Fedra

Jean Racine je za vrijeme svog strogog religioznog odgoja u Port-Royalu, središtu francuskih jansenista, stekao visokohumanističku naobrazbu. Napušta jansenizam kada počinje pisati scenska djela koja jansenisti odbacuju i zgražaju se nad njima te postaje najznačajniji predstavnik francuske klasicističke tragedije.

"Fedra" je posljednja Racinova profana tragedija koja se sastoji od 5 činova i koja je pisana stihom aleksandrincem. Govori o ljubavi kraljice Fedre prema posinku Hipolitu koji ne osjeća isto prema njoj. Dolazi do sukoba razuma i strasti koji na kraju završava Fedrinim samoubojstvom.

Sukob razuma i strasti je uz trojno jedinstvo, uzvišeni stil te kompoziciju i izraz obilježje klasicističke poetike. Klasicizam je obilježio 17. I 18. stoljeće, a naziv je dobio po uzoru na antiku pa tako razum postaje odnosno filozofija racionalizma postaje glavno obilježje razdoblja.

Vrsta djela: profana tragedija

Vrijeme radnje: neodređeno

Mjesto radnje: peloponeski otok Trezena

Kratak sadržaj 

Prvi čin

Hipolit kaže Teramenu da ne odlazi iz Trezene tražiti svoga oca Tezeja jer je otišao prije šest mjeseci, a nitko ne zna ni gdje se nalazi ni što se s njim dogodilo. Teramen kaže da Tezej možda ne želi biti nađen jer je pronašao drugu ženu, no Hipolit ga zaustavi prije nego što je završio. Teramen zatim pomisli da Hipolit ide u potragu i kako bi se maknuo od Fedre koja ga "mrzi", no on je zapravo zaljubljen u Ariciju Palantid.

Hipolit se želi maknuti od Aricije jer ne želi doživjeti očevu sudbinu, ali Teramen ga tjera da prizna svoju ljubav:

"Zar bi Aricija prikladna mi bila?
Naišla bi čuvstva na zapreke, koje
Za vječna vremena dijeli i nas dvoje.
Očev zakon njojzi brani majkom biti,
Nakon mrtve braće pleme nastaviti,
Ne smije ta biljka više imat ploda:
Sestra mora biti posljednja svoga roda…"

Hipolit naredi Teramenu da ode javiti Fedri da će se doći pozdraviti s njom. Enona odvrati Hipolita od Fedre rekavši mu da Fedru nešto muči i da već dugo nije nikoga vidjela.

Nakon što su Fedra i Enona kratko hodale, Fedra se počela žaliti da joj smeta svjetlost, da joj je nakit pretežak, da ju živcira zavezana kosa da više nema snage u nogama. Fedra je spomenula smrt i Enona ju je napala rekavši joj da ne može ne spavati tri dana i da se ona nije valjda bez veze odrekla svog zavičaja kako bi je othranila. Fedra je na te riječi popustila i rekla joj kako joj je Venera uništila život:

Venera izabra gore od svih zala,
Majku mi u nastran odnos natjerala!",

"Od ljubavnih rana sestra Arijadna
Na obali pustoj skončala mi jadna..."

Panopa govori Fedri i Enoni da je Tezej mrtav i da Atena želi izbore. Enona je bila prestala nagovarati Fedru da živi, no sada je opet počela jer Fedra mora postati prava kraljica i pomagati sinu te s Hipolitom prognati Ariciju kako ona ne bi postala kraljica. I Fedra se tako vratila u život.

Drugi čin

Ismena govori Ariciji da se Hipolit želi naći s njom i uvjerava je da treba to učiniti jer je Tezej umro i ona sada može imati Grke pod nogama te ju uvjerava da je Hipolit zaljubljen u nju i da će je osloboditi Tezejeve stroge zabrane da se uda za bilo kojeg Grka kako bi se prekinuo njen rod. Aricija tada priznaje da je zaljubljena u Hipolita. Hipolit kaže Ariciji da je poništio očev zakon te da je slobodna i da na upravu dobiva Atiku, Fedrin sin Kretu, a on Trezenu. Aricija kaže da sada ima potpuno drugo mišljenje o njemu i to Hipolita nagna da joj prizna svoju ljubav

Teramen najavi da Fedra dolazi vidjeti Hipolita, a Aricija Hipolitu samo kaže da joj Atena nije najljepši dar koji joj je dao i ode. Hipolit kaže Teramenu da mu spremi stvari, pripremi ljude i onda se vrati da prekine njegov razgovor s Fedrom. Fedra prvo krene razgovorom o vlasti, ali mu onda prizna ljubav. Hipolit se zgrozio, no Fedra je nastavila pričati i pri kraju je bila spremna da ju Hipolit ubije svojim mačem, no Enona je najavila da netko dolazi pa su otišle.

Teramen najavi Hipolitu da je za vladara Atene odabran Fedrin sin tj. Fedra te da je Tezej navodno viđen u Epiru. Hipolit, ne želeći da vlast ode u krive ruke, odluči hitno otići u Epir.

Treći čin

Fedra žali što je sve rekla Hipolitu i krivi Enonu što ju je potaknula. Šalje Enonu da natjera Hipolita da uzme atensku krunu do punoljetnosti svoga sina jer i sama zna da ona tu krunu ne zaslužuje. Fedra se obrati Veneri kako bi je zatražila da se Hipolit zaljubi u nju. Enona kaže Fedri da je Tezej živ i da narod vani kliče do neba jer se kralj vraća, a Fedra se želi ubiti jer će tako spasiti sebe i sinove od velike sramote. Enona smatra da je to što imaju Hipolitov mač velika prednost i Fedra se prepusti u Enonine ruke.

Tezej želi zagrliti Fedru, no ona kaže da nije vrijedna i da se treba skriti od njega. Hipolit kaže ocu da želi otići iz Trezene ubijati i boriti se s neprijateljima jer sada kada se vratio on sam može čuvati Fedru i Ariciju. Tezej je ispričao kako je pobjegao od epirskog kralja i kako je sad razočaran jer su najmiliji pobjegli od njega. Odluči ući u kuću kako bi od Fedre dobio odgovore. Hipolit je tužan jer je "povrijedio" oca, no shvati da on nije kriv i da mu treba reći istinu.

Četvrti čin

Enona je rekla Tezeju da je Hipolit zaljubljen u Fedru i da se Fedra zbog toga htjela ubiti mačem. Tezej je pitao je li se išta takvo dogodilo u Ateni i Enona je rekla da se Fedra tad samo požalila. Vidjevši da se Tezej namrštio, Hipolit ga je pitao što je bilo. Tezej ga je nazvao monstrumom, tjerao ga daleko od sebe i traži Neptuna da ga osveti. Hipolit se branio riječima:

"Sva me Grčka pozna po spolnoj čistoći,
Koja kadšto može do grubosti doći,
U tom je moja neslomljivost znana:
Srce mi je čisto: Čistije od dana!"

Tezej je mislio da su to riječi koje dokazuju da je Hipolit kriv, no Hipolit je priznao da je zaljubljen u Ariciju već šest mjeseci i kune se u nebesa, zemlju i svako biće, ali Tezej se još više naljuti i pošalje ga preko Gibraltara. Tezeju je žao što je poslao Hipolita do rijeke Aheront jer će ga Neptun tamo ubiti, ali misli da je to zaslužio.

Fedra dolazi Tezeju i traži ga da poštedi Hipolita. On joj kaže da mu je Hipolit rekao da je ona lagala i da on voli Ariciju nakon čega Fedra zašuti. Tezej se otišao u hram moliti Neptunu. Fedra je ljuta zbog onoga što je saznala i zbog toga što je shvatila da je Hipolit nikad neće gledati na onaj način na koji ona želi da ju gleda.

Fedra kaže Enoni što je saznala i pita ju da li je ona to znala i koliko to traje. Bila je jako ljuta i ljubomorna te je odlučila razbuktati Tezejev gnjev kako bi dao ubiti Ariciju, ali je ujedno i razočarana u sebe:

"Zločini su moji prevršili mjeru
Od rodoskvrnuća do spletke se steru,
Zbog osvete ja sam spremna i ubiti
Po rukama svojim krv nevinu liti.
Jadna sam, a živim, gledam sunce svijetlo,
Od koga čak vučem i svoje podrijetlo,…"

Enona joj je rekla da prihvati to što osjeća jer očito ne može bez toga, a Fedra je nju optužila da je stari monstrum koji ju stalno krivo navodi i nada se da će ju Bog zato kazniti.

 Peti čin

Aricija kaže Hipolitu da nije u redu to što čini jer može umrijeti, no on ne želi osramotiti oca pa mu zato ne želi reći istinu već samo moli Ariciju da pobjegne s njim. Ona ne želi ići s Hipolitom jer nisu muž i žena, a to je grijeh pa on kaže da će se vjenčati u hramu s bogovima hramakao svjedocima i ona pristane na to. Aricija naredi Ismeni da joj pripremi sve za put.

Aricija brani Hipolita pred Tezejem i kako mu ne bi rekla previše okrene se i ode. Aricijine riječi natjeraju Tezeja da preispita svoju odluku, stoga šalje stražu po Enonu. Panopa kaže Tezeju da se Enona ubila bacivši se u more, da se Fedra želi ubiti, da je tri puta derala pisma i da ponekad plače s djecom. Tezej naredi da mu se dovede Hipolit kako bi ga saslušao i moli Neptuna da ne ispuni njegovu želju.

Teramen ispriča Tezeju kako je Hipolit umro; dok su na konjima išli prema Mikeni, iz mora je izašao zmaj. Svi osim Hipolita su pobjegli u hram. Hipolit je ozlijedio zmaja i on je počeo rovati zemlju i bljuvati vatru. Krv i paru na konje. Došao je Neptun i strelicama podbadao konje koji su potrčali i za sobom vukli Hipolita kojeg su vukli do groblja. Prije nego što je umro, Hipolit je rekao Teramenu da kaže Tezeju da pomogne Ariciji.

Došla je Aricija s Ismenom kako bi se vjenčala za Hipolita, no pala je u nesvijest, a Teramen je tad otišao sve ispričati Tezeju. Tezej kaže Fedri da šuti jer će mu tako biti lakše i da želi otići negdje gdje ga ne znaju i gdje se neće moliti bogovima. Ona mu je rekla da je Hipolit nevin jer se ona zaljubila u njega, ali je Enona sve zaplela. Fedra je prije odlaska Tezeju popila Medejin otrov i umrla je pred njim.

Tezej je bio razočaran u sebe:

"Hajdmo združit suze s krvlju sina mrtva,
Zagrlit mu svete posmrtne ostatke,
Okajavat grešku pameti mi kratke,
Ukazati počast čarobnoj uspomeni,
Zajamčit smirenje lutajućoj sjeni:
Premda zbog spletaka rod joj valjan nij,
Dragana mog sina odsad kćerka mi je!"

Likovi: Tezej, Fedra, Hipolit, Aricija, Teramen, Enona, Ismena, Panopa

Analiza likova

Tezej - sin atenskog kralja Egeja, predstavlja snagu ljubavi koja uništava veličinu junaka i strovaljuje ih u propast. Kao što priliči kralju pokazuje svoj ponos i brani svoju čast te ne dopušta da se ponižava situacijom u kojoj se našao. Pokazuje da je okrutan i odlučan te da je spreman žrtvovati i one koje najviše voli te tako povrijediti samog sebe ako je potrebno kako bi pravda bila zadovoljena, a on neosramoćen ostao kao snažan kralj. No prihvativši Ariciju kao svoju kćer na kraju djela pokazuje svoju velikodušnost i nježnu stranu.

Fedra - Tezejeva žena, kći Minosa i Pasifaje, kralja i kraljice Krete. Izdvojena je od ostalih likova zbog svoje neobične i neprirodne strasti prema svom posinku Hipolitu. Nije potpuno kriva, ni potpuno nevina jer ju njena sudbina i bijes bogova uvlače u sve to. Njena strast ju hrani sve dok ne bude toliko iscrpljena od borbe između nasljeđa i ljubavi da se prepusti smrti popivši otrov nakon što je Tezeju priznala da je lagala o Hipolitovim djelima i osjećajima prema njoj.

"A ja, izrod tužni kog se narav stidi,
Mrzim danje svjetlo da me tko ne vidi,
Crnoj smrti ja se moljah kao bogu
Čekajuć trenutak kad nestati mogu,
Žuć je meni hrana, suzama se pojim,
A još za nevolju tu pred svima stojim..."

Hipolit - sin Tezeja i amazonske kraljice Antiope. Tvrdoglav je, dobronamjeran i cijeni svog oca iznad svega i njegove odluke i naredbe pa zbog toga i umire. Voli lov, ali prezire sve žene osim Aricije koju želi učiniti svojom ženom, no postaje žrtva jedine ljubavi kada strada zbog maćehinih laži. Svoju ljubav i predanost ocu te da je veća osoba od većine likova u djelu pokazuje kada prihvaća Fedrine optužbe znajući da će on proći najgore od svih njih zbog očeva gnjeva.

"Divljak kog nijedna ne zna krotit žena,
Mrzitelj štovanja, gluh na uzdisaje…"

Aricija - princeza iz atenske kraljevske obitelji. Žrtva i sudionica u neostvarivoj ljubavi, najudaljeniji i najbezbojniji lik u čitavom djelu. Iako se ona i Fedra mogu gledati kao veoma slični likovi jer su zarobljene u neostvarivoj ljubavi, zapravo su veoma različite jer Aricija sramežljivo čeka da Hipolit dođe do nje dok Fedra svoju ljubav Hipolitu pokazuje veoma otvoreno i besramno.

Teramen (Tezejev odgojitelj) i Enona (Fedrina dojkinja i pouzdanica): pokušavaju uspostaviti ravnotežu i izbjeći neizbježno.

Biografija: Jean Racine

Jean Racine rođen je 22. listopada 1639. godine u Francuskoj u obitelji državnih službenika. Bio je francuski dramatičar, a pisao je većinom tragedije, a potkraj života napisao je i jednu komediju. Njegovi suvremenici bili su Molière i Corneille.

Rodio se u La Ferté-Milon, a dvije godine nakon rođenja sestre Marie, umiru mu majka i otac. Brigu oko odgoja i školovanja preuzimaju očevi roditelji, a brigu za sestru su preuzeli majčini roditelji.

Nakon djedove smrti Jean odlazi s bakom u opatiju Port Royal des Champs gdje se Jean školovao. Tamo je stekao klasičnu naobrazbu zahvaljujući kojoj se mogao služiti latinskim i grčkim tekstovima.

Njegove prve dvije tragedije, "Thébaide" i "Alexandre", imale su klasične teme, ali su već bile kontroverzne. Bio je optužen da zagađuje umove svoje publike. Nastavio je s tragedijom "Andromaha" u kojoj piše o Andromahi, Hektorovoj udovici, i njenoj sudbini nakon Trojanskog rata.

Dotada je stekao mnoge neprijatelje, uključujući Pierrea Corneillea i njegovog brata Thomasa. Dramatičari su se često natjecali pišući različite verzije iste teme: Michel le Clerc je napisao "Iphigénieiste" iste godine kad i Racine; Jacques Pradon je napisao "Fedru" kad i Racine. Uspjeh djela od Pradona je uzrokovao prekid Racineovog dramskog rada. "Fedru" je napisao 1677. godine.

Jean Racine se smatra najslavnijim predstavnikom francuske klasicističke tragedije. Umro je 21. travnja, 1699. godine, u Parizu, gdje je i pokopan.

Autor: S.S.