Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Kralj Edip

Tragedija Kralj Edip dio je ciklusa tebanskih drama. Uz Kralja Edipa tu su još drame Edip na Kolonu te Antigona. Tragedija je prvi put izvedena oko 429. g. pr. Kr. Predradnja drame odvija se za vrijeme kraljevanja Laja koji sazna za proročanstvo koje tvrdi da će ga ubiti vlastiti sin. Kralj Laj izdaje zapovijed da se njegovu sinu probodu noge te da ga takvog ostave na Kiteronu kako bi ga proždrle zvijeri.

Kralj Edip prva je drama iz ciklusa prema kronologiji. Pastir se sažalio nad djetetom i predao ga korintskom kralju Polibu. Edip odrasta u neznanju, uvjeren da mu je Polib otac. Jednom prilikom neki pijanac spomene proročanstvo Edipu te on od straha krene prema Tebi. Putem se sukobi sa strancem i ubije ga, bio je to njegov otac Laj.

Pritom je Tebu oslobodio od sfinge i tako zaslužio tebansko prijestolje. Tako mu je pripala i Jokasta, njegova majka, s kojom se oženio i imao četvero djece. U Tebi vlada kuga i narod putem svećenika moli svoga kralja za pomoć.

Zahvaljujući proroku Tiresiji istina se polagano razotkriva tijekom potrage za Lajevim ubojicom. Nakon što istina izađe na vidjelo, Jokasta se objesi, a Edip se oslijepi i biva dobrovoljno prognan iz zemlje.

Vrsta djela: tragedija u šest činova

Mjesto radnje: Teba

Vrijeme radnje: cijela radnja dogodila se u jednom danu (od izlaska do zalaska sunca)

Kratak sadržaj

Prvi čin

Edip izlazi iz dvora pred okupljeni narod. Svećenik moli kralja za pomoć oko borbe s kugom. Edip suosjeća sa svojim narodom pa im poruči da očekuje povratak šurjaka Kreonta iz Pitijinog proročišta. Nedugo zatim, pojavi se Kreont i prenese im vijesti. Potrebno je ubiti onoga tko je pogubio prijašnjeg kralja Laja.

Edip je taj koji je ubio Laja, no još uvijek mu nije poznato ispunjeno proročanstvo koje tvrdi da će ubiti svog oca i oženiti majku.S obzirom da nije upoznat sa situacijom obećava narodu da će im pomoći. Edip se nakon toga povlači u svoj dvor, a zbor pjeva ulaznu pjesmu kojom zazivaju pomoć bogova te ih mole za oslobođenje od kuge.

Drugi čin

Edip drži govor pred Kadmejcima te na savjet zbora poziva proroka Tiresiju koji bi mu mogao dati savjet. Edip ispripovijeda Tiresiji poruku proročišta prema kojoj je potrebno ubiti Lajevog ubojicu kako bi se spasili od kuge.

Tiresija zna tko je ubojica stoga odbije komentirati poruku kako bi zaštitio kralja. Edip je postao sumnjičav, pomislio je da je Tiresija na neki način povezan s ubojstvom. Na kraju, Tiresija poklekne te ispriča kralju kako je on sam ubojica kojeg traži. Zatim mu objasni cijelo proročanstvo vezano uz Edipa pa se povuku na dvor. Na pozornicu stiže zbor i pjeva pjesmu koja je ispunjena sumnjama i dovodi u pitanje vjerodostojnost Edipovog čina.

Treći čin

Kreont razgovara sa zborom i izražava čuđenje na kraljeve optužbe da se samo htio dočepati njegova kraljevstva. Pojavi se Edip i nastavi s napadom na Kreonta te započnu svađu. Edipu nije bilo jasno zašto vrač nije odmah rekao tko je ubojica.

Njegova šutnja samo je povećavala njegovo uvjerenje da je tu riječ o nekakvoj uroti koju vodi Kreont uz pomoć Tiresije. Tijekom razgovora izlazi na vidjelo da Kreont doista ima želju za prijestoljem, što će se i ostvariti u obliku tiranske vladavine u drami Antigona.

Svađa eskalira i Edip govori kako želi Kreonta mrtvog. Dolazak Jokaste smiruje svađu. Zbor moli Edipa neka se smiri i ništa ne poduzima. Uznemiren razvojem događaja, Kreont napušta pozornicu, ostaju Edip, Jokasta i zbor.

Jokasta pokuša utješiti Edipa i objasni kako je proročanstvo izrečeno i njenom pokojnom suprugu, Laju. Te riječi navedu Edipa da počne razmišljati o istinitosti Tiresijinih riječi. Edip polako vjeruje da je on doista ubojica Laja i dijeli strahove s Jokastom. Postoji jedan glasnik koji bi mogao posvjedočiti o cijelom događaju pa pošalju po njega.

Četvrti čin

Dok Jokasta prinosi maslinove grančice i kađe na Apolonov žrtvenik s robinjama, stiže glasnik s Korinta. Polib je mrtav što znači da je Edip sljedeći korintski kralj. Jokasta odmah šalje po Edipa. Edipu i Jokasti je laknulo kad su čuli o smrti Edipova posvojenog oca jer je to značilo da proročanstvo nije istinito.

Naravno, još uvijek nisu upoznati s činjenicom da Polib nije Edipov otac. Edip odbija korintsko prijestolje zbog straha od Polibove žene koja je još uvijek živa. No glasnik Edipu objasni kako mu Polib nije otac.

Kao dijete ga je preuzeo od drugog glasnika koji je radio za Laja. Jokasta polako uviđa da je vrlo lako moguće da je proročanstvo istinito te moli Edipa da ništa ne poduzima. Od šoka se u šutnji povlači na dvor, a zbor pjeva pjesmu ispunjenu insinuacijama o pravoj Edipovoj majci.

Peti čin

Doveli su pred Edipa Lajevog glasnika koji je izvršio primopredaju djeteta. Bio je sad već starac i pretvarao se kako se ne sjeća mnogo o tom događaju jer se bojao Edipovog gnjeva. Odlučio je negirati sve što su tvrdili te nije htio priznati da je Edip to dijete.

Nakon Edipovih prijetnji, starac naposljetku poklekne te prizna kako mu je Jokasta predala dijete da ga ubije jer je bila u strahu od mogućeg ispunjavanja proročanstva. Starac se sažalio nad djetetom i predao ga drugom pastiru koji ga je odnio daleko od Tebe.

Edip je tek u tom trenutku u potpunosti povjerovao u proročanstvo Tiresije te počne očajavati. Ostali se povlače na dvor, a zbor pjeva o Edipovom jadu i nesretnoj sudbini.

Šesti čin

Glasnik stoji pred okupljenim narodom i govori kako ima vijest. Naime, Jokasta je pronađena mrtva nakon što se povukla na dvor. Nije mogla podnijeti činjenicu da se proročanstvo ispunilo te da je bila u braku s vlastitim sinom.

Edip je utrčao u njenu sobu, no već je bilo kasno, Jokasta se objesila. Spustio je njeno tijelo na tlo te izvuče zlatnu iglu iz njene haljine pa ju zabije u obje zjenice kako bi se kaznio za svoje ranije neznanje. Također se odlučio prognati iz zemlje kako bi platio za sve što je napravio.

Edipa sluge dovode pred zbor koji zatim krene sa svojom tužaljkom. Edip tuguje nad svojim jadima i problemima, dok se zbor zgražava nad njegovom sudbinom. Zbor funkcionira kao komentator, no jednako tako izražava mišljenje naroda. Priklanjaju se Edipu te poručuju kako je bolje biti mrtav nego slijep.

Edip poziva Kreonta te ga moli da ga protjera iz zemlje i da se pobrine za njegove kćeri Antigonu i Izmenu te sinove Polinika i Eteokla. Edip se pozdravlja sa svojom djecom pa ga odvode na dvor. Autor dramu završava govorom zbora koji iznosi pouku djela koja glasi da ne treba zavidjeti tuđoj sreći jer nikad ne možemo znati s kakvim se problemima ta osoba mora nositi.

Likovi: Edip ( tebanski kralj), Jokasta (Edipova majka i supruga), Kreont (Jokastin brat), vrač Tiresija, zbor starješina

Biografija: Sofoklo

Sofoklo je živio u razdoblju 496. g. pr. Kr do 406. g. pr. Kr. Riječ je grčkom piscu tragedija, a dolazi iz Kolona koji je smješten blizu Atene. Odrastao je u imućnoj obitelji koja je živjela za vrijeme Periklovog, zlatnog doba Atene.

Osim što se bavio književnošću, polje interesa su mu bila i politička pitanja. Napisao je 123 dramska djela, a samo sedam tragedija je sačuvano u cijelosti. To su: Ajant, Elektra, Kralj Edip, Antigona, Trahinjanke, Filoktet te Edip na Kolonu. Jednako tako, sačuvan je odlomak satirske igre Sljednici.

Sofoklo ima ključnu ulogu u razvoju tragedije. Učinio je ključne promjene koje su se dalje nastavile prakticirati. Tragičku radnju prebacuje na čovjeka, uvodi trećeg glumca te povećava broj osoba u koru na 15, ranije ih je bilo 12. Također je jedan od prvih autora tog vremena koji se više fokusirao na karakterizaciju likova te im podario pretežno ljudske, a ne božanske osobine.

Autor: A.M.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>