Junaci Pavlove ulice

U romanu “Junaci Pavlove ulice” vidimo djetinjstvo glavnih likova, odnosno skupine dječaka među kojima se manje ili više ističu određeni likovi. Roman je doživio popularnost u Hrvatskoj kao i romani “Družba Pere Kvržice” te “Uzbuna na zelenom vrhu”

U ovom romanu vidimo skupinu dječaka koji želi obraniti prostor za igru od druge jače skupine koja im ga želi oteti.

Kratak sadržaj

Čele, Barabaš, Čengej, Gereb, Kolnai, Lesik, Vajs, Rihter i Nemečak predstavljaju skupinu dječaka iz Budimpešte. Sve ih povezuje grund u Pavlovoj ulici, a grund ili gradilište za dječake predstavlja veliku slobodu tijekom igre.

Gradilište je unajmila pilana, pa je bilo krcato drvima koja su bila naslagana u pravilne kocke, koje su tvorile labirint od nekoliko ulica, a za dječake je to bilo pravo mjesto za igru. U nastavku gradilišta se nalazilo još jedno prazno gradilište.

Grund je za dječake predstavljao najbolje igralište, pa je tako skladište drva postao utvrda ili grad, a ravan dio predstavlja američku preriju. Roman počinje u prirodoslovnom kabinetu, a od jednog do drugog dječaka iz spomenute ulice prosljeđuje se papir na kojem se nalazi poruka: “Poslije podne skupština u tri…”

Školsko zvono je zazvonilo, a dječaci su istrčali iz školske zgrade. Mali Nemček ne može dočekati da obavijesti svoje prijatelje kako su Pastori, blizanci iz neprijateljske skupine “Crvene košulje” dan prije u muzejskom vrtu Pavlovim dječacima oteli sve kuglice dok su se pikulali.

Dječaci su bili zgnušani, čuvši što se dogodilo. Čak je i tihi Boka zaključio kako su učinili nešto nečuveno. Kako je cijela skupina organizirana poput vojske, a Nemček je sitan i dolazi na skupštinu samo kao običan vojnik, red je da dođe prvi. Svi dječaci imaju činove i zapovijedaju domobranu.

Dok je šetao između naslaganog drva Nemečeku je pozornost privuklo čudno ponašanje psa Hektora, koji je lajao i optrčavao jednu od naslaga na kojoj su dječaci izgradili utvrdu. Unatoč tome što je slutio da se netko tamo nalazi prikupi svu hrabrost i počne se penjati na utvrdu. Tamo ga je dočekalo neugodno iznenađenje jer se susreo s Ferijem Ačem vođom dječaka iz skupine “Crvene košulje”.

Nemček se prepao i pobjegao, sve je ispričao dječacima, no oni nisu vjerovali dok nisu vidjeli da im nedostaje njihova crveno-zelena zastava s utvrde. Za njih je to bila objava rata. Dječaci su iz Pavlove ulice odlučili izabrati predsjednika koji će imati potrebne ovlasti za vođenje rata i koji će ih u svemu slušati. Pobjednik je bi Boka. Predložio je da posjete “Crvene košulje” u botaničkom vrtu prije nego ih opet napadnu i pokažu da su hrabri kao oni.

Htjeli su poslati dvojicu najhrabrijih dječaka u neprijateljski tabor kako bi objesili natpisna kojem bi pisalo “Ovdje su bili dečki iz Pavlove ulice”. Svi su bili oduševljeni idejom, ali Boku je mučilo što nema Gereba.

Za zadatak su se javili Nemeček i Čonakoš. Uz pomoć dalekozora Čeleove sestre promatraju mali otok na kojem je uporište crvenokošuljaša. Kako nisu mogli na otok preko malog mosta jer je na njemu bila straža, morali su se poslužiti čamcem. Dok su se ukrcavali u čamac Nemeček se poskliznuo i pao u vodu i tu su počeli njegovi problemi. Nemeček i Boka su se uspjeli došuljati do neprijateljskog tabora i tamo su ugledali Gareba kako Pastoru objašnjava kako je najlakše provaliti na grund. Izdaja Gereba je rasplakala Nemečeka.

Iskoristili su trenutak kada su se crvenokošuljaši udaljili i zakačili su svoju ceduljicu. Poruka je bila brzo otkrivena pa su dječaci morali bježati. Sakrili su se u staklenik. Nemeček je već bio mokar pa se sakrio u bazen sa zlatnim ribicama. Zatim su preskočili ogradu vrta i bili na sigurnom.

Idućeg dana je u školi profesor raca iz džepa izvadio papirić i prozvao Kolnaia, Lesika, Rihtera, Čelea, Nemečeka i Barabaša. Dječaci su pozvani na razgovor u zbornicu, a primijetili su kako se samo radi o dječacima iz Pavlove ulice te članovima “Udruge za skupljanje kita”. Profesor Rac im je počeo postavljati pitanja, a oni su mu odgovarali kako se kit skida i kako ga uspijevaju održati vlažnim uz pomoć žvakanja. Profesor je imao zastavu i pečat s natpisom “Udruga za skupljanje kita, Budimpešta 1889.”

Kako bi spasio čast udruge, Nemeček je za vrijeme trajanja ispitivanja, sastrugao kit s novog prozora. Dječaci su zaključili da ako imaju kit da će tako postojati i udruga pa ugovore novu skupštinu na grundu. Dok je trajala skupština Nemeček je primijetio Gereba kako se šulja prema kolibici u kojoj je živio Slovak, čuvar koji se noću brinuo za pilanu i grund. Nitko od dječaka osim Nemečeka i onih koji su bili u neprijateljskom taboru nisu znali za izdaju, pa je Nemeček odlčio pratiti Gereba koji je čuvara potkupio cigaretama da dječake otjera s grunda.

Nemeček je zaboravti na članove iz kit udruge jer je htio što prije o svemu obavijestiti Boku. Skupština ga je zbog njegovog čudnog ponašanja odlučila izbaciti iz grupe. Samo dva dana kasnije na malom otoku crvenokošuljaši su smišljali kako da vrate neprijateljima za sramotu koju su im nanijeli.

Gereb je rekao Feri Aču priznao kako neće imati problema s osvajanjem grunda jer je on podmitio čuvara, ali Gareb nije znao da je to razbijesnilo Feri Ačija jer je on više od svega volio poštenu i vitešku borbu. Zbunjeni gareb je pričao da su dječaci Pavlove ulice kukavice, tada je s drveta skočio Nemeček koji je to sve čuo. Feri Aču se svidjela njegova hrabrost pa je predložio da Nemeček pređe u njihov tabor. Dječak je odbio ponudu.

Feri ga je smatrao preslabim pa je bio pošteđen batina, ali su ga dečki okupali u hladnom jezeru. Treći put se već kupao u hladnoj vodi i još je bio prehlađen od prošlog puta. To ga nije spriječilo da takav mokar održi govor o poštenju i vjernosti dok su ga svi u tišini slušali, te ga pustili s otoka. Kada je Nemeček stupio na mostić Feri je dao naredbu i uzviknuo “Na pozdrav”.

Sljedeći dan je dječake na grundu dočekala obavijest predsjednika: “Proglas!!! Sada svatko mora biti spreman. Našoj državi prijeti opasnost i ako ne budemo hrabri, cijelo ćemo područje izgubiti. Grund je u opasnosti. Crvenokošuljaši nas žele napasti, ali mi ćemo čvrsto stajati na svom mjestu pa ako ustreba i svojim životima obraniti državu”.

Dječaci započinju pripreme za napad koji planiraju već idućeg dana. Iako ne mogu vjerovati da se sve događa tako brzo slušaju predsjednika i rade. Tijekom iznošenja ratnog plana Boka imenuje Nemečnika za pobočnika, zbog čega su se pobunili članovi iz kit-udruge. Kad su ostali sami, Nemeček je objasnio Boki zašto je morao otići tjekom prisege te zašto je proglašen izdajnikom.

Pripremljene su pješčane bombe i uređene utvrde. Kada se Boka spremao izvršiti smotru pojavi se Gareb koji traži oprost i da ga prime nazad. Boka ga teška srca odbija, ali onda se pojavi Gerebov otac koji traži dokaz izdaje njegova sina. Odgovor je tražio od sve slabijeg Nemečeka kojeg je Boka htio odvesti kući. Nemeček je Gerebovom ocu odgovorio da njegov sin nije izdajica.

Na putu kući, Nemeček je halucinirao što je rasplakalo Boku. Idući su sad dječaci dobili pismo od Gareba u kojem im poručuje da je od oca dobio knjigu Julesa Verna kao nagradu što nije počinio izdajstvo. Knjigu je kao znak zahvale odnio Nemečeku, unatoč tome što se otac naljutio na njega jer je knjigu prodao antikvarijatu.

Navažnija obavijest u pismu bila je da su Crvene košulje nakon što su saznali da se Nemeček razbolio odlučili odgoditi bitku za drugi dan i da će smisliti neku lukavštinu. Gereb je sve to čuo s istog drveta na kojem je Nemeček prisluškivao, pa ih je opet zamolio da ga prime u družinu i to kao običnog vojnika. Boka je vjerovao da Gareb ne laže i odlučio ga primiti nazad u družinu. Gareb je bio oduševljen.

Uskoro dolaze Cebnič i Pastor, izaslanici Crvenih košulja koji su došli objaviti rat i dogovoriti pravila borbe. Nakon toga su krenuli prema ulici gdje živi krojač Andraša Nemeček. Ušli su u sobu u kojoj je ležao Nemeček, prenijeli su mu pozdrave svog vođe i zamolili za oprost zbog godađaja na malom otoku.

Bitka je počela proljetnog dana i sve je bilo onako kao su to dječaci Pavlove ulice zamislili. Crvenokošuljaši su prvo napali iz Pavlove i Marijine ulice, a onda su ih pješčanim bombama potisnuli prema daščari i tamo ih zatvorili. Bila je to skupina koju je vodio Pastor. Ali onda je napao drugi dio crvenokošuljaša na čelu s Ferijem koji je nakon što je shvatio da vođenje rata po pravilima na donosi ništa dobro, počeli raditi po svome i na kraju se sve pretvorilo u veliku tučnjavu.

Feri Ač se u jednom trenutku uspio probiti do daščare gdje se nalazi ostatak njegove vojske. Tada je Nemeček iskočio i oborio Ferija na leđa i potom izgubio svijest. Nastao je košmar i zbrka te dječaci uspješe otjerati s grunda košuljaše. Kada su dizali Nemečeka, slabim glasom im je govorio kako je mu je odzvanjalo u glavi da mora doći pomoći svojim prijateljima.

Uskoro je došla Nemečekova majka koja ga je odvela kući, a Boka je sluteći crn kraj ostao stinustog srca pred kućom hrabrog dječaka. Došao je i Feri Ač kojeg je dovela savjest. Idući dan je Boka ponovno posjetio svog prijatelja i pričao mu kako ga je posjetio i Feri Ač na što je Nemeček bio ponosan te kako je kit-udruga opet unijela njegovo ime u zapisnik velikim slovima. Znali su da mu nema spasa, a i sam Nemeček je znao da će umrijeti. Pred kraj je opet počeo buncati i priviđati bitku za grund. Na kraju se smirio i samo izdahnuo.

Prijatelj Boka je nakon njegove smrti bio jako shrvan te je krenuo prema grundu. Tamo je vidio građevnog inžinjera koji ga je mjerio kako bi mogli izgraditi trokatnicu.

Boka je tada došao do spoznaje da je sva borba bila uzaludna i prvi put u životu je shvatio što je to život.

Analiza likova

Ernest Nemeček – bio je jednostavan, prostodušan, jedva primjetan dječak. Nježne i krhke građe, plave kose. Jedva je čekao da ga netko primijeti, iako se to nije često događalo. Njegova mršavost i slabašnost možda su bili i razlog što je bio uvijek žrtva zadirkivanja. Bio je sin krojača i bili su jako siromašni. U organiziranoj vojničkoj organizaciji svi su imali neke činove, osim njega, on je bio običan vojnik. On je bio sretan i zadovoljan i kada se mogao nekome pokoravati. Bio je jako borbenog duha, unatoč svojoj veličini. Branio je svoj grund, a bio je više hvaljen od protivnika nego od svojih prijatelja. Njegova tragična smrt je ujedinila dječake.

Janoš Boka – bio je vođa dječaka iz Pavlove ulice, a zvali su ga general Boka. Snažan, hrabar, pošten, razuman i mudar. Autor ga je opisao kao dječaka za kojeg se čini da ima više godina nego što je imao. Imao je četrnaest godina, ali kada je progovorio svatko je dobio dojam da je stariji. Razlog tome je bio njegov dubok glas, a s druge strane njegove teme su uvijek bile ozbiljne. Od njega se nije mogla čuti neka glupost. Bio je osjećajan pa ga je smrt prijatelja Nemečeka najviše potresla. Jako je plakao.

Feri Ač – vođa protivne grupe koji su se zvali “Crvene košulje”. Iako je bio protivnik dječacima Pavlove ulice, nije bio zao i odbojan. Bio je pošten i volio je poštene bitke. Njegova pojava je odisala viteštvom. Krupne građe i preplanuo, bio je lijep u crvenoj košulji. I Nemečeka se dojmio.

Biografija: Ferenc Molnar

Rođen je 1878. godini u Budimpešti kao Ferenc Neumann. Poznat je kao dramatičar, pisac, književnik te jedan od priznatijih književnika koji su djelovali u 20. stoljeću.

Ferenc je bio autor čija su ljubav bile komedije, ali isto tako i romani i najviše dječje pripovijetke o zanimljivim dogodovštinama djece na njihovom putu odrastanja, baš kao što je bilo u djelu “Junaci Pavlove ulice”.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata Ferenc je djelovao kao ratni dopisnik, a ostao je i zapamćen kao veliki zagovornik tadašnje Austro-Ugarske. S jedne strane je dobio priznanje Habsburgovaca, ali je i s druge strane primio mnogo kritika od kolega koji su za razliku od njega bili pacifistički orijentirani.

Uskoro je uslijedila emigracija u Ameriku za vrijeme Drugog svjetskog rata zbog straha od nacističkog progona Židova.

Iako je napisao mnogo djela slavu je stekao djelom “Junaci Pavlove ulice” koje se smatra jednom od najboljih knjiga za djecu.

Ostala poznata djela: “Čamac bez gospodara”, “Eva”. Junaci Pavlove ulice je roman nekoliko puta ekraniziran, a nalazi se među najčitanijima u Mađarskoj. Pisao je i drame: “Liliom”, “Čuvar” i “Labud”.

Umro je u New Yorku 1952. godine u 74. godini života.

Autor: S.G.

loading...

Kako napisati lektiru - video tutorial