Kraljevo

Kraljevo je poznata Krležina jednočinka i drama nastala tijekom ranije faze djelovanja. Kraljevo je napisano u vrijeme kada je Krležinim stvaralaštvom prevladavao prometejski svjetonazor izražen u obliku heroja vitalista, ali i karnevalskih likova.

Krleža se u Kraljevu odlučio za pjesničku slobodu kod odabira radnje i posebnog povezivanja likova, vremena i prostora. Pritom je pomiješao stilove s prijelazima iz stvarnog u nestvarno i na taj način stvorio svijet u kojem djeluju posebna pravila.

Kaotična zbivanja usred kazališta prikaz su poremećenog društva. Krleža je u Kraljevu htio pokazati koliko društvo može biti bolesno uz pomoć nekoliko likova kao što su Herkules, Anka, Štijef i Janez. Spomenuti likovi se smatraju nasljednicima renesansne komedije u kojoj se Krleža izruguje praznovjerju te uobičajenim klišejima.

Kratak sadržaj

Radnja počinje na Kraljevskom sajmu, jedne ljetne noći u Zagrebu u periodu nakon rata. Sajam kao i svaki drugi pun je ljudi od kojih svatko ima nešto za reći.  Istog trenutka kada se digla zavjesa, pred gledateljima se pojavilo mnoštvo boja. Sve je tako intenzivno (tonovi, ploha i boje) da je teško izdvojiti bilo što.

Odjednom sve počinje biti malo jasnije, pa se sada već mogu razabrati kolovske zvijezde, sjene kestenova, mnoštvo crvenih lica i vino čiji se mirisi šire posvuda. Iza scene počnu zvoniti tamburaška zvona čija će se buka u potpunosti stopiti s vikom svih onih koji su se taj tren našli na sajmištu.

Umjesto uobičajene buke u gradu, na sajmu prevladava vika za koju se čini kao da bi svaki tren mogla izmaknuti kontroli. Ne svađaju se samo seljaci međusobno, nego i seljak sa mesarom, gospoda. Sve je pomiješano, više se ne može razaznati viče li zapravo mesar, kobasičar ili netko drugi od prodavača koji rade na sajmu.

Nakon uvodne radnje s kojom se čitatelju želi približiti atmosfera sajma, mjesto radnje preuzima krčma. Tamo čitatelj upoznaje noćne dame Stellu i Margit. Krčma se polako počinje puniti, pa im se pridružuje i Madam.

Prije upoznavanja s Madam, počinje rasprava između Dacara i Kumeka Šestinčana. Dacar sebe smatra gospodinom i traži od Kumeka da mu se klanja. Kumek na to burno reagira i optužuje ga da nije bio gospodin kada je zajedno s njim radio na polju. Dacar mu kao dokaz pokaže žutu kapicu sa srebrnim gradskim grbom. On je osoba koja pobire dacovinu.

Dacar i Šestinčanin se potuku, a kada je Dacar nasrnuo na Šestinčana on ga je s lakoćom odbio. Tada se umiješa pijani kožar i počne vikati da treba udariti po gospodi. Njegova žena traži da se ne miješa, a djeca počnu plakati.

Nastane gužva i na spomen policije svi se razbježaše, pojavljuju se mesari i pozornost se usmjerava na stol gdje je sjedilo veće društvo malograđana. Jedan od malograđanina govori patetično kako bi svi oni bili u grobu da ne postoji nada da će Hrvatsko Kraljvstvo opet oživjeti, da će slavni hrvatski kraljevi još jednom zavitlati svojim svetim žezlom. Malograđani nastavljaju slaviti domoljublje.

Pojavljuju se purgari, a kada je purgaricama dosadilo slušati ono što purgari pričaju počnu ogovarati. Tračaju gospođu u plavoj svili čiji muž ne zarađuje puno, a ona se svejedno lijepo oblači. Purgarima dosadi njihovo pričanje pa im doviknu da ih nastave slušati.

Nastavljaju se zdravice jedna za drugom i onda opet izbije svađa između pjevača i debelog purgara kojem je zasmetalo što su njega i njegove nazvali Kranjci. Purgar se predstavi kao Blazina, vlasnik trokatnice u Ilici. Napetost između njega i jednog od pjevača bila je sve veća, da su u jednom trenutku poletjele stolice, a purgar je uspio razbiti dvije svjetiljke na stolu.

Veselje se nastavlja dalje, prolazi Turčni s tacnom i nudi finu tursku kavu. Gazda Japica pozdravlja svakog novog gosta i prisjeća se Kraljeva (veselje) kakvo je nekada bilo, kada su ljudi jeli po cijeli dan.

S desne strane nalazi se stol za kojim sjede Margit i Stella. Dok sjede tužno i piju, u pozadini se čuju sirene bioskopa. Stella plače jer svaki put kada čuje zvuk parobroda, poželi oteći negdje daleko kako bi nestala zajedno s parobrodom. Margit joj viče da to što čuje nije brod nego bioskop. Stelli je svejedno, samo se želi spasiti od svega, od svih prostaka i svinja. Žale se jedna i druga kako je teško živjeti na taj način da moraš prodavati svoje tijelo.

Prilazi im služnik i traži kontu. Zatražio ju je slijepac, udovac kojeg Stella pozove za njihov stol. Margita se odjednom zbuni i kaže da joj se učinilo da je u gužvi ugledala Madam u plavoj bluzi zajedno s Lolom i Hajnal. Stella i Margit su je pozvale i Madam se zajedno sa svojim društvom zaputi prema njihovom stolu. Sve su izgledale poput tropskih ptica tako šareno odjevene.

Upitale su Madam zašto je tako blijeda. Stigla je strašna vijest, a to je da se kod Hajnalke dogodilo samoubojstvo. Madam, Hajnal i Lola su bile uzrujane jer nisu mogle raditi, budući da je u bordelu bila policija i to baš na dan kao što je Kraljevo.

Pričaju o tome zašto se čovjek objesio i da je to navjerojatnije zbog žene. Polako im se raspoloženje popravlja i Madam veselo pozdravlja Margitinog i Stellinog kavalira. Odjenom se čuje zvuk psa, na što su se dame prepale jer to znači smrt.

U tom se trenutku pojavljuje mrtvac Janez koji se objesio. Pored stupa je stajao blijed čovjek crvene brade s užetom oko vrata. Hajnal vrisne i padne. Djevojke počnu pokazivati da je ta osoba koja stoji pored vrata mrtvac dok ih svi ostali u nevjerici gledaju misleći da su lude.

Jedan čovjek priđe čovjeku crvene brade, popipa ga i kaže da to je čovjek od krvi i mesa baš poput ostalih i da ne može biti mrtav. U tom se trenutku javi čovjek za kojeg su žene tvrdile da se objesio. Predstavi se kao Janez i počne vikati da ga puste.

Hajnal ga upita je li on bio kod njih na broju pet, a Janez joj odgovara kako upravo dolazi s groblja jer je morao čuvati Dummkopfa. Odlučio je svratiti po malo vina. Kada ga je Hanjal pitala odakle mu štrik oko vrata on joj je rekao da mu treba zbog prirode posla grobara.

Hajnal mu i dalje ne vjeruje i viče da je to čovjek koji se kod nje objesio. Odjednom ih gomila počne vrijeđati ne vjerujući da je taj čovjek mrtav. Janez je počeo vikati da živi na Potoku kako bi dokazao da je živ. Veselje ide dalje, a kartaši nastavljaju dalje s kartanjem.

Odjednom se izvana čuje vika da gori požar koji je zahvatio bioskop, cirkus, menažeriju, kuće... Gazdarica pokušava zadržati usplašenu gomilu ljudi da prvo plate, ali svi pobjegoše. Gazdarica je ljuta na gazdu što je nije htio slušati i tražiti od gostiju da odmah plate kada dobiju piće i jelo.

Za razliku od ostalih Janez je ostao sjediti jer se njega požar nije ticao. U tom trenutku naiđu barabe sa curama i ukradenim stvarima. Gazda traži od gostiju da odmah sve plate. Janez sjedi tužan i na trenutke baš kao mrtvac kada mu priđe odrpanac natekao od vode. Bio je to Štijef koji se utopio.

Pozdravlja Janeza i pita ga kako se usudio doći među ljude, a pogotovo kod žena koje su ga prije toga vidjele na broju pet. Štijef mu priča kako je upravo krenuo na Mirogoj. Janez je po njemu postupio pogrešno jer je još uvijek bio previše živ i nije shvaćao što se s njim zapravo događa.

Njih dvojica počnu razgovor i Štijef ga pita je li kakva žena u pitanju. Janez mu je odgovorio da je kod njega štrik presudio zbog žene, dok je kod Štijefa presudila rijeka i to zbog istog razloga. Odjednom opet počinju dolaziti gosti, a Janez i Štijef nastavljaju dalje pričati.

Janez je priznao da bi promijenio puno toga da može i da bi radije bio invalid, ali samo da ima priliku početi iznova i razgovarati sa svojom nesuđenom ljubavi. Janez priča kako je zadnji put vido svoju ljubav na Potoku i da mu se smijala. On je popio petrolej, a kada nije pomoglo posegnuo je za štrikom. Opet se čuje vika prestrašenih ljudi koji su počeli vikati da je čovjek ubijen. Jedan gospodin kaže da je izvukao mrtvačku glavu, a drugi mrtvu ženu.

Štijef je pozvao Janeza da se vrate na groblje Mirogoj prije nego zađe sunce. Janez je to odbijao jer je čekao Anku u koju je bio zaljubljen. Štijef je rekao Janezu kako će jednog dana shvatiti da žena nije bila vrijedna onog što je učinio. Iako Janez priča kako je bila osoba koja je htjela učiniti nešto od života, Štijef mu govori da si ne laže jer je očito kako je to žena koja se davala svakome i još je k svemu tome ubila vlastitu djecu.

Janez prizna da bi sve bilo u redu da se nije namjerila na atletu. Štijef mu kaže da to neće dugo trajati i da će Anka biti s njim sve dok će imati novaca i dokle će mu trajati slava. Štijef ga opet nagovara da krenu prema Mirogoju, ali Janez tada nestane u gomili.

Ona se na kraju pojavi, ali sa ljubavnikom imena Herkules. Anka je opisana kao malena i kozičava, a Herkules mišićav i obučen u ružičasti triko. Ipak je on zvijezda koja diže automobile i lomi željezo. Anka se cijelo vrijeme divi Herkulovoj snazi. Odjednom se preplaši jer joj se učinilo da je vidjela čovjeka crvene brade. Objasni Herkulesu kako je dan prije jedan muškarac plakao da ga ne ostavi i da će se objesiti ako to učini.

Janez je iskoristio priliku dok je Herkules otišao po janjca na žaru i približio se ljubljenoj Anki. Ona ga je odmah počela tjerati jer joj je smrdio kao mrtvac. Govori joj kako se ubio štrikom, ali da ne može umrijeti zbog njega. Ona mu se smije i ne vjeruje te ga opet tjera od sebe govoreći kako je uvijek bio pijanica koji je pokapao mrtve.

Oko Anke je tada počelo plesati kolo mrtvaca. Strašna vizija je nestala čim se pojavio Herkules. Anka je počela plakati, a Janez u tom trenutku napada Herkulesa. Herkules mu je uspio izbiti nož iz ruke i njih dvoje nakon toga odlaze, a Janez nastavlja dalje piti sve dok zaista nije pao mrtav dolaskom zore. Po njega dolaze mrtvačka kola. Nakon toga se ples nastavlja i opet se slavi Kraljevo.

Biografija: Miroslav Krleža

Miroslav Krleža je cijenjeni esejist, dramatičar, pripovijedač, kritičar i pjesnik. Rođen je 7. srpnja 1893. godine u Zagrebu, a nakon što je u rodnom gradu završio pučku školu i četiri razreda gimnazije, otišao je put Pečuha kako bi upisao kadetsku školu za domobrane.

Završio je kao jedan od najboljih zbog čega je dobio carsku stipendiju i otišao u Budimpešu na vojnu akademiju Ludoviceum. Tamo se zadržao dvije školske godine, a nakon toga je 1913. godine napustio akademiju i otišao u Skopje kako bi se pridružio srpskoj vojsci kao dobrovoljac. Ali umjesto da se pridruži vojsci uhićen je pod sumnjom da djeluje kao austrijski špijun. Poslan je u Beograd na ispitivanje.

Nakon prelaska granice kod Zemuna, hvataju ga austrijske vlasti i nakon saslušanja puštaju, pa je sredinom 1913. godine opet došao u Zagreb. Shvativši kako je sve ono što je ostalo iza njega bilo samo plod njegovog mladenačkog zanosa, odlučio je posvetiti se književnom stvaralaštvu.

Godine 1919. oženio se Leposavom Kangrga, a u razdoblju između dva svjetska rata živio je kao pravi književnik i pritom objavio razna književna djela i pokrenuo časopise. Od 1914. godine do 1981. godine Krleža je napisao razna djela i iza sebe ostavio veliku umjetničku vrijednost. Od 1950. godine nalazio se na čelu Jugoslavenskog leksikografskog zavoda. Umro je 29. prosinca 1981. godine u Zagrebu.

Najznačajnija djela su: "Tri simfonije", "Balade Petrice Kerempuha", "Gospoda Glembajevi", "Povratak Filipa Latinovicza", "Na rubu pameti", "Hrvatski bog Mars"...

Autor: S.Š.