Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Mirisi, zlato i tamjan

Roman “Mirisi, zlato i tamjan” Slobodana Novaka zahtjeva od čitatelja njegovu punu pozornost jer ne bi samo trebalo slijediti osnovnu misao koju nam iznosi pisac već bi se trebalo uključiti i stvoriti svoju prosudbu, razumijevanje i suosjećanje.

Radnja romana događa se na pustom otoku, u hladnoj i staroj kući. Cijela radnja posredno se vrti oko jednog lika, dok sporedne, ostale likove upoznajemo samo djelomično kada nas glavni lik s njima upozna kroz razgovor o njima. On ih opisuje ironično, ali živo i velikim brojem pojedinosti.

Pripovjedač teksta je glavni lik, ali sam čitatelj mora sam doći do njega slažući postepeno priču koja je sačinjena od mnogo sitnih detalja.

Vrijeme radnje: razdoblje Božića i Nove godine 1960-ih godina

Mjesto radnje: otočki gradić

Kratak sadržaj

Priča počinje opisom osobe koja je nezadovoljna životom i samim sobom. On je razočaran u život i sebe, i to razočarenje pokušava pomalo odagnati svojom ironijom koja mu pomaže da mu život na trenutak bude onakav kakvim ga je zamišljao. Naime, cijela priča temelji se oko glavnog lika koji razumije bit i čiji gorak osmijeh tijekom priče ne silazi s lica.

Glavni lik priče živi u jednom otočkom gradiću, a pod samim time misli se kako on živi u pustoši, kako tamo vladaju neki drugi zakoni i kako dane provodi u samoći. Sama radnja priče je svedena na minimum, u biti je prikazan jedan kraći period za vrijeme Božića i Nove godine i to sredinom 1960- ih godina.

Pripovjedač priča o sebi u prvom licu. On je vojni ratni invalid koji se suprugom Dragom seli iz Zagreba u malo otočko mjesto kako bi njegovao staru plemkinju Madonu Markantunovu. Njihov život vrti se oko stare gospođe, a njezin jedini smisao je da jede, spava i zapovijeda svojim njegovateljima. Ona svakih osamnaest dana ima ciklus tjelesnog pražnjenja, odnosno njezina probava se pokreće u tom vremenskom periodu. Oko njega su i bazirane sve radnje u romanu.

Kada mu supruga Draga odlazi u posjet djeci u Zagreb, pripovjedač ili “Mali”, kako ga je često nazivala stara gospođa, mora se sam brinuti za nju. Povremeno se jedino može osloniti na pomoć pomalo čudne susjede Erminije.

Nekih posebnih događanja u knjizi nema. Pripovjedač rijetko izlazi iz kuće, a samo ponekad mu u posjetu dolaze susjedi.

Jedini događaji koji su obilježili cijelu knjigu su sukobi pisca sa staricom Madonom, pokušaj zavođenja mlade redovnice iz samostana u blizini te sukob s mjesnim liječnikom koji ga optužuje da se ne brine dovoljno o starici, a samo iz razloga kako bi se domogao starih, zaboravljenih antikviteta na tavanu.

Sva ta radnja događa se uz njegovanje Madone koja čeka svoj veliki događaj, a to je pražnjenje crijeva.

Uz sve to pred kraj knjige možemo saznati pripovjedačevu sudbinu. Naime, on je umirovljeni profesor koji je jednom prilikom nešto zgriješio u životu pa se njegovi “drugovi” na taj način osvećuju za to. Njegova djeca, kćer i sin, žive negdje daleko gdje život nije samo proces koji prolazi već nešto što se stvarno živi.

Junak knjige prima mizernu svotu mirovine te je konstantno oplakuje. Čini se kako je odustao jer ne vidi jasan cilj pred sobom. Broj 18 koji se spominje u priči ustvari je činjenica da je od junakovog sloma idealnog života pa se do njegove sadašnjosti prošlo baš 18 godina.

Nakon što praznici završavaju, Draga se vraća iz Zagreba skroz razočarana vanjskim svijetom i događanjima u njemu. Ona je svjesna činjenice da sa svojim suprugom mora dalje voditi mučan život kojeg čak ne može tako ni nazvati.

Madona je još jednom bila na rubu života i smrti te se izvukla i dalje nastavlja sa životom. Supružnici dalje nastavljaju svoj mukotrpan život koji se bazira oko starice, iako im ona nije u rodu niti imaju bilo kakve materijalne koristi od nje.

Na Otok se vraća mir i on život tamo dobiva smisao. Središte života se obnavlja, a dvoje ljudi na kraju je sretno što im je dan smisao postojanja premda on bio tako neznatan.

Likovi: Pripovjedač (“Mali”), Draga, Madona, Erminija, stari Tunina, liječnik, pripovjedačeva rodbina

Analiza likova

Pripovjedač (“Mali”) – čovjek srednjih godina, ratni vojni invalid, nekada je bio idealist, sada je društveno izopćen. Odluči se sa svojom suprugom Dragom preseliti iz Zagreba na jedan otočki gradić kako bi njegovao staru plemkinju, Madonu. Na početku radnje je ironičan, nezadovoljan ljudima i životom. Njegova težnja je da jednog dana živi normalno, uobičajenim životom. Njegov karakter upoznajemo najviše kroz odnos s Madonom. On je s jedne strane mrzi, a s druge joj je lojalan i poštuje je. Ovim likom pripovjedač nam je htio predočiti odnos prema prošlosti i suvremenosti. Na kraju radnje shvatimo da se radi o prerano umirovljenom profesoru čija je mirovina mizerna i on se nikako s tim ne može pomiriti.

Madona – ovaj lik u sebi također sadrži simbol jedne generacije. Ona predstavlja simbol prošlosti i crkve. Stara plemkinja koja se više ne može brinuti za sebe pa očekuje sve to od “Malog” i tako dolazi s njim u brojne sukobe.

Biografija: Slobodan Novak

Slobodan Novak, rođen 1924., hrvatski je romanopisac rođen u Splitu, no djetinjstvo je provodio na Rabu. Srednju školu, gimnaziju, započeo je u Splitu te završio u Sušaku. U Zagrebu je završio studij književnosti na Filozofskom fakultetu.

Bavio se uređivanjem književnih časopisa kao što su “Krugovi” i “Izvor”, a radio je i u splitskom kazalištu kao direktor Drame. Bio je i urednik u nekim nakladničkim kućama.

1947. godine zamijećen je njegov prvi književni uspjeh kada objavljuje svoju poeziju u studentskim glasilima i u časopisima za mlade.

1950. godine objavio je zbirku pjesama “Glasnici u oluji”.

No, veliki i pravi uspjeh postigao je prozom. I to kada je objavio roman “Mirisi, zlato i tamjan”. Pozornost čitatelja privukao je analiziranjem aktualnih društvenih problema.

Od drugih djela poznati su: “Iza lukobrana”, “Tvrdi grad”, “Trofej”, “Strašno je znati”, “Zakrivljeni prostor”.

Autor: M.L.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>