Gostioničarka Mirandolina proslavljeno je djelo Carla Goldonija kojim nam govori o egu, poigravanju s tuđim osjećajima, materijalizmu i onomu što je uistinu bitno u životu.
Radnja se odvija u Firenci, u gostionici Mirandoline koja svojom pojavom osvaja srca svih svojih gostiju. Tako su između ostalih, u gostionici odsjela i tri stranca, Markiz od Forlipopolia i grof od Allaflorite, koji su bili u nju jako zaljubljeni te vitez od Ripafrattea, koji nije volio žene. Mirandolina se zbog toga zainati, željela ga je poniziti i pokoriti, a u svom naumu otkriva i njegove slabosti preko kojih će i stići do svog cilja. Pretvara se i udovoljava mu na sve moguće načine dok se on ne zaljubi u nju i prozove je izvanrednom ženom. No, na kraju ga ona ponizi i uda se za drugog.
Djelo nam otkriva da su u njegovoj temi, odnosno osvajanju gostioničarke Mirandoline, svi ljudi jednaki. Za njezinu naklonost nadmeću se ljudi različitih pozicija, moći, ugleda i statusa, ali u suštini su svi isti, žele zadovoljiti svoj ego i doći do cilja. Nadmeću se međusobno zbog svoje pobjede, a ustvari im nije nimalo stalo do Mirandoline.
Da bi potpuno razumjeli Goldonijevo stvaralaštvo prvotno trebamo razumjeti njegovu početnu točku u tome, a to je kazališna forma komedije "dell'arte". Upravo će ovu vrstu komedije Goldoni svojim postupcima usavršiti.
Ova komedija doživjela je svoj vrhunac postojanja u 17. stoljeću kada se mogla vidjeti u cijeloj Europi, ali u 18. stoljeću ona gubi svoj prvotni smisao, više nije toliko originalna i postoje sve više materijal za pučke zabave među neukom publikom. Ozbiljniji i obrazovaniji pojedinci bili su već korak ispred i iščekivali su neku novu kazališnu formu.
Komedija "dell arte" specifična je vrsta u kojoj glume profesionalni glumci. Naime, radi se predstavi koja se nije nikada izvodila prema skroz unaprijed napisanom scenariju, već su glumci mogli zadržati određenu slobodu. Iako su zaplet, rasplet i ostala glavna radnja bili unaprijed napisani, glumci su mogli improvizirati. Ostavljen im je prostor da sami osmisle scensku igru, tj. data im je sloboda u mimici, gestikulacijama, plesu, pjesmi i akrobacijama.
Goldonijeva komedija bazirala se na tome da je on odlučio vratiti komediji "dell arte" pisani scenarij jer je vjerovao da će tako biti još uvjerljiviji, raznolikiji i pun života.
Djelo je prožeto humorom pa je i lako za čitanje. Mirandolina odluči pokoriti čovjeka koji je tvrdio da ne voli žene. S obzirom na njezine velike sposobnosti i snalažljivost, on na kraju postaje veliki zaljubljenik u njih.
Gostioničarka Mirandolina je pravo remek djelo u kojem se događa jednostavan zaplet, komičnost, brzo mijenjanje prizora i uvjerljivi karakteri.
Vrsta djela: komedija
Mjesto radnje: Mirandolinina gostionica u Firenci (Italija)
Vrijeme radnje: jedan dan
Tema djela: Poigravanje neosvojive gostioničarke Mirandoline s muškarcima, krijući do samog kraja kome će pokloniti svoje srce.
Ideja djela: Nije lijepo poigravati se tuđim osjećajima, pogotovo u svrhu zadovoljavanja vlastitog ega.
Kratak sadržaj
1. čin
Mirandolina je nakon što joj je otac umro naslijedila gostionicu te je tako bila dosta bogata. Otac je bio zabrinut za njezinu budućnost te je htio da se ona uda za poštenog čovjeka Fabrizija. Nakon što je otac umro, Mirandolina je rekla Fabriziju da želi odgoditi brak jer je još dosta mlada. Uživala je u svom poslu radeći u gostionici te u pažnji ljudi koji su tamo dolazili najviše radi nje i njezine ljepote.
U Mirandolininoj gostionici radnja se vrti oko tri gosta. Oko bogatog grofa, viteza i ženomrsca Ripafratte te markiza koji je bio osiromašen. Grof i markiz se bore za Mirandolininu pažnju i naklonost, a deblji kraj izvlači uvijek markiz jer se njegova važnost izgubila kako je ostao bez novca.
Oni su na sve moguće načine željeli zadobiti njezinu naklonost, kupujući joj lijepe i skupe poklone, obećavajući joj sve što je mogla poželjeti ili hvaleći se svojim obiteljskim i društvenim vezama.
Mirandolina ih je ismijala jer je smatrala da su lažni, da im je stalo samo do njezinog bogatstva i do toga da zadovolje svoj ego. I tako je sve njihove ponude redovito odbijala.
Fabrizio, njezin zaručnik i pomoćnik, odnosno sobar u gostionici, sve to promatrao je sa strane i nije mu bilo nimalo lako. Ipak, vjerovao je u Miranodlininu vjernost i u to da ga voli.
Takvo tašto nadmetanje između ove dvojice, s dozom prezira promatra pravi ženomrzac, vitez Ripafratte. Vitez je prema Mandolini grub, bez imalo topline i osjećaja, a ona trpi i njegova omalovažavanja. Sve to u Mandolini eskalira tako da mu se ona odluči osvetiti i to ni više ni manje nego na način da se vitez zaljubi u nju.
"Moram ga zavesti... Tko pobjegne, ne mora se bojati da će ga pobijediti, ali tko zastane, tko sluša i u tome uživa, prije ili kasnije i unatoč svojoj samovolji mora pasti! E, tako će i moj vitez pasti... Hoće."
U gostionicu jednog dana dolaze dvije glumice, Ortencija i Dejanira, koje se predstavljaju kao plemkinje i grofice, ali nikoga od prisutnih nisu zavarale. U to vrijeme, grof i markiz se natječu koji će od njih dvojice bolje darivati Mirandolinu. Markiz je također uložio šarm da zavede glumice, ali one ipak odlaze u grofovu sobu. Markiz je zbog toga jako ljut i traži način kako da im se osveti.
Vitezu se Mirandolina počela sviđati, ali to nikome nije htio priznati.
2. čin
Mirandolina i dalje glumi skromnost i iskrenost te slatkorječivost prema vitezu, a sve to sve više ima pozitivnog utjecaja. Vitezovo nepovjerenje se sve više gubi, a njegov oprez prema ženama nestaje. Ona se posebno potrudi oko njega, a sve to s ciljem da se on zaljubi u nju kako bi mu se mogla osvetiti.
U međuvremenu glumice priznaju grofu da nisu plemkinje.
Mirandolina odlazi kod viteza u sobu i svojim taktikama ga još više želi pridobiti. Njezine malene, sitne pažnje u sklopu posteljine i njegovog omiljenog umaka, vitezu laskaju i on se sve više opušta i godi mu njezino društvo.
No, vitez ni sam ne znajući što mu se desilo jer osjeća da mu društvo Mirandoline sve više godi, odluči otputovati. Tako je htio pobjeći od osjećaja jer je shvatio da se zaljubio.
Ali Mirandolina i na ovo ima odgovor. Odglumi, uz malo suza i nesvjesticu, iskazujući mu tako žaljenje zbog toga što odlazi te na taj način lomi vitezu srce. Vitez odluči odustati od putovanja i posvetiti se udvaranju Mirandolini.
"Draga Mirandolino! Vi ste prva žena na ovom svijetu s kojom sam imao strpljenja biti u društvu i pri tome sam iskreno uživao!"
3. čin
U zadnjem činu, Mirandolina je sasvim sigurna da je vitez zaljubljen u nju pa odluči promijeniti taktiku i osvetiti mu se. S prezirom odbija vitezov poklon, zlatni vrč i time želi reći da joj nije do materijalnih stvari već želi da vitez prizna kako žene imaju nadmoć.
Zaljubljeni vitez dolazi do nje kako bi je zamolio da prihvati njegov znak pažnje, no zatekne je sa sobarom Fabriziom. Sve to viteza baca u očaj i on ostane ponižen zbog svoje slabosti. Tada se vitez i grof sukobljuju, a Mirandolina se ne obazire. Ona pred gostima i pred Fabriziom glumi da ne zna što se oko nje događa.
Kada je uvidjela da je pretjerala, Mirandolina svima okupljenima otkriva što je planirala i objavljuje posljednju želju njezinog preminulog oca, a to je da se ona uda za Fabrizia. Time je isplanirala biti zaštićena, a u isto vrijeme moći će zadržati svu slobodu.
Vitez Ripafratte povrijeđeno je napustio gostionicu, dok su markiz i grof imali malo više sluha za njezine šale pa su joj na kraju čak i poslali poklone za vjenčanje.
Vitez Ripafratte:
"Bježim od tvojega pogleda! Proklinjem tvoju lasku, tvoje suze, tvoje varke! Od tebe sam doznao kakvu zlobnu moć nad nama ima tvoj spol, i od tebe sam na vlastitoj koži naučio kako čovjeku nije dovoljno, ne, prezirati ga da bi pobijedio, nego mu pred njim valja bježati!"
Likovi: Gostioničarka Mirandolina, Vitez od Ripafratte, grof od Allaflorite, markiz od Forlipopolia, Ortencija, Dejanira, Fabrizio, grofov sluga, vitezov sluga.
Analiza likova
Mirandolina - lijepa i mudra žena, izrazito samosvjesna. Na život gleda realno i jasno. Smatra da treba iskoristiti mogućnosti koje joj se nude, ali treba i poštovati vrijednosti. Znala je postići da se muškarci zaljube u nju. Ne voli glumu i ljudsko pretvaranje pa je iz tog razloga i ismijala sve svoje udvarače koji nisu bili ono za što su se predstavljali. Smatrala je da su svi oni bili zaljubljeni u nju zbog svoga ega, a bili su i materijalisti. Sve to ona im je i otkrila tako da, iako se ona igrala njihovim osjećajima, ne možemo je osuditi. Posebno se potrudila oko toga da otkrije laž i pretvaranje viteza Ripafrattea i za time nije nimalo žalila. Na kraju je sreću našla s poštenim, skromnim i dobrim čovjekom Fabriziem.
Fabrizio - pošten, skroman i dobar čovjek. Radio je kao sobar u Mirandolininoj gostionici i upravo njega je njezin otac odabrao za njezinog budućeg muža. Mirandolina ga je prihvatila zbog njegovih vrlina i dobrote.
Vitez od Ripafratte - nije bio očaran Mirandolinom i nije mu bilo jasno zašto su svi muškarci ludi za njom. Pričao je kako ne može vjerovati da žena može rastaviti i posvađati najbolje prijatelje. U početku ga se Mirandolina nije dojmila, ali kada ga je ona odlučila zavesti, polako se zaljubio u nju i na kraju požalio. Skoro se poubijao s vitezom zbog ljubomore i na kraju bijesno napustio gostionicu zauvijek.
Markiz od Forlipopolija - jako umišljen i arogantan čovjek, veliki materijalist. S grofom se svađao oko toga koga Mirandolina više voli te raspravljaju o novcu. Mirandolini je nudio svoju zaštitu, a ne novac.
Grof od Albafiorite - svađao se s markizom oko Mirandoline. Vjerovao je da njoj ne treba njegova niti ničija zaštita već netko tko će joj financijski pomagati u održavanju gostionice.
Biografija: Carlo Goldoni
Carlo Goldoni rođen je u Veneciji 1707. godine u bogatoj obitelji. Bio je talijanski komediograf i reformator kazališta.
Školovanje mu se odužilo i školovao se po mnogim gradovima. Tako je prvo studirao u Perugi, na dominikanskome učilištu u Riminiju i na kraju je diplomirao pravo na Sveučilištu u Padovi.
Bio je posebne osobnosti, temperamentan i volio je lutati. Već za vrijeme studija pokazao je svoj karakter tako što je bio izbačen sa Sveučilišta u Padovi.
Kratko se bavio pravničkim poslom jer ga još od studija privlači kazalište.
Napisao je niz melodrama, tragikomedija i više od 200 komedija. Komedije mu se ističu majstorskim dijalogom, a služio se i venecijanskim dijalektom.
Njegova najpoznatija djela su: "Kavana", "Gostioničarka Mirandolina", "Grubijani", "Ribarske svađe", "Lukava udovica", "Zaljubljenici", "Trilogija o ljetovanju", "Uspomene".
1762. godine preselio se iz Venecije u Pariz gdje je radio i kao učitelj talijanskog jezika na dvoru. Za vrijeme trajanja Francuske revolucije ostao je bez dvorske mirovine i potpuno je osiromašio. No, i dalje se bavio pisanjem.
Umro je u siromaštvu, u veljači 1793. godine u Parizu.
Autor: M.L.
Odgovori