Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Kroz pustinju i prašumu

“Kroz pustinju i prašumu” roman je za mlade slavnog poljskog književnika i nobelovca Henryka Sienkiewicza. Napisana je 1912. godine i jedino je djelo za mlade koje je napisao ovaj značajni pisac.

Radnja romana odvija se u 19. stoljeću, a govori o dvoje mladih prijatelja, četrnaestogodišnjem Poljaku Stanislawu i njegovoj osmogodišnjoj prijateljici Nel iz Engleske, koje su u Sudanu oteli pobunjenici muslimanskog svećenika Mahdija. Pobunjenici zajedno s djecom odlaze na iscrpljujuć i opasan put kroz pustinju kako bi djecu odveli Mahdiju. Jednom kada tamo dođu, Mahdi ih odbija i djeca ostanu u gradu razrušenome od rata. Nakon nekog vremena, njihov put se nastavlja, ali ga prekida napad lava, pa prestrašeni pobunjenici, koji nisu htjeli pucati iz vatrenog oružja, daju pušku Stanislawu koji ubije lava i nekoliko pobunjenika. Tada djeca nastavljaju svoj bijeg kroz afričku prašumu, nimalo manje opasnu ni uzbudljivu od pustinje, kako bi se, uz pomoć novopridošlih prijatelja, napokon dočepala slobode.

Ova izuzetno zanimljiva priča govori o hrabrosti dvoje mladih ljudi koji pokušavaju preživjeti u skoro nemogućim uvjetima. Najprije je tu opasna i vruća pustinja, prepuna opasnih životinja, ali i onog najgoreg neprijatelja – žeđi. Tako teško putovanje naškodilo je zdravlju malene Nel, ali je pokazalo i dobru karakternu stranu zaštitničkog Stanislawa koji je učinio sve kako bi njegova prijateljica preživjela. Zatim se djeca otisnu na put kroz prašumu, koja, iako sadrži neke prekrasne krajolike, životinje i utočišta, ipak je prepuna opasnosti, bolesti i ostalih nedaća koje zahvaćaju mlade prijatelje.

Knjiga prikazuje duboko prijateljstvo između dvoje ljudi, kojima nikakve prepreke ne staju na put. Likovi su oličenje hrabrosti, mudrosti i nepokolebljivosti po bilo kojem pitanju. Oni su dobri u pravom smislu te riječi, ali i odlučni da prežive ova zlokobna putovanja. Stoga dječak ne preza o toga i da ubije svoje otmičare kada mu se za to pružila prilika, a sve kako bi spasio svoju mlađu prijateljicu.

Ova dramatična priča doživjela je i svoje dvije filmske adaptacije. Prva je bila 1973. godine u poljskoj produkciji, a druga 2001. godine u američkoj. Knjiga je doživjela i neke svoje nastavke, pisane od drugih pisaca, koji su se poslužili ili temom ili likovima kako bi prenijeli svoju viziju ove priče. Ipak, ovaj roman je sam po sebi odlično napisano djelo koje će svako dijete ostaviti bez daha dok bude pratilo dvoje hrabrih likova u uzbudljivom pohodu kroz pustinju i prašumu.

Vrsta djela: avanturistički roman

Vrijeme radnje: kraj 19. stoljeća

Mjesto radnje: Port Said, Egipat

Tema djela: Otmica dvoje djece i prikaz napornog putovanja kroz mjesta prepuna opasnosti.

Ideja djela: Bez obzira na sve nedaće važno je skupiti snagu i pronaći izlaz iz problema, baš kao što su našli glavni likovi u djelu.

Kratak sadržaj

Sueski kanal spaja Sredozemno more sa Crvenim i dalje Indijskim oceanom i tako skraćuje putovanje od Europe prema Indiji. Kako bi kanal uvijek bio plovan i kako bi sve teklo bez problema, ovim dijelom teritorija brine se britanska kompanija na čijem se čelu nalazi gospodin Rowlinson.

Sa gospodinom Rawlinsonom radi i inženjer Vladyslaw Tarkowski koji ima sina Stasia. Robinson ima kćerku Nellu kojoj je osam godina dok je Stasiu četrnaest. Očevi se dobro slažu i međusobno poštuju, pa nije ni čudno što su se i djeca uspjela zbližiti.

Nella je lijepa djevojčica plave kose, nježna i vesela, dok je Stasio ozbiljan i pomalo umišljen, ali samouvjeren dječak. Stasio se prema Nelli odnosio zaštitnički i pazio da je ne povrijedi nesmotrenošću, baš onako kako pristoji dobro odgojenom dječaku.

Djeca žive u mjestu Port Said koji se nalazi na sjeveroistočnom dijelu Egipta. Kako očevi moraju često putovati zbog prirode posla, o Nelli se brine debela crnkinja Dinah i kućna učiteljica gospođa Oliver. Malo prije božićnih praznika očevi su dobili zadatak da pregledaju i ocijene radove na jugu Egipta kod mjesta Medineta. Kako su Stasiu praznici počeli tek nakon Božića, očevi su otputovali sami, a djecu će odvesti kasnije gospođa Oliver.

Gospođi Oliver nije bilo svejedno što će djecu voditi na tako dalek put jer se u Sudanu, južno od Egipta vode žestoke borbe. Pobunjenički vođa Mahdi iz Sudana digao je ustabak i pobio te protjerao veliki broj krščana koji su se tamo zatekli. Očevi pokušavaju uvjeriti gđu. Oliveru da je to daleko i da Mahdi još nije stigao do Kartuma, glavnog grada Sudana. Egipatska vlada je poslala svog povjerenika Smaina da nagovori Mahdija da pusti kršćane, ali kako je i Smain bio pristaša Mahdija, pridružio mu se u borbi. Zbog toga su vlasti zadržale njegovu ženu Fatimu s djecom i neće ih pustiti iz Egipta dok se Smain ne vrati.

Kada su Stasiu završile školske obaveze on i Nella su krenuli na put prema Kairu, ali kako se gđa. Olivera razobolila od ugriza škorpiona, pratila ih je sluškinja Dinah. U vlaku su upoznali dva časnika iz Engleske kojima se svidjela Nellina ljupkost i Stasiev ozbiljan način držanja. Kroz priču se ispostavilo da je Nella rođakinja jednom od časika, koji je bio liječnik i zvao se Clary. Drugi gospodin se zvao Glen. Djeca su sretno stigla do Medineta, a časnici su nastavili dalje prema Mombasu.

Djeca su dolaskom u Medinet uživala, a kada su očevi bili slobodni vodili su ih na razne izlete. Nella je na poklon dobila psa koji je zbog svoje veličine kod Arapa izazivao strah. Dala mu je ime Sab što znači lav.  Stasio je na poklon dobio englesku brzometnu pušku, a dok je išao u lov pokazao se kao odličan strijelac. Kako su očevi zbog posla česti izbivali iz grada, vezu između njih i djece održavao je mladi Arapin Kamis kojeg su poznavali još iz Port Saida. Sa Kamisom su uvijek išla dva goniča deva, Idris i Gebhr koji su se zbližili s djecom.

Jednog dana Kamis donese poruku da ih očevi zovu da dođu k njima, iako je Stasio bio sumnjičav njih dvoje zajedno sa Dinah krenu prema željezničkoj postaji. Ali tamo su ih dočekali Idris i Gebhr s devama. Natjerali su ih da krenu, ali u suprotnom smjeru od onoga koji su očekivali. U tom trenutku bivaju oteti i za djecu počinje pravi pakao. Otmica je smišljena kako bi ih mogli zamijeniti za Smainovu djecu.

Pred njima je naporno putovanje, danju neizdržive vrućine, a noću hladnoće. Nella je na izmaku snaga, ali joj pomaže Stasio. Okrutnim se pokazao Gebhr koji je udario Nellu, pa i Saba koji im se pridružio te Stasia, koji je jedva preživio. Stasiu su oteli pušku, ali se njome nisu znali služiti jer je bila moderna.

Nakon dužeg putovanja otmičari su sa djecom stigli do Kartuma koji je Mahdi upravo osvojio. Iz Kartuma su došli u Omdurman, ali umjesto Smaina susreli su se sa strašnim Mahdijem, koji je sebe smatrao božjim poslanikom. Stasio je odbio prijeći na drugu vjeru jer je tvrdio kako je on Poljak i katolik. Svi su se čudili kako ga Mahdi nije ubio. Tamo im je pomogao trgovac koji je za Nellu nabavio lijek, kinin da bi joj izliječili groznicu. U međuvremenu se Idris razbolio i Gebhru je zaprijećeno da djecu mora odvesti do Smaina, žive i netaknute.

Kako nije mogao na djeci Gebhr je okrutnosi iskaljivao na robu Kaliju. Nella je isto imala svoju robinju, crnkinju Meu zato jer je Dinah umrla zbog napornog putovanja. Karavani se na putu odjednom ispriječio lav i uspaničeni Arapi su pušku dali Stasiu koji je ustrijelio Kamisa i Gebhra, dok je ostale pustio da pobjegnu. Sada je Stasio bio glavni i nakon mukotrpnog puta su se sklonili u deblu baobaba, oslobodili slona kojeg je zarobila stijena i nazvali ga King.

U borbi za opstanak lovili su ribe, slali zmajeve s porukom da ih spase i pritom upoznali smrtno ranjenog lovca Lindea iz Švicarske, koji im je ostavio mnogo lijekova i hrane. Neko su vrijeme boravili na planini koju su nazvali po lovcu i izmirli zaraćena plemena. Kasnije su se ponovno našli u pustinji i skoro umrli od žeđi jer su im vračevi izlilli svu vodu koju su imali. U posljednjem su ih trenutku spasili satnik Glen i doktor Clary, koji je vodio ekspediciju na Kilimandžaro.

Na kraju je sve dobro završilo, djeca su se vratila roditeljima, iako su već izgubili svaku nadu. Nakon deset godina Stasio i Nella su se vjenčali, a crnac Kali je postao kraljem plemena. Pas Saba ih je pratio i dalje, a slon King je živio pod starateljstvom vlasti iz Engleske.

Likovi: Nelli, Stasio, Idris, Gebhr, Kali, Mahdi

Analiza likova

Stasio –  je hrabar dječak porijeklom iz Poljske rođen u Egiptu. Kako je rano ostao bez majke, sve je bilo na njegovom ocu koji se morao brinuti za njega, ali i za sestru Nelu. Opisan je kao snalažljiv, brižan i požrtvovan dječak koji voli svoju sestru. Smatra kako je njegova dužnost da se brine za sestru, a zahvaljujući upravo njegovoj hrabrosti izvukla se od sigurne smrti. Odličan je učenik i sportaš, ali ponekad umišljen zbog čega ostavlja dojam kao da se ne ponaša u skladu sa svojim godinama, što se najviše može vidjeti u ponašanju prema odraslima. Za vrijeme napornog i dugog putovanja pokazao je da ima velike sposobnosti, budući da je uspio savladati lava i ubiti okrutne otmičare. Ni u najtežim trenucima nije zaboravio na svoje porijeklo.

Nela – je plašljiva djevojčica koja voli životinje i cvijeće. Ima 8 godina i plavu kosu. Za razliku od svog brata još uvijek ne može shvatiti što je dobro, a što loše. Zbog svoje dobrote i topline uspjela je pripitomiti divljeg slona, a i stekla je naklonost velikog psa Sabe. Zbog ljepote, topline i nježnosti među crnačkim je plemenima izazvala divljenje, a zbog čega su je mnogi doživjeli kao jednu vrstu božanstva.

Vladyslaw Tarkowski – inženjer i otac dvoje djece koji ima epizodnu ulogu na samom početku djela. Voli svoju djecu, a posebno je ponosan na sina Stasia. Iako je ponosan na ponašanje svog sina, ipak kritizira njegovu umišljenost. Za gospodina Rawlinsona vezala ga je nesretna sudbina budući da su obojici umrle žene, pa su utjehu našli u druženju u slobodno vrijeme.

Mahdi – je povijesna ličnost pravog imena Mohamed Ahmed, rođen 1840. godine u Sudanu. Afrički narodi ga slave kao veliku povijesnu ličnost koji je unatoč slabijem naoružanju pobijedio Engleze. U romanu je opisan kao debeo i ružan čovjek koji je umislio da je božanstvo i da svojim postupcima može usrećiti druge. Prikazan je kao okrutni ubojica koji bez imalo dvoumljenja naređuje da se ubiju kršćani i ostali koji misle kako nije sveti čovjek.

Kali – simpatični mali dječak praznovjeran i neuk, a njegov svijet se sastoji samo od zlih i dobrih duhova. Opisan je kao dobrodušni divljak i naivan dječak, koji puno radi, a najveće zadovoljstvo mu je dobro se najesti i ljenčariti. Bijelce smatra nadmoćnima, jede sirovo meso i vjeruje sve što mu oni kažu.

Idris i Gebhr – goniči deva koji su na prijevaru oteli djecu i natjerali ih da krenu s njima. Otmicu su osmislili kako bi mogli Nelu i Stasia zamijeniti za Smainovu djecu. Od njih dvojice najokrutnijim se pokazao Gebhr koji je jednom prilikom udario Nelu, Saba i Stasia. Budući da su djeca morala stići netaknuta do Smaina, Gebhr je okrutnost iskaljivao na jadnom robu Kaliju. Na kraju ga je njegova zla krv koštala života kada ga je ustrijelio Stasie, dok je ostale pustio da pobjegnu.

Biografija: Henryk Sienkiewicz

Henryk Sienkiewicz poljski je pisac, rođen 1846. godine u siromašnoj plemićkoj obitelji. Zbog siromaštva je imao problema s financiranjem školovanja. Nakon srednje škole počeo je studirati medicinu, a nakon toga je prešao na studij filologije u Varšavi.

Ubrzo nakon završenog studija putovao je po Njemačkoj, Francuskoj i Engleskoj, a pritom pisao putopise i slao ih poljskim novinama, potpisujući se pseudonimom Litwos. Putovao je i po Americi, a godine 1891. bio je na putovanju kroz Afriku, pa je tamo stečena iskustva prenio u djelo “Kroz pustinju i prašumu”. Svoju veliku slavu među djecom i mladima, Sienkiewicz je stekao upravo ovim romanom, prema kojem je snimljen istoimen film. To je bilo i njegovo jedino djelo napisano za djecu i mladež.

Kada se nakon svojih putovanja vratio u Poljsku, Sienkiewicz se posvetio proučavanjem povijesti. Svoju strast usmjerio je na pisanje, pa napisao veliku trilogiju o Poljskoj iz sredine 17. stoljeća. Knjige iz te trilogije su “Ognjem i mačem”, “Potop” i “Gospodin Wolodyjowski”. 1895. godine izdan je njegov roman “Quo Vadis”, njegovo zasigurno najpoznatije i najbolje djelo, nakon kojeg je nagrađen Nobelovom nagradom za književnost 1905. godine.

Sienkiewicz je tada bio jako popularan književnik u Poljskoj, toliko da je od donacija svojih sugrađana uspio kupiti obiteljski dvorac u kojem su nekada živjeli njegovi preci.

Sienkiewicz je, osim spomenutih, napisao i roman “Križari”, te pripovijetke “Tatarsko ropstvo”, “Stari sluga”, “Vrtlog” i druge

Umro je u Švicarskoj 1916. godine.

Autor: S.Š.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>