Iz velegradskog podzemlja

“Iz velegradskog podzemlja” je pripovijetka koja prikazuje težak život radnika u siromašnoj četvrti grada Zagreba. Vjenceslav Novak se trudi usmjeriti pozornost društva na siromaštvo koje je pogodilo određene društvene slojeve. U djelu prevladava socijalna tematika.

Pisac pokazuje kakvo je stvarno stanje, ali ne predlaže rješenje nego upozorava i govori kako se s postojećim stanjem ne treba pomiriti. Na ovaj način pokušava probuditi odgovornost koja leži na svim članovima društva.

Pripovijetka je pisana u trećem licu, a događaji nisu ispričani kronološki jer se pripovijedač cijelo vrijeme služi metodom pogleda unatrag. Neprekidno se vraća u prošlost te pripovijeda događaje koji su prethodili svemu navedenom u priči.

Kratak sadržaj

Predvečerje je hladnog zimskog dana, a na Iličkom trgu koji se danas zove Britanski trg sjedi Mika. Zauzeo je mjesto na klupi i nije mu važno što mu radnik govori da ide kući, za snijeg koji pada i za pijanog Slavka oko kojeg su se okupili mnogi. Uskoro su se svi razišli, a Mika i dalje sjedi te se prisjeća svega lošeg što je učinio dok je bio pijan.

Što se zapravo dogodilo? Dan prije su Jankić i Mika uspjeli raspiliti i nacjepati hvat drva za jednog gospodina i tako zaraditi pet kruna. Gospodin im je savjetovao da ne potroše novac na piće, nego da umjesto toga kupe hranu za svoju obitelj, a ostatak uštede.

Nije trebalo puno da se Jankić naljuti na čovjeka koji po njemu nije imao pravo savjetovati njima dvojici što da rade, a pogotovo što se radi o osobi koja ne oskudijeva ni u čemu i koja živi dobro.

Obojica su bila toliko bijesna da nisu čekala nego su odmah krenuli prema krčmi da bi mogli piti. Kako su sve više alkohola unosili u organizam tako je raspoloženje bilo bolje, a vrlo brzo su zaboravili na gospodina koji ih je toliko naljutio, na težak život, siromaštvo kojim su bili okruženi te da bi barem dio onog što su zaradili trebali odnijeti kući svojoj obitelji.

Mika je počeo pričati o svojoj djeci, dva sina te kćeri Evici za koju je kupio kutiju slatkiša. Obuzeti toplinom zbog razgovora o djeci nastavili su dalje piti i naručivati vino. Prestali su tek onda kada je stražar dao naredbu da se krčma zatvori jer je već bilo kasno.

Mika je živio s obitelji u malom stanu u podrumu jedne zgrade. Kada je napokon došao do zgrade osjetio je strah od žene i što će mu reći zbog toga što se napio. Počeo se polako spuštati u podrum padajući i posrćući na skoro svakom koraku. Žena Lucija je počela vikati, a Mika je u tom trenutku osjetio kako on više nije gospodar u svom stanu.

Budući da se počeo osjećati ugroženo nije trebalo dugo da vika preraste u batine zbog čega su Lucija i dječaci pobjegli. Mika je potom sav bijes usmjerio na jadnu Evicu. Sljedeće jutro se probudio s jakom glavoboljom nesvjestan onog što se dogodilo noć prije. Žena mu je objasnila sve što je napravio, a on nije mogao vjerovati da je istukao svoju kćer. Otišao je do svoje kćeri kako bi vidio posljedice onog što je učinio. Poklonio joj je kutiju slatkiša i nakon toga izašao van jer ju više nije mogao gledati.

Nakon izlaska iz kuće uspio je pronaći posao i s još dvojicom počeo raditi na piljenju drva. Završili su do poslijepodneva. Kada je završio s poslom nije se želio odmah vratiti kući. Umjesto toga je krenuo lutati ulicama. Putem je naletio na sina koji mu je rekao da je bio doktor, a kojem su rekli da je Evica pala niz stepenice dok je nosila drva. Mika mu je dao novac što ga je upravo zaradio i rekao da će ga čekati kod Iličkog trga.

Mika je još uvijek sjedio na klupi i nije se mogao natjerati da krene kući. Razmišljao je o bijedi na koju je osuđena cijela njegova obitelj. U tom je trenutku naišla njegova žena i rekla mu kako je Evica umrla. Mika je i dalje odbijao ići kući, ali onda mu je žena objasnila da ga ona i sinovi sada trebaju više nego ikada. Kada je shvatio da ga žena voli povjerovao je kako je ipak dobar čovjek i odlučio je krenuti kući.

Naslov djela: Iz velegradskog podzemlja

Mjesto radnje: grad Zagreb

Vrijeme radnje: kraj 19. stoljeća i početak 20. stoljeća

Likovi: Mika i Lucija s djecom Evicom i desetogodišnjim sinom, Jankić i njegova obitelj (supruga i školarac Matek), pijani Slovak, Kočevar, radnici, prolaznici, doktor…

Analiza likova

Mika – marljiv radnik, radi kao pilar drva i tako ljudima priprema ogrjev za zimu. Posao kratko traje i nije dobro plaćen pa je uvijek u potrazi za novim poslovima kako bi zaradio novac. Mršav je, slabo obrazovan čovjek te je sklon alkoholu. Siromašan i mučan život svakodnevni mu je teret pa jedinu svjetlu točku vidi u alkoholu jer tada za njega sve izgleda ljepše. Kada se otrijezni vidi u kakvom je teškom stanju. Njegov alkoholizam ne donosi ni ništa dobroga njegovoj obitelji koja često zbog toga pati. Usprkos tome, on je nježan, brižan i dobar čovjek koji pokušava na sve načine zaraditi novac da bi njegova obitelj mogla što bolje živjeti. Ipak, izravno ne pokazuje ljubav prema svojoj obitelji jer smatra to slabošću. Svjestan je svoje mane zbog alkohola, ali nema snage riješiti je. Svoje osjećaje jedino ponekad otkriva Jankiću s kojim pije. Tada mu lijepo priča o svojoj ženi. Bijedni život i alkoholizam doveli su ga i do zločina. Ubio je vlastitu kćer! No, čak i tada ima utjehu i podršku žene koja ga štiti pred zakonom da se ne sazna istina.

Lucija – iako nije posebno opisana, kroz cijelu radnju bila je odlučna održati obitelj na okupu. Bori se s dva problema, kako prehraniti obitelj i kako urazumiti muža zbog alkoholizma. Osudila ga i napala, ali ipak, smilovala mu se kada ga je ugledala kako jadan sjedi, utučen na klupi po najvećoj hladnoći. Uspjela je prevladati bol zbog izgubljenog djeteta kojeg je Mika ubio i pružila mu je ruku nade i pomirenja. Iako je snažna, hrabra i odlučna žena, ona se miri s vlastitom sudbinom jer smatra da je tako odlučio Bog.

Jankić – po svemu je sličan ili čak i isti kao i Mika. I on je siromašan, pokušava na sve načine zaraditi novac da prehrani ženu i brojnu obitelj. Isto se odao alkoholu. Ne može nikako shvatiti zašto se nalazi u takvom stanju. On i Mika se često druže zajedno i jedan drugome pričaju svoje teške sudbine.

Biografija: Vjenceslav Novak

Vjenceslav Novak  jedan je od najpoznatijih hrvatskih romanopisaca, kritičara, novelista, pedagoga i publicista. Smatra se jednim od najpoznatijih hrvatskih pisaca svih vremena.

Rođen je u Senju, 11. rujna 1859. godine u doseljeničkoj obitelji iz Češke. Imao je samo sedam godina kada je ostao bez oca. Školovanje je počeo u Senju gdje je završio osnovnu školu nakon čega je upisao i potom završio gimnaziju u Senju i Gospiću. Kao dijete je bolovao od tuberkuloze.

Nakon srednje škole se zaputio prema Zagrebu gdje je završio učiteljsku školu. Ubrzo nakon završetka školovanja vratio se u Senj i počeo raditi kao učitelj, a nakon nekoliko godina zbog velikog dara za glazbu, Vjenceslav je dobio vladinu stipendiju za odlazak u Prag. Poslije tri godine školovanja vratio se u Zagreb 1897. godine gdje je počeo raditi kao profesor glazbe na Učiteljskoj školi.

Kako je odrastao u velikoj obitelji, puno puta se tijekom odrastanja suočavao s problemima siromaštva i zbog toga je je počeo sve više pisati da bi zaradom sa strane pomogao svojoj obitelji.

Prva pripovijetka koju je napisao 1881. godine bila je “Maca”, a napisao je oko trideset pripovijetki, sedam romana. Pisao je feljtone, pjesme, a bavio se recenzijama i kritikama s područja glazbene pedagogije. U djelima se najviše bavio temama o ljubavi, roditeljstvu, braku i psihologiji.

Najpoznatija djela su romani: “Posljednji Stipančići”, “Pod nehajem”, “U glib”, “Iz velegradskog podzemlja”, “Pavao Šegota”…

Vjenceslav Novak se smatra značajnim piscem hrvatskog realizma, a zbog načina kako je pisao zvali su ga hrvatskim Balzacom. U književnost je unio puno novoga, a najviše je spominjao probleme vezane uz siromaštvo te život čovjeka u velikoj sredini. Umro je u Zagrebu, 20. rujna 1905. godine od posljedica tuberkuloze.

Autor: S.Š.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>