Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Medeja

Medeja spada pod tragedije, a prvi puta je prikazana 431. godine prije Krista. Medeja je prvi dio od sveukupno tri trilogije. Druge dvije drame nose nazive “Filoktet” i “Diktis”.

Osnova priče preuzeta je iz grčke mitološke priče. Glavna tema tragedija je ljubav, odnosno pitanje morala u braku.

U ovoj drami radi se o pravoj psihološkoj analizi žene koja je prvotno osjećala pravu, veliku ljubav, da bi na kraju ona prerasla u osvetničko ludilo od kojeg nisu pošteđena niti njezina djeca.

Euripid je veliku pozornost u djelu posvetio ne samo događajima već je realno prikazao i duševna stanja likova i njihovu snagu. Tako je na početku tragedije prikazao sumnju na nesreću koja bi se mogla dogoditi, detaljno je opisao Medejine osjećaje koji vode do strašne osvete i smrti.  Svemu tome se suprotstavljaju slike zbora te predivni opisi tada mirne Atene. Zbor upozorava na ono što bi se moglo dogoditi, a to je strašna Medejina osveta.

Jezik koji koristi autor djela je jednostavan i razumljiv. On koristi jezik svojih sugrađana, a slike koje su sve svima urezale u pamćenje postiže ne koristeći previše stilskih figura.

Ovo je djelo koje ostavlja bez daha. Iako je staro gotovo dva i pol tisućljeća, ono će uvijek plijeniti istu pažnju. Glavni motiv radnje je velika želja za osvetom koja ruši sve pred sobom. Medeja je počinila strahoviti zločin, a zbog osvete nije poštedjela ni svoju djecu.

Kritičari smatraju da je Euripid ovim djelom bio daleko ispred vremena u kojem je živio. On je prikazao tadašnji teški položaj žene kroz lik Medeje koja se svemu tome suprotstavila. No, ipak, kraj je tragičan i nitko se u njega ne bi trebao ugledati. Uvijek postoji bolji izlaz od smrti.

Vrsta djela: drama (tragedija)

Vrijeme radnje: neodređeno

Mjesto radnje: Korint

Tema djela: Medejina velika ljubav koja prerasta u osvetu.

Ideja djela: Autor nam je prikazao vječnu problematiku morala i ljubavi. Ponekad uz osjećaje valjda dobro promisliti. Kada je Medeja riskirala cijeli svoj tadašnji život zbog ljubavi, nije mogla ni slutjeti da će je Jazon prevariti. Tada dolazimo i do druge ideje djela, a to je ona da osveta ne vodi ničemu. U svom tom ludilu valjda se “spustiti na zemlju” i povući pognute glave te iz date situacije nešto naučiti. Osveta nikada nije pravo i jedino rješenje.

Kratak sadržaj

Iz te mitološke grčke priče kralj Pelij je od brata (Jazonova oca) preoteo vlast u Jolku. Kada je već bio odrastao Jazon je zatražio od strica da mu vlast vrati, što mu je kralj Pelij i ranije obećao. Ali imao je jedan uvjet. Jazon je trebao donijeti zlatno rune iz zemlje Kolhide koja se nalazila na obali Crnog mora.

Jazon je za tu priliku izgradio brod i dao mu ime Argo te se s cijelom četom zaputio u Kolhidu. Nakon brojnih teškoća i pogibelji koje su iz zadesile putem, stigao je Jazon u društvu Argonauta u Kolhidu. Ondje je uspješno završio borbu sa zmajem. Naime, zmaj je čuvao zlatno runo, a Medeja, kraljeva kćer i vračarica, pomogla mu je kako bi ga svladao.

Tada se Jazon i oženio Medejom, a prije toga je ona ubila brata kako je otac ne bi pratio. No, iako je Jazon donio kralju zlatno runo, ovaj mu je odbio vratiti kraljevstvo. Iz tog razloga Medeja mu se odlučila osvetiti. Nagovorila je njegove kćeri da ga ubiju i nakon toga raskomadaju.

Sin kralja Pelina, Medeju i Jazona je protjerao te oni odluče svoj novi život započeti u Korintu. Tamo su živjeli s dva sina. No, idila nije dugo trajala. Jazon se uskoro zaljubljuje u Glauku. Glauka je bila kćer Kreonta, korintskog kralja. Tada se njih dvoje odluče vjenčati.

Tada počinje Euripidova tragedija. Ona je prikazana na način osvete Medeje. Naime, strašno se osvetila kada je saznala za nevjeru Jazona i to prema Glauki, Kreontu i nad svojom djecom. Nakon toga pobjegla je u Atenu čarobnim kolima.

Radnja ove drame vrši se u Korintu, ispred Medejine kuće na malenom trgu. Medejina dadilja suosjeća s njom i kako je dobro poznaje osjeća da bi se moglo dogoditi nešto puno gore. Medeja jadikuje i zapomaže u kući, a njezine jauke začuju korintske žene te joj dolaze izraziti žaljenje zbog sudbine koja ju je zadesila. Korintske žene Euripid u tragediji naziva korom. Time postiže sućut i simpatiju svih prema Medeji.

Nakon što su joj žene pjevale da bi izrazile sućut, iz kuće je izašla Medeja. Bila je mirna i nagovijestila je da će se osvetiti za svoju bol. U tom času dolazi i kralj Kreont koji joj izdaje naredbu da s djecom napusti zemlju. Medeja je tada uspjela odgoditi odlazak na jedan dan. Ona je nakon kraljevog odlaska obavijestila kor da će iskoristiti taj dan kako bi ubila Kreonta, Jazona i Glauku. Tada dolazi Jazon i govori Medeji kako će se oženiti s Glaukom samo iz razloga da djeci osigura budućnost.

Jazona Euripid prikazuje kao zločestu i podlu osobu koji iz vlastitog egoizma vara ženu i napušta djecu. On nije prikazan kao junak kakav je bio prikazan u grčkom mitu. Pri završetku ovog prizora Medeja govori Jazonu da će se za nevjeru počinjenu prema njoj pokajati.

Velika i strasna ljubav pretvara se u mržnju, a njezin ponos joj govori da se mora osvetiti. Ipak je ona kći kralja i Helijeva unuka koji je bio bog.

Ubrzo u Korint dolazi Egej, atenski vladar. On tada čuje za Medejinu priču pa joj ponudi utočište u Ateni. Tada Medeja koru otkriva svoj plan osvete.

Haljinom punom otrova i vjenčanim vijencem koji ima magične moći, Medeja ubija Glauku. Kod te borbe smrtno strada i Kreont, njezin otac, a Medeja ubija i vlastitu djecu.

Na kraju Medeja ne dopušta Jazonu da dotakne svoju mrtvu djecu te se odlučuje na odlazak u čarobnim kolima. Kola je dobila od boga Helija.

Likovi: Medeja, Jazon, Glauka, zbor korintskih žena, kralj Kreont, Medejina djeca

Bilografija: Euripid

Euripid je bio jedan od najpoznatijih starogrčkih pisaca.

O Euripidu ima jako malo sačuvanih i zapisanih podataka, vjerojatno i iz razloga jer nije bio aktivan u politici. Tako je zapisano da se kao glavnim zanimanjem bavio diplomatskim poslovima na Siciliji. Također, smatra se da je on jedini u to vrijeme imao kućnu biblioteku jer je bio izrazito bogat. Bio je obrazovan, imao je nekoliko učitelja, između ostalih i poznatog Sokrata.

Vjerojatno jedini izvori informacija o njemu su povijesni izvori te dramska natjecanja na kojima je sudjelovao. Tako se zna da je prvi puta sudjelovao na takvim natjecanjima daleko 455. godine prije Krista.

Što se tiče njegova privatnog života pa čak i datuma rođenja, zna se vrlo malo, a i mnogi su podaci sporni. Negdje je naznačeno da je rođen za vrijeme bitke kod Salamine. Čak se vjeruje da je mjesto njegova rođenja bilo u blizini gdje se sama bitka odigrala. No, neki vjeruju kako se rodio u Ateni i to 484. godine prije Krista.

Vjeruje se da je na dramskim natjecanjima pobijedio čak četiri ili pet puta, a prvu pobjedu odnio je 441. godine prije Krista s izgubljenom pričom “Peliasove kćeri”.

Kada ga je makedonski kralj Arhelaj pozvao u Makedoniju, rado se odazvao pozivu pa je otišao tamo i napustio grad Atenu 408. godine prije Krista. Navodno je tamo i umro i to 406. godine prije Krista.

Vjeruje se kako je napisao čak oko 90 drama. Ne zna se točan broj jer kod nekih nije utvrđeno radi li se o Euripidu kao autoru. No, sačuvano je samo njih devetnaest.

U njegovim dramama bogovi više nemaju glavnu ulogu, dobivaju mane i nisu više savršeni kao u prijašnjim dramama. Bogove uspoređuje i izjednačava s ljudima. Uvodi u svoje drame monologe te su njegove drame ispunjene samo suvremenim govorom ljudi, bez pretjeranog ukrašavanja i opisivanja. Smatraju ga začetnikom psihološke drame.

Postoje saznanja koja govore da je njegova popularnost narasla nakon njegove smrti, dok za života nije bio previše popularan kod atenske publike. Tako je i priznanje za svoja djela i književno stvaralaštvo dobio tek nakon svoje smrti, a danas je jedan od najutjecajnijih tragičara svih vremena.

Njegova najpoznatija i sačuvana djela su: “Medeja”, “Heraklova djeca”, “Hipolit”, “Elektra”, “Feničanke”, “Orest”, “Trojanke”, “Mahniti Heraklo”.

Autor: M.L.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>