Zbirka pjesama Grigora Viteza "Kad bi drveće hodalo" postala je tijekom generacija toliko popularna da je danas možemo nazvati i kultnom. Čitajući ovu zbirku odraslo je mnogo mladih generacija čitatelja.
Zbirka se sastoji od mnogih poznatih pjesama kao što su pjesme: "Kad bi drveće hodalo", "Tiha tiha pjesma", "Nema za mačke škole", "Dohvati mi tata mjesec", "Švelja", "Kakve je boje potok" i druge.
Grigor Vitez specifičan je po tome što je skoro svaka njegova pjesma antologijske vrijednosti. U svakoj nas pjesmi upoznaje s nečim novim. Teme njegovih pjesama obuhvaćaju sva područja životinjskog i biljnog svijeta, djeteta, grad i selo, odnosno urbane i ruralne sredine.
Autor se u svojim pjesmama poigrava s pričom i maštom, uključuje svoju maštu tamo gdje nije mogao pronaći ono što je za priču bilo potrebno. Za sve to zaslužna je uz njegovu maštu i velika stvaralačka snaga.
Njegove pjesme prepune su radoznalosti i igre, svježine i raznolikosti. Velikog su jezičnog bogatstva, glasova, šarma, duhovitosti i rime tamo gdje je najmanje očekujemo. Autor iz tog razloga koristi mnogo stilskih sredstava kao što su personifikacije, poredbe, mnogo ukrasnih pridjeva - epiteta te metafora.
Kad bi drveće hodalo
Kad bi drveće hodalo,
Šume bi se razilazile na sve strane.
Drveće bi hodalo,
A mahale njihove grane.
Kad bi drveće hodalo,
I parkovi bi šetali nedjeljom sa šetačima,
A možda bi i zaigrali malo s igračima.
Kad bi drveće hodalo,
Među pticama bi došlo do velike pometnje,
Jer bi i gnijezda krenula u šetnje.
Kad bi drveće hodalo,
Ja bih pisao naranči sa juga,
Nek dođe kod mog bolesnog druga.
U ovoj pjesmi koja nosi isti naslov kao i cijela zbirka radnja se vrti oko drveća. Autor nam na maštovit način želi prikazati i ispričati što bi se dogodilo kada bi drveće uistinu moglo hodati, šetati i mijenjati mjesta.
Tako možemo uočiti da bi drveće dobilo svojstva ljudi. Ono bi hodalo, mijenjalo mjesta, a njihove grane poput ruku bi mahale i širile se na sve strane. Nedjeljom bi parkovi mogli šetati, a možda bi i zaigrali koju igru s igračima u parku. Nadalje, kada bi drveće hodalo, došlo bi do pomutnje jer bi tako i gnijezda morala krenuti s drvećem u šetnju.U zadnjoj strofi autor nam govori i koliko bi korisno bili kada bi drveća mogla hodati. Tako bi bolesnom prijatelju naranča došetala i bila na dohvat ruke.
Kroz cijelu ovu pjesmu možemo vidjeti da je autor drveću dao osobine i mogućnosti čovjeka pa isto tako možemo zaključiti da je pjesmu oplemenio - personifikacijom. Drveće je poprimilo ljudske osobine.
Pjesma se sastoji od četiri strofe. Samo se prva strofa sastoji od četiri stiha, a sve ostale se sastoje od tri stiha. Rima postoji u posljednje tri strofe i to tako da se rimuju zadnja dva stiha, dok se u prvoj strofi rimuju drugi i četvrti stih.
Autor naglašava mogućnost drveća kako hoda tako što u svakoj strofi na početku ponavlja stih "Kad bi drveće hodalo". Tema pjesme je drveća koje ima mogućnost hodanja i sve ono što bi se tada moglo dogoditi.
Dohvati mi tata mjesec
U ovoj lijepoj i zanimljivoj pjesmi odvija se razgovor između osa i sina o mjesecu. Sin ispituje tatu o mjesecu i traži ga da mu ga dohvati kako bi mu mogao malo sjeti i kako bi ga mogao dotaknuti s rukom. Tata odgovara sinu da ne može to učiniti jer mjesecu je mjesto na nebu, tamo mora sjati i ne smije se skidati s neba. Njegova zadaća je da bude sa zvijezdama kako bi svijetlio njihov put. Tata je svom sinu objasnio da uz to mjesec mora sjeti kako bi ptičice mogle ići noću spavati, kako bi zec znao kada je vrijeme za večeru, a uz sve to i kako bi on mogao ići spavati.
Tema pjesme je velika želja sina da mu tata pokuša dohvatiti mjesec kako bi ga mogao dotaknuti rukom. Glavni motiv pjesme je također mjesec koji je prikazan kao važno svemirsko tijelo bez kojeg bi život ljudi i životinja bio nezamisliv.
Maksimir
U pjesmi "Maksimir" autor nam je opisao život i osobine nekih životinja. Na maštovit i smiješan način tako su opisani primjerice likovi majmuna. Majmun spominje kako je sličan čovjeku,a ponekad je i istoga roda, a jedina razlika je što hoda na stražnjim nogama. Liji ne prilaze ptice, od laste joj rastu zazubice, a sline joj cure od pure i koke.
I sve ostale su životinje prikazane onako kako žive u prirodi. U pjesmi se stihovi rimuju, a cijela pjesmice odiše razigranošću, veseljem i smijehom. Tema pjesme su životinje koje žive u zoološkom vrtu Maksimira.
Tiha, tiha pjesma
U pjesmi "Tiha tiha pjesma" autor je upotrijebio predivne riječi kako bi opisao cvijeće, šume, životinje, njive i polja kako spavaju, sanjaju i šumore. Svi oni to rade u bojama i u skladu s mjestima gdje se nalaze i u okruženju prirode koje se nalaze. Oni snivaju raznobojnim bojama.
Tema ove pjesme su snovi šuma, polja, cvijeća i njiva koji snivaju tiho. Kroz cijelu pjesmu autor nam prenosi kako priroda spava tiho i mirno.
A zašto ne bi...
"A zašto ne bi..." je smiješna i maštovita pjesma čije je svrha da zabavi najmlađe čitatelje. Autor opisuje dječaka koji uživa smišljajući i izmišljajući. Tako se on dosjetio da bi htio da usred šume na drveću rastu lopte čiji je sastav guma, a pita se i zašto se ne bi uzgajale krave koje bi same izrađivale maslac i sir. Njegova ideja je bila i sprava koja bi se noću ukopčala i prenosila bi u glavu znanje.
Tema pjesme je dječak i njegovo neiscrpno smišljanje ideja koje bi mu olakšale život, a pjesma ima preneseno značenje. Motivi su dječak, gume, drveća, bomboni, nalivpera, satovi, ogledala, olovke, pipa, sprave.
Što mi se tužio hrast
Ozbiljna pjesma u kojoj autor govori o hrastu koji se žali na ljude. Hrast govori o tome da osjeća već kada mu se ljudi približe da ga pogledima pokušavaju gristi. Žali se kako od njega žele napraviti prozor, krevet ili ormar, a njegova želja je da živi u šumi, da radi hlad svojom krošnjom, da krije vjeverice , ljulja ptice i i gnijezda te da noću broji zvijezde.
Hrast osjeća da su njegovi dani odbrojeni jer u daljini čuje pile i sjekire, a on bi samo htio živjeti u šumi i biti koristan.
Tema pjesme je hrast, a pjesma je realna, tužna i poučna. Autor nam govori kako moramo paziti na šume i voljeti prirodu.
Vrsta djela: zbirka pjesama
Autor djela: Grigor Vitez
Biografija: Grigor Vitez
Grigor Vitez rodio se 1911. godine u Kosovcu u Slavoniji. Najviše se istaknuo pisanjem pjesama za djecu.
Radio je kao učitelj prije početka Drugog svjetskog rata, a nakon toga u Ministarstvu prosvjete te kao urednik u Mladost, izdavačkoj kući. Bavio se pisanjem proze i poezije, a pisao je i tekstove za neke časopise.
Radio je i kao prevoditelj za slovenske, ruske i francuske pisce. 1963. godine dobio je nagradu "Mlado pokolenje".
Djeca se kroz svoje školovanje često mogu susresti s djelima Grigora Viteza jer se ona često nalaze u školskim čitankama.
Neka od njegovih najpoznatijih djela za najmlađe čitatelje su: "Iza brda plava". "Hvatajte lopova". Također, poznat je i njegov igrokaz " Plava boja snijega" koji se može vidjeti u Gradskom kazalištu Trešnja u Zagrebu.
Općenito najpoznatija djela su: "Kad bi drveće hodalo", "Jednog jutra u gaju", "Sto vukova" i "Vesele zamke". Djelo koje odiše vedrinom je svakako "A zašto ne bi...", dok se u tužnije pjesme može ubrojiti zasigurno djelo "Što mi se tužio hrast".
Umro je u Zagrebu 23. studenog 1966. godine.
Autor: M.L.
Odgovori