dopušta, upozoravajući ga da će Faust pokazati svoju odanost njemu.

Upoznajemo Fausta koji, u večernjim satima, sjedi u svojoj radnoj sobi i razmišlja o svemu znanju koje je stekao u raznim područjima: filozofiji, teologiji, medicini pa iako je pametniji od svih svojih učenika i ostalih učitelja, došao je do vrhunca znanja i to ga tišti. U svojoj potrazi za znanjem, okrenuo se čak i alkemiji. U jednom trenutku u knjizi ugleda znak, koji ga podsjeti na anđele i na beskrajnost prirode. Poziva zemaljskog duha da mu se pridruži, ali kad se ovaj pojavi, Faust se ne može suočiti s njim.

Začuje se kucanje na vratima i ulazi Wagner. Čuo je razgovor u Faustovoj radnoj sobi te izražava svoje frustracije jer ne posjeduje znanje prijašnjih razdoblja. Faust ga uvjerava da je znanje besmisleno. Nakon njegovog odlaska, Faust očajava zbog činjenice da je bio toliko blizu nekom višem znanju, ali ga ne može spoznati. Uzima bočicu s otrovom u namjeri da počini samoubojstvo. Doživljava vizije o veličanstvenosti prirode i govori si da je vrijeme da učini nešto čega se obični ljudi ustručavaju. Želi se hrabro suočiti sa smrću. U trenutku kad je htio popiti otrov, pojavljuje se zbor anđela koji najavljuju Isusovo uskrsnuće i Faust ostavlja otrov. Pojavu anđela doživljava kao poziv da se vrati u život.

Pred gradom Burgdorfom nalazi se mnoštvo ljudi, među kojima se nalaze i Faust i Wagner. Faust promatra mnoštvo kako slavi Uskrs i divi im se jer smatra da se nalaze u svojem raju. Wagner se divi Faustu zbog načina na koji pronalazi ljepotu u jednostavnim stvarima. Prilazi im seljak i hvali Fausta. Svim prisutnima priopćava zasluge Fausta i njegovog oca u medicini jer su im pomogli u teškim vremenima. Wagner je zadivljen načinom na koji se ljudi obraćaju Faustu, ali Faust time nije oduševljen. Smatra da niti on niti njegov otac ne zaslužuju takve riječi hvale jer su učinili više zla nego dobra. Puno je ljudi umrlo dok su im pokušavali pomoći. Wagner ga tješi, govoreći mu da ne bi to trebao tako negativno gledati jer svatko uči iz svojih pogrešaka. Ali Faustu to ne pomaže.

Njih dvojica ugledaju crnog psa i Faustu se učini da je ponašanje psa vrlo neobično. Ali Wagner ga razuvjerava govoreći da je to običan pas koji se ponaša kao i svaki drugi pas te da je vjerojatno vrlo dobro dresiran. Vraća se u svoju radnu sobu i psu pruža utočište jer ga je putem zabavljao. Faust pokušava prevesti dio iz Novog zavjeta te upozorava psa da se smiri i stiša, inače će ga istjerati. Iznenada pas krene mijenjati izgled i oblik, pa se pred Faustom stvori Mefistofeles, ali obučen poput učenjaka kao Faust. Faust se nasmije jer ga je smatrao zlim duhom te zazivao Kristovo ime kako bi ga držao podalje od sebe. Mefistofeles opisuje sve svoje moći, a Faust ga upozorava da se neće predati mračnim silama. Mefistofeles ne može otići jer ga u tome sprječava nepotpun pentagram. Može napustiti kuću samo na isti način na koji je i ušao. Faust otkriva da i Pakao ima svoje zakone te zatraži Mefistofelesa da mu pokaže neke trikove, ali ubrzo zaspe. Mefistofeles prepozna priliku za bijeg te završi pentagram i ode. Faust se probudi i zaključi da je prevaren.

Mefistofeles ponovno dolazi, kuca na vrata Faustove radne sobe i on ga mora tri puta pozvati da uđe. Faust pati zbog stanja svoje duše jer ne može pronaći ono za čim traga. Mefistofeles mu obeća da ga može osloboditi njegovih patnji. Nudi mu mogućnost otkrivanja tajni koje su mu sad nedostupne, ali samo ako pristane biti mu suputnikom. Faust mu govori da zna da ima posla s vragom i da ta stvorenja ne čine drugima usluge bez razloga. Mefistofeles mu odgovara da mu pristaje biti slugom u ovom životu, ako Faust pristane na isto nakon smrti. Faust mu odgovara da ga ne zabrinjava što će biti poslije smrti, zanima ga samo sadašnji život. Želi znati sve njegove tajne, ali ne pristaje odmah na Mefistofelesov prijedlog jer sumnja da mu može pružiti ono što traži. Naposljetku, Faust pristaje, samo ako mu Mefistofeles može pružiti trenutak potpune sreće, u suprotnom je slobodan. Mefistofeles, koji ne vjeruje na riječ da će Faust održati svoje obećanje, zahtijeva pismeni potpis krvlju.

Mefistofeles govori da nikada nije sreo čovjeka koji je vođen tolikom strašću te ga upozorava da možda neće biti zadovoljan onim što otkrije. Možda bi bilo bolje da nađe nekog pjesnika koji bi mu bio vođa, ali Faust inzistira na dogovoru s Mefistofelesom jer je siguran da ga samo nadnaravne sile mogu spasiti.

Dok se Faust pripremao za putovanje, Mefistofeles se prerušio u Fausta, pa razgovarao s jednim njegovim učenikom. Govori mu da se mora potpuno predati učenju kako bi pronašao svoje mjesto jer je učenik već poželio odustati, smatrajući da na tom mjestu nema sreće. Učenik želi proučavati sve što ima veze s prirodom i znanošću, ali Mefistofelesu dosadi pretvarati se da je učenjak te mu kao vrag govori da mora prvo upoznati i uživati u ženama.

Mefistofeles i Faust dolaze među društvo ljudi koji se zabavljaju pijući. Mefistofeles uvjerava Fausta da su ti ljudi pronašli svoje zadovoljstvo u životu u pjesmi i piću. Odluči ih prevariti i probuši stolove te kroz rupe ulije svačije najdraže vino. Upozori ih da ne smiju ništa proliti, ali to se dogodi i bukne vatra. Muškarci se naljute i žele ga ubiti, ali on ih premjesti u alternativnu stvarnost pa muškarci sad vjeruju da se nalaze u predivnom vinogradu. Krenu rezati grozdove koji su zapravo nosovi drugih muškaraca i prije nego ih prerežu, Mefistofeles ukloni čaroliju, a on i Faust nestanu.
Dolaze kod vještice da pomladi Fausta, a on želi znati zašto to za njega ne može učiniti sam vrag. Mefistofeles mu odgovara da za takav napitak treba strpljenja te da ga najbolje može napraviti samo vražji sluga. Pojavljuje se vještica i isprva ne prepozna vraga, a onda im ponudi napitak.

Na ulici, Faust primijeti mladu ženu te se odmah zaljubi, ali ona odbija njegova udvaranja. Faust naredi Mefistofelesu da djevojka mora biti njegova ili će raskinuti njihov dogovor. Obeća mu da će ga odvesti u njezinu sobu kad nje tamo ne bude, a Faust mu naredi da joj kupi poklon. U njezinoj sobi Faust shvati da prema njoj osjeća pravu ljubav, ali moraju ubrzo otići jer se djevojka vratila. Prije odlaska, Faust ostavlja kutiju s nakitom i kad ga nađe, Margaret mu se divi. Faust naredi Vragu da ugovori sastanak između njih dvoje. Kad je njezina majka saznala za nakit, odnijela ga je svećeniku koji je u njemu prepoznao zlo. Margaret je otišla susjedi Marthi kako bi se požalila na majčine postupke. Kasnije je pronašla novi nakit, ali odluči to sakriti od majke. Dolazi Mefistofeles, prerušen u putnika te ispriča Marthi da je njezin suprug poginuo tijekom putovanja. Martha je ljuta zbog načina na koji je njezin suprug živio, ali zamoli Mefistofelesa da dovede još jednog svjedoka koji bi posvjedočio o smrti.

Te večeri Faust i Margaret se upoznaju. Ona mu govori da ne zaslužuje takvu pažnju i ljubav jer je samo siromašna djevojka. Ima samo majku; otac i sestra su umrli, a brat je na ratištu. Faust joj izjavljuje ljubav, a ona bježi od njega. On je sustiže, pa mu ona također izjavljuje ljubav, a onda se opraštaju. Faust bježi u šumu jer ne želi Margareti načiniti zlo svojim osjećajima, zbog dogovora s vragom. Zahvaljuje se jer je spoznao nešto novo u životu, zbog svoje ljubavi prema Margaret. Mefistofeles ga pronalazi i podsjeća ga na iskrenu ljubav koju gaji prema njoj te ga potiče da joj se vrati jer je ona razočarana njegovim odlaskom.

Faust se vraća, pa on i Margaret u njezinoj sobi razgovaraju o vjeri. Njoj je vjera bitna u životu i ne bi mogla biti s nekim kome nije. Zato je Faust uvjerava da je i on vjernik, ali ona mu ne vjeruje. Govori mu da joj prisustvo Mefistofelesa donosi nemir. Faust je zatim uvjerava da majci u šalicu podmetne napitak za spavanje kako bi njih dvoje mogli biti sami. Margaret ubrzo saznaje da je trudna.

Njezin brat, Valentin, vraća se iz rata. Čuo je glasine da je njegova sestra trudna, pa se došao osvetiti čovjeku koji joj je to učinio. Njih dvojica se potuku i Faust ga ubija. Dok Valentin umire, dolazi Margaret i pokuša ga utješiti, ali on je vrijeđa i govori joj da će je stići kazna zbog njezinog ponašanja te naposljetku umire. Odlazi u katedralu moliti za oproštenje, ali posjećuje je zao duh te joj govori da će je stići kazna i prokletstvo. Njezina majka je umrla od sramote zbog njezinih postupaka i zbog tuge za sinom.

Faust napušta Margaret i odlazi s vragom na Valpurginu noć. Te noći na planini se skupljaju sve vještice, zla bića i magična stvorenja. Faust ima viziju Lilit, navodne prve Adamove žene, koja prijeti da će ga začarati. Na kraju večeri, Faust odlazi pogledati predstavu "San Valpurgine noći", utemeljene na Shakespeareovoj drami "San Ivanjske noći". Kasnije saznaje što se dogodilo s Margaret. Ubila je njihovo dijete i zbog toga je uhićena. Faust za to krivi Mefistofelesa, ali ga on podsjeća da je Faust sam htio postići taj dogovor. Naredi mu da ga odvede u zatvor kako bi oslobodio Margaret. Na putu ga Mefistofeles upozorava da se u gradu nalaze nadležne službe i zli duhovi koji mu se žele osvetiti zbog ubojstva. On dolazi u zatvor, a Margaret ga isprva ne prepoznaje. On je moli da pobjegnu skupa, ali ona ga odbija zbog krivnje i sramote koju osjeća. Predaje se Bogu na milost, a Faust i Mefistofeles odlaze kako ih ne bi pronašli.

Drugi dio

Mefistofeles je prerušen u dvorsku ludu. Nalazi se na dvoru, gdje ljudi donose caru izvješće o financijskoj krizi koja vlada dvorom. Mefistofeles predlaže načine na koje bi car mogao riješiti krizu i on prihvaća njegove korisne savjete. Car je zatražio od Fausta da mu prizove duhove Parisa i Helene Trojanske, ali Faust to ne može učiniti bez Mefistofelesove pomoći. On govori da mu ne može pomoći, ali mu daje magični ključ kako bi u podzemlju mogao potražiti duhove prvobitnih majki i od njih zatražiti pomoć. Svi su se okupili na dvoru kako bi vidjeli Faustovo djelo, a kad on dovede Helenu i Parisa, dvorani nisu impresionirani njihovim izgledom, iako je Faust opčinjen Heleninom ljepotom. Kad je pokuša preoteti Parisu, pada u nesvijest.

Mefistofeles odvodi Fausta u sobu koja je bila njegova radna soba u prvom dijelu. Pojavljuje se student koji je pričao s Mefistofelesom u prvom dijelu i govori da je završio svoje studije te da je naučio puno toga. Misleći da je Mefistofeles profesor, započinje raspravu s njim, ali Mefistofeles smatra da mora biti puno stariji kako bi mogao razumjeti vraga.

Wagner, koji zamjenjuje Fausta na sveučilištu, došao je do otkrića kako stvoriti Homunkulusa, malenu čovjekoliku figuru. Homunkulus započinje razgovor s Mefistofelesom i Wagnerom te ih poziva da odu na događaj klasične Valpurgine noći u Grčkoj, gdje se pojavljuju duhovi grčke mitologije. Oni odlaze s Faustom, napuštajući Wagnera, kojem savjetuju da nastavi sa svojim otkrićima. U Grčkoj, Faust je u potrazi za svojom idealiziranom verzijom Helene. Homunkulus želi pronaći način kako bi postao pravi čovjek, a Mefistofeles je u potrazi za erotskim užicima.

Treći čin odvija se u Sparti, nakon Trojanskog rata. Helena i ostale žene zabrinute su zbog svoje budućnosti. Dođe Mefistofeles, prerušen u nakazu Forkijadu i govori im da su u opasnosti jer ih Menelaj želi ubiti. Trebale bi se sakriti u obližnji dvorac kod nekog moćnika, koji je zapravo Faust.
Odlaskom na dvorac, mijenja se i vremensko razdoblje pa je sad period srednjeg vijeka, a Faust je vitez. Udvara Heleni i izjavljuje joj ljubav, ali Mefistofeles upozorava da se Menelaj približava. Faust poziva Helenu da pobjegnu u Arkadiju, gdje će biti sretni i slobodni. Tamo su njih dvoje vjenčani i imaju sina Euforiona, koji je već naučio hodati i pričati te ga prože snažna želja da se uzdigne do nebesa. Roditelji ga upozoravaju da je za to prerano te da će završiti njegovim uništenjem. On odvraća da je to potreba te se baci s litice u svoju smrt. Njegovo tijelo nestaje, ali odjeća ostaje na tlu. Začuje se njegov glas koji poziva svoju majku da mu se pridruži. Helena se oprašta s Faustom i napušta ga.

Mefistofeles obavještava Fausta da je car kojem su pomogli s krizom u carstvu sad u nevolji i u ratu te predloži da mu pomognu u borbi. Faust pristaje i nudi caru svoju pomoć. On prihvaća te uz pomoć Mefistofelesovih moći, pobjeđuju. Car nagrađuje Fausta, poklonivši mu zemljište na moru, koje smatra bezvrijednim. Faust želi biti vlasnik sve zemlje u regiji, ali Filemon i Baukida mu odbijaju prodati svoj dio. Zbog toga Faust naredi Mefistofelesu da ih se riješi i oslobodi njihov posjed za njega. On ih ubija, njihov posjed je spaljen, a Fausta obuzima snažna tuga i ljutnja. Osjeća krivnju jer nije želio da njegov plan tako završi, nego je Filemonu i Baukidi želio ponuditi drugi posjed.

Faust shvaća da ne može biti slobodan dok se ne oslobodi Mefistofelesa. Naučio je da čovjek ne treba tragati za nemogućim stvarima u životu. Faust oslijepi, ali želi izvršiti svoj naum za dobrobit čovječanstva. Pronalazi Mefistofelesa koji mu kopa grob jer smatra da je osvojio njegovu dušu, a Faust misli da mu pomaže za dobrobit čovječanstva. Mefistofeles se sprema uzeti Faustovu dušu, kad se pojavljuju anđeli i oslobađaju Fausta te ga odnose u raj jer ga je ljubav oslobodila.

Likovi: Bog, vrag Mefistofeles, Faust, arkanđeli, Wagner, Margaret, Martha, Valentin, car, Helena, Euforion

Analiza likova

Faust - glavni lik ovog djela. Učeni je čovjek i alkemičar koji je stekao sva znanja koja je mogao steći običnim putem, ali je i dalje nezadovoljan jer zna da postoji nešto više, što on sam ne može pronaći. U želji za posjedovanjem tog znanja i nadnaravnih sila, sklapa dogovor s vragom, koji mu nudi sve što želi u zamjenu za njegovu dušu. Njegova strast i želja za znanjem tolika je da ga ne brine što će biti s njegovom dušom nakon njegove smrti.

On pronalazi svoj trenutak veličanstvene sreće u ljubavi s djevojkom Margaret, koju odvlači s njezinog puta čestitosti te religioznog i moralnog načina života. Ipak, njihov odnos osuđen je na propast jer Margaret počini ubojstvo njihovog djeteta te je zbog toga uhićena, ali prihvaća odgovornost i krivnju i ne želi da je Faust oslobodi.

U drugom dijelu ne spominju se događaji iz prvog djela drame. Ipak, Faust nastavlja svoja putovanja s Mefistofelesom, koja sad ne poznaju granice vremena i mjesta pa putuju u Grčku i u srednji vijek, u vrijeme Helene Trojanske, s kojom se Faust vjenča i dobije dijete. Ali i taj odnos je osuđen na propast.

Tek se na kraju Faust pomirio s činjenicom da ljudi ne bi trebali tražiti ono što im je nedostupno; ono što je izvan njihovih mogućnosti, nego trebaju prihvatiti život koji im je pružen. Zbog toga vrag nije mogao skupiti njegovu dušu koja mu je na početku obećana.

Mefistofeles - vrag koji na početku djela sklapa dogovor s Bogom u Raju da će staviti Fausta na kušnju i izvesti ga na krivi put. Bog je bio siguran da će Faust ostati njegov vjerni sluga i odoljeti iskušenju. Pojavljuje se Faustu u obličju psa, a onda mijenja oblik i s Faustom skapa dogovor koji on ne može odbiti. Obeća da će mu pokazati znanja nedostupna običnom čovjeku, u zamjenu za njegovu dušu. On vodi Fausta u njegovoj potrazi te izvršava njegove zahtjeve pomoću magije.

Margaret - Faustova ljubav koju je jednog dana sreo na ulici te poželio da bude njegova. Zahtijevao je od vraga da mu to omogući i ona postane njegova. Bila je čestita, moralna i religiozna sve dok nije srela Fausta, s kojim je dobila dijete izvan braka, zbog čega je osuđuju svi, a posebice njezin brat i majka. Nije to mogla podnijeti, pa je ubila dijete i to platila zatvorom, gdje je prihvatila odgovornost i krivnju te odbila da je Faust spasi.

Biografija: Johann Wolfgang von Goethe

Johann Wolfgang von Goethe jedan je od najpoznatijih i najvažnijih pisaca i pjesnika njemačke, ali i svjetske književnosti romantizma i europskog neoklasicizma. Uz to, bio je i političar, znanstvenik i filozof te predsjednik oblasti Weimar. Rođen je u Frankfurtu 1749. godine.

Njegovu ocu je bilo jako važno obrazovanje svoga sina, pa ga je osobno nadgledao. Goethe je studirao pravo na Sveučilištu u Leipzigu, a onda na sveučilištu u Strasbourgu, uz pravo, polazi na satove botanike, anatomije i kemije. Na fakultetu je počeo zanimati se za poeziju, pogotovo onu narodnu i onu vezanu za njemačku nacionalnu prošlost. Tada postaje dio Sturm und Drang pokreta.

Nakon studiranja, radio je kao odvjetnik, istovremeno izdajući književni časopis Götz von Berlichingen. 1774. godine izdaje svoj prvi i najpoznatiji roman "Patnje mladog Werthera", za koji je inspiraciju dobio iz vlastitog života. Naime, protjeran je iz kuće svog prijatelja, s čijom ženom se volio družiti i svirati, a onda je čuo da mu se ubio prijatelj iz Jeruzalema.

Od 1775. godine, kralj ga poziva na političku dužnost u Weimaru. Upoznao je Charlottu von Stein kojoj je posvetio preko 1700 pisama. Kanije je putovao Italijom, te istovremeno završio svoju dramu "Egmont".

Djelo koje je proslavilo Goethea, bilo je njegovo prvo djelo ikad napisano, drama "Götz von Berlichingen", izdana 1773. godine. To djelo smatra se prvom njemačkom dramom s nacionalnim motivima. Bilo je originalno po svojoj formi, puno povijesne realnosti i životnih etika.

1808. godine Goethe izdaje svoju slavnu dramu "Faust". Druga poznata djela su mu romani "Putovanja Wilhelma Meistera" i "Naukovanja Wilhelma Meistera", drame "Torquato Tasso" i "Ifigenija na Tauridi", pjesme "Kralj vilenjaka", "Rimske elegije", "Herman i Dorote" i druge.

Goethe je umro 1832. godine u Weimaru.

Autor: A.P.