"Koraljna vrata" su egzistencijalni roman u kojem se radnja odvija 1989. godine na Lastovu. Govori o dolasku Kste Brodnjaka na otok Lastovo i njegovom pronalasku izgubljenih dijelova Osmana.
Analiza
Tema romana je razmišljanje o vrijednosti književnih djela, o granici savršenstva, o granici zdravlja i bolesti, dobra i zla gdje je cijelo vrijeme prisutna želja za otkrivanjem i pronalaženjem, briga za bolesne, ljubav, strah...
U ovome se djelu uspostavlja veza između starije i suvremene hrvatske književnosti, isprepliće se fantastika i zbilja, a djelo je jednostavno i razumljivo. Roman je napet i zbog toga je on pravi kriminalistički roman. Glavne pripovjedačke tehnike su: monolozi, dijalozi, unutarnji monolog. Pripovjedač je u 3. licu, subjektivan i sveznajući.
Među glavnim likovima su Krsto Brodnjak, Zora, don Špiro, stara Tere, travarka Filica, don Kuzma, Pelegrin, dječak Irfan, knjižničar Onte. Dr. Krsto Brodnjak je filolog s jednim staklenim okom, proučavatelj starije hrvatske književnosti i istraživač Gundulićeva Osmana.
Njegov životni san je pronaći izgubljeni dio Osmana. Zaljubljuje se u mjesnu doktoricu Zoru i među njima se razvija ljubav. Krstovu dobrotu vidimo u njegovom buđenju očinske brige prema Irfanu. Zora je mjesna doktorica koja pomaže Krstu koliko može te se i zaljubljuje u njega. Plemenita, osjeća veliku odgovornost u svom poslu. Ona je lijepa i mlada žena.
Elementi djela
Književna vrsta: roman
Mjesto radnje: otok Lastovo
Vrijeme radnje: 1989. godina
Tema: razmišljanje o vrijednosti književnih djela, o granici savršenstva, o granici zdravlja i bolesti, dobra i zla gdje je cijelo vrijeme prisutna želja za otkrivanjem i pronalaženjem, briga za bolesne, ljubav, strah...
Kratak sadržaj
Pavličićevo djelo "Koraljna vrata" započinje kada se upoznajemo s glavnim likom profesorom Krstom Brodnjakom. On se nalazi u uvali Ubli u samotnoj ulici i bavi se jednim pomalo neobičnim poslom. Naime on je stigao iz Zagreba gdje radi kao filolog i profesor, a pozvao je ga je don Špiro, stari otočni svećenik. Obavijestio ga je da su na otoku pronađeni stari rukopisi i da se radi vjerojatno o Gundulićevim djelima.
Krsto je odmah doputovao i bacio se s velikim žarom u istraživanje spomenutog starog rukopisa. Nalazio se u don Špirinoj kući i sa zanimanjem i nestrpljenjem listao je stare rukopise, prijepise djela stare književnosti. Među svim tim djelima nalazio se i Gundulićev "Osman". Riječ je o cjelovitom djelu s 14. i 15. pjevanjem.
Jednoga dana Krsto je bio svjedokom neugodnog prizora. Naime, Tere, stara domaćica don Špire pala je u nesvijest. Krsto je brzo pohitao pomoći joj i jedva ju je spasio od gušenja. Tako je upoznao i Zoru, lijepu liječnicu u koju se odmah zagledao i koja mu je objasnila da Tere boluje od neizlječivog tumora na mozgu.
Zora i Krsto se polako upoznaju i postaju sve bliži jedno drugome. Uskoro njihov odnos prerasta u predivnu ljubavnu vezu. On za cijelo to vrijeme proučava rukopise. Njegovo oduševljenje sve je veće. S nestrpljenjem istražuje gdje i kako su rukopisi nastali, čiji su i kako su tamo dospjeli.
Pošto su rukopisi pronađeni kod stare travarke Filice, u njezinoj konobi gdje je pronađena škrinja, Krsto se odlučio uputiti kod nje ne bi li saznao još više o njima. Kasnije će se otkriti da je Filica sestra don Kuzme koji jedini zna koji je smisao rukopisa, a koji će to sve otkriti Krstu, a malo nakon toga umrijeti.
Malo nakon toga Zora je obavijestila Krsta o tome kako je Zora najednom potpuno ozdravila. Krsto je ubrzo utvrdio čudesnu moć praha listova "Osmana" koji su pomogli u ozdravljenju te tako uspije izliječiti još nekoliko ljudi toga kraja. Sve to s pomalom sumnjom promatra liječnica Zora ne vjerujući da je nešto tako moguće, a s pričom su uznemireni i svi ostali mještani.
Tada se počinje širiti sve veće ozdravljenje, a od mještana ozdravljuju svi osim djece, invalida i mornara Pelegrina koji je bio obolio od side.
Svi oni koji su ozdravili, udružuju se sa željom da sve one koji su bolesni protjeraju s otoka. Iz toga razloga svi počnu opsjedati Pelegrinovu kuću. Uskoro, Krsto se nađe u velikoj moralnoj dilemi. Naime on je na otoku pronašao teško bolesnog dječaka Irfana iz Bosne, a Zora od njega traži da upotrijebi na njemu sada već poznati prah ne bi li dječak ozdravio. No, Krsto to odlučno odbija.
Filica potom odluči dječaka Irfana izliječiti svojim travama, a Krsto ubrzo nakon toga uništava izvor epidemija zdravlja.
U isto to vrijeme događaju se čudne stvari vezane za rukopise. Krsto je susreo čudnovatog knjižničara Ontu koji mu je iznio nekoliko pretpostavki o sudbini 14. i 15. pjevanja slavnog "Osmana". Brodnjak u početku ne vjeruje u ništa od izrečenog te smatra da je nečiji um poremećen, ali ubrzo se pokaže da bi tu moglo biti nečega.
Naime, posve iznenada pojavljuje se don Kuzma o kojem je Onte i pričao te Krsta upućuje u crkvu. Tamo će svi oni koji znaju što traže pronaći odgovore na sva pitanja vezana uz Gundulićevog "Osmana".
Proučavajući dalje rukopis, Krsto je ubrzo shvatio da se ne radi o pronađenom prijepisu, već o autografu. Gundulićev rukopis je originalan i u njegovu moć Krsto Brodnjak više ni najmanje ne sumnja. Ipak bori se sa sobom i svojim sumnjama jer ne zna kolike bi bile posljednice moći iscjeljivanja.
Odlazi u crkvu kako bi još malo razmislio o svemu. Ubrzo shvaća o čemu se radi. Ugleda na freski svetoga Lovru kako gori na lomači. No, skupa s tijelom mučenika gore i listovi neke knjige. Otkrio je da se radi o Gundulićevoj knjizi "Osmana". Ugledao je na slici i koraljna vrata. Ona su bila boje krvi i dijelila su svetoga Lovru od ponora gdje su se nalazile paklene sile.
Tada je Krsti sinulo što mora učiniti. Originalni Gundulićev rukopis mora baciti u vatru i to za vrijeme svečanosti kada se spaljuje pokladna lutka. A to je i učinio.
Pjeskoviti pepeo spremio je u džepove i kada je išao s Lastova prosipao ga je u more. Sve ostale rukopise ostavio je tamo gdje su bili izvorno i pronađeni, a to je konoba stare Filice. On odlazi u Zagreb i vraća se svojem uobičajenom životu. Vratio se svojoj ženi koja je bila bolesna i kojoj je sada mogao donijeti ozdravljenje, vratio se znanosti kojoj je mogao donijeti mnoga otkrića.
"Koraljna vrata" roman su koji se nalazi na granici realističnog i fantastičnog. Radi se o zanimljivom i napetom djelu s puno dinamike koje nam otkriva povijest i zagonetku 14. i 15. pjevanja Gundulićevog "Osmana". Ta su pjevanja dugo tražena, a mnogi naši pisci pokušavali su odgonetnuti što je u njima pisalo i nadopisati ih. Zadnju i najvjerodostojniju dopunu napisao je Ivan Mažuranić nakon što je mnogo vremena proveo proučavajući Gundulićevo djelo. No, zagonetka nikada nije zaboravljena, a tako je vjerojatno došlo i do teme za Pavličićev roman.
Krsto Brodnjak vjeruje u nesavršenost, vjeruje da mora postojati dobro i zlo i da je savršen jedino Bog. Iz tog razloga od uništava otkriće i odluči se vratiti u Zagreb. Napušta sve ono savršeno što nikada neće imati. Napušta Zoru prema kojoj osjeća veliku ljubav, Irfana koji mu je bio popust sina kojega nikada neće imati. Na taj način on spašava ljudsko nesavršenstvo. I odlazi sretan razmišljajući kako je spasio ravnotežu života u kojem mora postojati i dobro i zlo.
Video lektira Koraljna vrata:
Analiza likova
Likovi: Krsto Brodnjak, don Špiro, Zora, stara Tere, travarka Filica, don Kuzma, Pelegrin, dječak Irfan, knjižničar Onte
Krsto Brodnjak - Profesor i filolog iz Zagreba. Imao je jedno stakleno oko. Bavi se proučavanjem stare hrvatske književnosti, a na poziv don Špire stigao je na Lastovo i krenuo istraživati stare rukopise, odnosno Gundulićev "Osman". Volio je svoj posao. Kada je otkrio da postoji moguće samoizlječenje ljudi spalio je spis jer je vjerovao u ravnotežu u životu. Smatrao je da mora u životu postojati i dobro i zlo. Na kraju se vratio u svoj stari, nesavršeni život. Ostavio je moguću ljubav svog života Zoru i dječaka kojeg je volio poput sina i vratio se u svoj uobičajeni život u Zagrebu s kojim je bio sretan upravo radi toga jer nije bio savršen.
Bilješka o piscu
Pavao Pavličić - scenarist, pripovjedač, romanopisac, književni povjesničar i esejist - rođen je u Vukovaru 1946. godine. Fakultet je završio u Zagrebu diplomirajući na Filozofskom fakultetu. Danas je tamo zaposlen kao profesor.
U svom životu do sada napisao je više od četrdeset knjiga, ali ističe se zasigurno kao jedan od najpoznatijih pisaca kriminalističkih romana u Hrvatskoj. Od tih djela poznati su "Stroj za maglu", "Plava ruža", "Umjetni orao".
Napisao je mnoga djela koja su povezana s njegovim rodnim gradom Vukovarom. Tamo je prikazao i brojne slike grada kako je izgledao za vrijeme njegovog školovanja, odrastanja i Domovinskog rata. Prikazao ih je u djelima "Vukovarske razglednice", "Dunav", "Vodič po Vukovaru", "Šapudl".
Od ostalih djela poznata su "Sretan kraj", Rupa na nebu", "Slobodni pad", "Večernji akt", "Zaborav", "Pokora".
Od romana za djecu možemo izdvojiti romane "Zeleni tigar", "Trojica u Trnju", "Petlja", "Mjesto u srcu", "Lopovska uspavanka".
Prema nekim romana i scenarijima snimljeni su i filmovi.
Autor: N.K., M.L.
Odgovori