"Kad umire glumac" djelo je poznatog hrvatskog dramatičara, pripovjedača, pisca i romanopisca Mire Gavrana. To je drama od jednog čina koja se sastoji od deset scena. Koncipirana je kao drama unutar drame, jer je njena radnja slojevita. Drama prikazuje stvarni život glumaca i njihovo uvježbavanje drame koju izvode. Radnja drame koju pripremaju, prepliće se s radnjom stvarne drame i tako čine cjelinu koja se ispostavi kao rezime života glumaca.
Priča govori o poznatoj glumici Evi i njenom velikom obožavatelju Tomu. Tom je također glumac i kazalištarac, ali amater. Njemu život, za razliku od Evinog, nije dao priliku da se tim poslom bavi i profesionalno. Ipak, cijeli život bavio se kazalištem i bio u potrazi za savršenom predstavom. Po stare dane, pozove Evu da glumi u predstavi koju postavlja, a ona prihvaća jer zbog godina sve teže dobiva uloge. Ovdje se događa sudar karaktera koji su u svojoj osnovi slični, ali ih je život odveo na različite puteve te od njih napravio konfliktne osobnosti. Što više vremena provode skupa, Eva i Tom više shvaćaju da nisu toliko različiti. Pripremajući predstavu, oni raspravljaju o temama koje su za njih životne, a to su kazalište, gluma, odnos glumca prema kazalištu i filmu, položaj glumaca kao umjetnika... Osim o profesiji, oni razgovaraju i o svakodnevnom životu. Pričaju o svojim snovima i strahovima, otkrivajući jedno drugome najintimnije dijelove svojih života.
Miro Gavran u početku drame uvodi nas u prošlost likova, da bi mi nama čitateljima bolje približio karakteristike glumaca tj. likova kao osoba, ali i objasnio zbog čega su postali osobe kakve jesu u trenutku kada ih upoznajemo. Na početku djela likovi su hladni jedno prema drugome, zatim se svađaju, isprepliću im se mišljenja i na kraju shvate koliko se zapravo vole. Jasan je to prikaz gradnje karaktera koja se provodi kroz djelo.
Najpoznatiji monolog te drame se povezuje s konačnom smrću Eve. U Tomovoj drami, također muškarac, nagovara ženu da glumi s njim u predstavi. Odnosi između likova su slični kao i u "stvarnom" životu (odbojnost koja prezali u ljubav). Tom je lik kojem je kazalište jedino valjano, dok film ne smatra umjetnošću. Također smatra da kazališni glumci ne moraju nužno biti perfektni, baš naprotiv, tvrdi da najčešće nisu. Eva je lik koji smatra da je film jednako kvalitetna grana umjetnosti kao i kazalište.
Kratak sadržaj
Slijedi analiza djela u 1. i 3. sceni.
U prvoj sceni je mjesto radnje mjesto radnje kazališna scena jedne grupe gdje nas pisac uvodi u radnju upoznavanjem likova. Na početku upoznajemo Toma i Evu s citatom; "Tom s čekićem: kliještima popravlja rasklimanu stolicu...Eva elegantno odjevena, odudarajući od ambijenta u kojem se zatekla..."
Tom u svom monologu govori o smrti jednog glumca i svime što on odnosi sa sobom gdje glumac potom umire kao i njegova životna uloga. Slijedi citat; "Kad umire glumac, umire i njegova publika, jer je svojom smrću potvrdio i prolaznost njezina života˝.
"Kad umire glumac, umiru i brojne sjene lažnih tijela kojima smo se nesebično davali..." Dolazi do gašenja reflektorakoji nisu bili upaljeni i otkazuju se predstave koje nikada nisu ni bile zakazane.
Glumcu je smrt koja nastupa prije negoli glumac odigra svoju životnu ulogu. Slijedi citat... Kazalište: "A eto , i ti i jacijelog života živjeli smo u kazalištu i za kazalište- a nismo je ostvarili samo zato što nikad nismo bili kazališni partneri."
U trećoj sceni se radnja odvija oko prepirke između Eve i Tome prilikom čega dolazi do raznolikosti u karakterima likova. Dok Eva ima uzvišeno mišljenje o sebi i smatra kako kao profesionalac može sve, Tom misli kako se prema svima treba odnositi jednako i kako nema razlika između glumaca (profesionalaca i amatera), kako svi zaslužuju svoju kaznu za svoje pogreške.
Ovdje nailazimo na motiv kada Tom prepričava pedeset drugu godinu, treću generaciju u povijesti Akademije gdje su i on i Eva polagali prijemni, iako su ga obje položili ipak su otišli različitim putevima, što na kraju utječe na radnju jer im prikazuje neke zajedničke interese i prošlost.
Biografija: Miro Gavran
Miro Gavran je hrvatski suvremeni književnik rođen je u Gornjoj Trnavi, mjestu pored Nove Gradiške 1961. godine. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje je završio u Novoj Gradiški, dok je dramaturgiju diplomirao u Zagrebu i to na Akademiji za kazalište, film i televiziju.
Bavi se pisanjem romana, knjiga za mlade, drama i filmskih scenarija. Miro Gavran je najizvođeniji hrvatski dramatičar u zadnjih petnaest godina. Njegove drame su prevedene na čak više od dvadeset jezika, a izvode se i izvan Hrvatske.
Najvažnije kazališne predstave su mu: "Noć bogova", "Muž moje žene", "Sve o ženama", "Traži se novi suprug, "Zaboravi Hollywood", "Pacijent doktora Freuda".
Pošto je jedan od cjenjenijih dječjih pisaca, najpoznatije knjige za djecu su: "Oproštajno pismo", "Zaljubljen do ušiju", "Svašta u mojoj glavi", "Sretni dani", "Kako je tata osvojio mamu", "Pokušaj zaboraviti".
U svom književnom stvaralaštvu objavljena su i čak šest romana: "Krstitelj", "Judita", "Margita", "Judita", "Kako smo lomili noge", "Zaboravljeni sin".
"Djed i baka se rastaju", poznat je scenarij po kojem je sniman film.
Autor: N.K.
Odgovori