Kratki izlet

Roman “Kratki izlet”, djelo je poznatog autora Antuna Šoljana. Radnja počinje pripovjedačevim uvodom. U njemu je opisan njegov kontroverzan prijatelj Roko, koji je velikim dijelom centralna figura djela, kao i njihove družine.

Roko je jedna od rijetkih osoba koje privlače ljude i koja ima karizmu autoriteta. Tako je jednoga ljeta organizirao istraživačko putovanje u Istru. Cilj im je bio pronaći freske, proučiti ih, popisati i ukazati ljudima na tu kulturnu baštinu.

Pripovjedač je poznavao Roka još iz srednjoškolskih dana pa se i on našao na toj ekspediciji, iako nije bio stručnjak za arhitekturu niti povijest umjetnosti, već novinar. Roko bi ih s velikim entuzijazmom svaki dan vozao od jedne lokacije do druge, nakon što bi uvidjeli da tamo nema ničega mogli su se posvetiti istraživanju lokalnih ljepota.

Ispostavilo se da je družina više zainteresirana za degustacije vina, obilazak istarskih konoba i rasprave  na livadama, nego za beznadnu potragu za freskama.

Do raskola dolazi pred sam kraj ekspedicije kad Roko povede družinu do Gradine. Vrlo brzo, dio njih odustane, a do samog odredišta stižu samo Roko i pripovjedač gdje pronalaze ostatke crkve i fratra koji je čuva. Naposljetku niti sam pripovjedač ne može podnijeti ravnodušnost Roka i napušta ga u potrazi za smislom njihovog iscrpnog putovanja.

Na samom kraju pripovjedač navodi kako nikad više nije mogao pronaći to mjesto, niti se sjetiti njegova imena, a članove ekspedicije nije više nikad susreo.

Kratak sadržaj

Radnja je smještena u poslijeratno vrijeme. Ante i Roko su se poznavali iz srednje i Roko ga je pozvao na ekspediciju u Istru jer je njegovu timu trebao novinar. Smjestili su se u gradić na obali Istre i svakodnevno su putovali u unutrašnjost. Svrha njihovih izleta je bila znanstvena jer su tražili ruševine crkava, freske itd.

Svi su se htjeli odmarati, ali Roko, njihov vođa, to nije dopuštao. On je uporno njih poticao na rad jer je imao nadu da će pronaći nešto veliko. Jednog dana krenuli su u Gradinu i na pola puta im se pokvario autobus. Dio njih je ostao kod autobusa, a dio je otišao pješice s Rokom u Gradinu. Dugo su hodali i nisu ništa nalazili. Svi osim Roka su mrmljali kako hodaju kroz pustoš bez ikakvog znaka kada su našli znak na kojem je pisalo ”skreni lijevo” i kad su to učinili došli su do provalije.

Nastavljaju put i dolaze do naselja u kojem se nalaze samo 3 žene i dobacuju im razne vulgarnosti. Prvi koji se odvojio bio je Petar i on je odlučio krenuti natrag. Ostatak tima je našao konobu u kojoj su pili vino i jeli. Vladimir se napio i posvađao se s Rokom te je odlučio ostati u konobi. Tim nastavlja put, ali ne dođu daleko svi na broju.

U jednom malom selu Ivan kupuje kuću i ostaje tamo, a jedine dvije žene koje su bile s njima i koje su zvali Ofelije se odluče vratiti natrag. Ostaju samo Roko i Ante – pripovjedač (“Odjednom mi se učinilo, panično, da je Ivan, onako kako je stajao uz ogradu svog novog imanja, posljednji čovjek na svijetu kojeg ću vidjeti. Zastao sam znojeći se od muke. Shvatio sam da se ekspedicija raspala i da smo ostali samo nas dvojica: kamo ćemo dalje i zašto?”).

Njih dvoje su stigli do Gradine i dolaze do razrušenog samostana i crkve gdje upoznaju fratra. On ih uvede unutra govoreći im kako ih je već dugo očekivao. Ante se konstantno bori s osjećajem da je tu već bio i da se sad tu vraća. Fratar im je ponudio prenoćište i vodio ih je samostanom. Pokazao im je hodnik koji je, po fratrovu mišljenju, nekad služio kao spas, ali on ne zna što je na kraju hodnika jer nikad nije došao do njegova kraja.

S fratrom pregledavaju freske i Ante na zidu vidi freske koje ga fasciniraju, ali nakon nekog vremena shvaća da je zid prazan i da freski zapravo nema. Fratar im ispriča kako nije uspio zaštititi freske i biblioteku od plijesni, vlage i miševa. Za večerom se Ante i Roko posvađaju jer on Roku zamjera što se želi vratiti natrag. Ante odlučuje nastaviti dalje sam. On prolazi hodnikom i njegova mašta upravlja njime. On je uvjeren da njegovi preci hodaju kraj njega i kad ugleda izlaz potrči prema njemu da bi se na kraju našao usred ničega. Nije otkrio ništa novo i razočaran se vraća natrag.

Tako završava prepričavanje izleta. Pripovjedač govori da je izmislio ime Gradina i imena par sudionika te da još uvijek pokušava naći neke od njih, posebice Roka, ali sve odgađa za sutra govoreći da će jednom učiniti nešto.

Likovi: Roko, Ante (pripovjedač), znanstvenici, starac – vlasnik konobe

Mjesto radnje: Istra

Vrijeme radnje: nakon Drugog Svjetskog rata

Analiza likova

Roko – glavni lik romana, opisan već u prvom poglavlju knjige. Bio je neobičan čovjek, uvijek spreman na nešto novo i uzbudljivo. Bio je svojeglav i prevrtljiv. Vođa i organizator ekspedicije, avanturističan, hrabar i željan znanja. Energičan i entuzijastičan, ali s druge strane prilično egocentričan. Uporan i tvrdoglav. Iako je bio pun ideja, ljude je iskorištavao za svoju korist, kako bi sebe promovirao. No, uvijek je bio okružen ljudima jer ih je privlačila njegova osobnost, smatrali su da će uz njega pronaći nešto novo što će otkriti novi smisao u njihovim životima. Sve je shvatio ozbiljno i to s jednim ciljem, kako bi sebe promovirao i kako bi ostao zapamćeni vođa ekspedicije. Kada je na kraju shvatio da nije ništa hvalevrijedno pronašao, to ga nije obeshrabrilo. Samo je slegnuo ramenima i već je bio spreman za novu avanturu.

Biografija: Antun Šoljan

Antun Šoljan rođen je 1. prosinca 1932. u Beogradu, a umro 9. srpnja 1993. godine. Obitelj mu je porijeklom iz Staroga Grada na Hvaru, ali sam autor je rano djetinjstvo proveo u Beogradu, nakon čega se seli u Slavonski Brod. Srednju školu završio je u Zagrebu, gdje i živi od 1954. Nakon toga pohađa Filozofski fakultet i diplomira anglistiku i germanistiku.

Povremeno vrijeme provodi i u Rovinju. Od 1966. ondje se održavaju Dani Antuna Šoljana.

Antun Šoljan je svestran autor i umjetnik, uz to što je pripovjedač, bavio se i pjesništvom, priređivao antologije, drame, književne kritike, feljtone, a bio je i prevoditelj. Također je bio urednik tri časopisa, “Međutim”, “Krugovi” te “Književnik”. Mnogi ga smještaju u književni naraštaj krugovaša, odnosno književnika koji su radili na književnom časopisu Krugovi.

Uz to što je pisao romane, bavio se i teorijom književnosti te pisao radove iz komparatistike. U svom stvaralaštvu Šoljan preuzima poetiku modernizma. Jedan od najpoznatijih romana mu je “Kratki izlet” koji je tiskan 1965. godine, zatim je važan i prvi autorov roman “Izdajice”, 1961.godine. Važno je istaknuti i njegov roman “Luka” iz 1971. godine.

Autor: A.M.