Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Misao na vječnost

Misao na vječnost je novela u kojoj se radnja vrti oko otkrivanja psihe lika s njegovim tragičnim krajem. Radnja započinje profesorom Đurom Martićem koji radi u malom selu Druškovcu. Padao je u depresije te bi postao nasilan prema učenicima. Iako je puno radio nije se mogao odmoriti i zaspati jer nije mogao prestati razmišljati.

Mjesto radnje: Druškovac

Kratak sadržaj

Duro Martić bio je profesor u selu Druškovcu. Samo bi umoran i željan sna ležao na krevetu. Volio je noći jer je onda sanjao, a svojim snovima je pridavao posebna značenja nakon što je prije 4 godine sanjao, iako mu se činilo da je budan, kako mu se otac utapa da bi sljedećeg dana saznao da mu je otac mrtav. Nije više znao razlikovati stvarnost i snove.

Jedan san u kojem se sastajao sa svojim pokojnim prijateljima mu se stalno ponavljao. Oni su ga uvjeravali da su živi i on više nije znao je li to istina ili laž. Jednog četvrtka u prosincu bio je pozvan na objed k susjedima. Isprva je bio namrgođen jer je primijetio da je najmršaviji od njih svih, ali mu je hrana popravila raspoloženje.

Na objedu je upoznao mladu učiteljicu koja mu kaže kako će doći na misu u njihovu crkvu. U crkvi je sjeo za glasovir i počeo svirati Volckmarovu D-dur fantaziju i sasvim se izgubi u svemirskoj praznini koja mu se prikazala i osjećao je prazninu.

Kada se sabrao u mislima je odlutao i počeo pričati o tome kako će se za 30 godina današnji dan vidjeti na Polarnoj zvijezdi i kako je sve vječno (”Oh, Bože, Bože, ništa ne izgiba, ne propada, sve, sve je vječno. Ah, što me to samo toliko glava boli… Kad umrem možda će duša poput misli prhati sa zvijezde na zvijezdu. Ah divote, ona će saznati prošlost svih vjekova, sve, sve je to zabilježeno u svemiru, ništa nije izginulo; svjetloslika svakog trena bivstvovanja otisnuta je u svemiru…”)

Gospodareva kćerka mu dolazi izjaviti ljubav, ali dobiva dojam da ju on ne želi te odlazi. Kada on dođe k njoj saznaje da se ubila, ali sve o čemu on razmišlja je kako će taj dan ponovno doživjeti u svemiru gdje je otisnut. Učiteljica drugi dan dođe u crkvu jer je slutila da će se nešto dogoditi. Kad je ušla u crkvu vidjela je Đuru Martića kako stoji kraj orgulja i za vrijeme adventa pjeva uskrsnu pjesmu ”Halleluja”. Potekle su joj suze od samilosti jer je Đuro Martić poludio.

Likovi: Đuro Martić

Biografija: Janko Leskovar

Janko Leskovar rodio se 12. prosinca 1861. godine u Valentinovu, pored Krapine, 1861. Bio je hrvatski učitelj i književnik. Školovao se u Pregradi, Zagrebu i Karlovcu. Njegov je otac htio da postane svećenik, no on je na svoju volju završio preparandiju i postao učitelj. Radio je kao učitelj i školski nadzornik u Valpovu, Šljivoševcima, Prišlinu, Krapinskim Toplicama, Krapini, Karlovcu i Zagrebu.

Bio je zaokupljen psihološkom analizom likova, a njegovi glavni junaci postajali su žrtve vlastitih fikcija. Njegovi književni likovi često se kreću po mjestima gdje je on vršio službu. Stalno seljenje onemogućavalo je stapanje sa sredinom, bio je neprihvaćen. U mnogim likovima vidimo dijelove iz autorove autobiografije. Jedan od njih je učitelj Gjuro Martić, junak iz njegove prve kratke proze Misao na vječnost koja je objavljena 1891. u Vijencu.

Leskovar je ovo djelo stvorio tek kao tridesetogodišnjak, a kao književnik djelovao je svega 10 godina. Njegovu priču mnogi istraživači hrvatske povijesti uzimaju za početak razdoblja moderne. Leskovar je svojom psihološkom prozom prirodni nastavak Kozarca i Gjalskog, čime prestaje razdoblje realizma i nastupa razdoblje hrvatske moderne koje je otvorio s Matošem.

Najpoznatija djela: Misao na vječnost, Katastrofa, Poslije nesreće, Priča o ljubavi, Patnik, Izgubljeni sin, Jesenji cvijeci, Bez doma, Kita cvijeća, Kraljica zemlje. Njegova dva romana: Propali dvori i Sjene ljubavi.

Službovao je u različitim krajevima Hrvatske, a umirovljeničke godine, od 1922. do 1949. proveo je u rodnom selu Valentinovu, gdje je i umro.

Autor: A.I.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>