Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Gost

“Gost” autora Vjenceslava Novaka je kratka novela u kojoj je glavna tema radnje neočekivani dolazak psa u jedno zaostalo seosko domaćinstvo, odnosno u Franinu kuću. Autor nam ovom pričom pokušava prenijeti svoje mišljenje o psima i ljudima. On smatra da je čovjek primitivan i zaostao, dok je jedan rasni pas izuzetno pametno i inteligentno biće koje se ne može mjeriti s ljudima.

Radnja je s razlogom smještena u zabačene dijelove Dalmatinske Zagore u kojima je oduvijek bilo prilično teško živjeti. Taj surov kraj povezuje se s patnjom, boli i težnjom za neke bolja i lakša vremena. Život u tom kraju dočaran je teškom i sumornom atmosferom koja se proteže duž cijele novele.

Radnja je smještena u jedno rano jesensko predvečerje, u siromašnu, mračnu kuću koja se nalazi na gredama prekrivenima čađom, dok je na podu zemlja. Tonovi su mračni i jednolični te tako još više dočaravaju bijedu ovoga kraja.

Kaleb koristi štokavsko-ikavski dijalekt te različitu dužinu rečenica. Za dijaloge bira kratke i sažete rečenice, dok se za opis interijera odlučio za nešto duže rečenice.

Dolazak psa označava prekretnicu radnje. Njime unosi dinamiku u radnju i jednolični seljački život. Pas svojim dolaskom unosi nemir te označava svojevrsni zaplet radnje i mogućnost sukoba. Autor je psom koji je u ulozi gospodara prikazao osjećaje koje je on izazvao kod seljana, a to su strah i nemoć i nemogućnost pružanja otpora.

Kratak sadržaj

Radnja započinje u jednoj obitelji koja je živjela u Dalmatinskoj Zagori. Tog ranog jesenskog predvečerja, kao i svakoga dana u isto vrijeme, pripremali su večeru. No te večeri se dogodilo nešto neuobičajeno. Na ulaznim vratima im se pojavio neočekivani gost – pas kojeg je prva ugledala Mara.

Obitelj je brojala tri člana, seljaka Franu, njegovu suprugu Maru i njihovu kći. Živjeli su siromašno i skromno, onako kako su im dopuštali surovi uvjeti Dalmatinske zagore.

U to područje rijetko je tko dolazio. Bila je to mala sredina u kojoj je vrijeme doslovno stalo. Cijelim mjestom vladala je velika tišina koja se gotovo i mogla osjetiti.

Kada je pas provirio na ulazna na vrata seljaka Frane, nitko se na njega nije obazirao. Večera je bila na stolu i svi su sjeli oko vatre. I pas je prišao ognjištu, no nije se usudio suviše približiti. Stajao je skromno udaljen od ljudi. Svi su ga mogli dobro vidjeti, ali nisu znali nosi li on nešto dobro ili zlo.

Pas je skupio hrabrost i približio se Frani. Pratio je njegove pokrete očima. Budući da je Frane u tom trenutku jeo, a pas je pratio žlicu kojom uzima hranu, zaključio je da je pas gladan. Odrezao je žlicom komadić tvrde kaše i bacio je psu na pod. Ali pas je i dalje nepomično stajao i gledao, iako je primijetio hranu na podu.

Mara je prišla kaši i stavila je u drvenu zdjelicu koju je odnijela u jedan kut. Psu se to očito svidjelo jer je laganim koracima prišao zdjelici i počeo jesti. Kada je sve pojeo i više nije bio gladan, nije obraćao pažnju na ostale ukućane koji su i dalje jeli.

Svi su se čudili psu, nitko nije znao što će dalje poduzeti i zašto je uopće došao. A pas je odlučio da je vrijeme za odmor. Ukućani su pratili svaki njegov korak, očekujući što će sljedeće poduzeti.

Ustao je i otišao do kreveta, dobro ga ponjušio i skočio na njega. Ponjušio je i postelju, dobro je izgazio i zavrtio se tri puta, smotao se tako da je njuškom dotaknuo rep i počeo puhati, mljackati i zatvarati oči.

Ubrzo se pročulo među susjedima da je Franu posjetio jedan neobičan gost pa su svi poželjeli saznati sve o njemu i zašto je odabrao baš susjeda Franu i njegovu obitelj. Među ostalima, stigao je i susjed Špirkan koji je pogledao psa i onako sa zastajkivanjem upitao čiji je to pas. No, nitko mu nije odgovorio, budući da nitko nije znao otkud se pas pojavio i čiji je.

Nakon toga Špirkan je nastavio svojim monologom o tome kako žive u siromaštvu i bijedi. Pitao se tko bi uopće želio doći u ovaj kraj, u ovu pustoš koju je i Bog zaboravio.

Ubrzo se pojavio i stari zvonar Markutina kojeg su također zanimale sve novosti vezane uz psa. Glavna tema razgovora bio je psa, o njemu su raspravljali pa čak i na kraju i svađali se, jer nitko nije mogao odrediti što znači njegov dolazak za ovo mjesto te otkuda je uopće stigao.

U jednom trenutku pas je ustao, protegnuo se onako kako se protežu svi psi i krenuo prema vratima. Vani je bio mrkli mrak, samo je mjesečina obasjavala njegovu siluetu. Prije nego što se uputio u nepoznato, podigao je nogu i obilježio prag, onako kako to rade svi psi i nestao u noći.

Likovi: pas, Frane, Mara, kći, Špirkan, Markutin, susjedi

Biografija: Vjenceslav Novak

Vjekoslav Kaleb bio je novelist i romanopisac, a rodio se 27. rujna 1905. godine u Tisnu. Školovao se u Zadru i Šibeniku, a nakon toga studirao je u Zagrebu na Učiteljskoj akademiji. Radio je kao književnik i hrvatski učitelj.

Pisao je filmske scenarije, članke, reportaže i prikaze, a bio je i urednik nekih časopisa, zatim tajnik Matice Hrvatske i Društva hrvatskih književnika. Objavio je sveukupno 57 novela te tri romana.

Pošto je radio kao učitelj u Dalmatinskoj Zagori, u svojim je novelama često dao odličan prikaz zaostalih sela Zagore. Bio je sudionik NOB-a pa je nakon toga napisao kraće proze i romane kojima je tema bila za vrijeme borbe, a u kojima je opisao život naših ljudi u najtežim i najljepšim trenucima.

Njegova najpoznatija djela su: novele “Gost”, “Nagao vjetar” i “Brigada” te romani “Bijeli kamen”, “Ponižene ulice” i “Mrtvi zvuci”.

“Gost” je njegova najpoznatijih i najranija novela. Koliko je uspješan njegov književni rad svjedoči i to da su mu djela prevedena na brojne strane jezike.

Umro je 1996. godine.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>