Nabavite najbolji električni bicikl!

Mizantrop

Molierovo djelo “Mizantrop” govori o tome koliko su ustvari ljudski osjećaji iskreni. U svijetu gdje je iskrenost vrlina, ali i privid te se sve zasniva više-manje na korupciji lažima te novcu, autor nas navodi da vjerujemo uvijek onima iz čijih usta dolazi čista istina.

Ono u što autor duboko vjeruje je to da se samo na istini može izgraditi život. Alcesle nije shvaćao da društveni život osim što zahtjeva vrline, traži i prilagodbu i kompromis. Pošto sve to nije nikako mogao ostvariti, on se povlači iz društva i odlučuje za samački život.

Vrsta djela: drama, komedija u 5 činova

Mjesto radnje: Celimenina kuća, Pariz

Vrijeme radnje: početak 17. stoljeća

Kratak sadržaj

Prvi čin

Autor nas u prvom činu uvodi u upoznavanje Alceslea i Philintea. Među njima dolazi do svađe zbog toga što se njihova mišljenja oko značenja prijateljstva razlikuju. Philinte smatra da je prijateljstvo moguće sklopiti i ostvariti sa svim ljudima koji su dobri, dok Alcesle ima drukčije mišljenje. On smatra da se prijateljstvo može sklopiti samo korak po korak, a njegovi prijatelji mogu biti samo oni koje je on odabrao.

U taj čas dolazi Oronte koji poštuje Alceslea i pruža mu svoju ruku prijateljstva, a u isto vrijeme želi i da mu on da mišljenje o njegovim pjesmama nakon što ih čuje. Alcesle pristaje na to. Kada je konačno pročitao njegove pjesme, vječno mrzovoljni i namrgođeni Alcesle kaže Oronteu da pjesme ništa ne valjaju i da ne vrijede. Predlaže mu da se što prije ostavi pisanja pjesama. Oronte se zbog toga jako uvrijedi te odlazi.

Drugi čin

Na početku drugoga čina Alcesle prigovara Celimeni jer ima mnogo udvarača i to mu smeta. Celimena mu govori da ona nije za to kriva, odnosno da to ne ovisi o njoj te se njih dvoje posvađaju. Alcesle joj govori da mora odlučiti između njega i ostalih udvarača (markiza).

Tada dolaze Acaste i Uitandre i propitkuju o tome kako se ponašaju članovi visokog društva. Alcesle im prigovara jer misli da nije lijepo rugati se nečijim osobinama. U to po njega dolazi stražar, a on ne zna koji je tomu razlog.

Treći čin

Markizi se dogovore da će se jedan drugome maknuti s puta, zavisno od toga koga od njih Celimena odabere i iskaže ljubav. Celimeni dolazi prijateljica Arsinoja koja joj kaže kako ljudi nemaju dobro mišljenje o njoj jer ima previše udvarača. Ustvari je ljubomorna zbog toga što je Celimena lijepa i mlada. Celimena joj samo na to kaže da se ne gura gdje joj nije mjesto.

Četvrti čin

Alcesle je ogorčen te dolazi kod Celimene. Tamo je sreo Elijantu i Philintea koji su pričali o ljubavi i priznali su da se zapravo vole. Alcesle je donio pismo u kojem se nalazi dokaz da mu je Celimena nevjerna. Celimena mu priznaje da ga voli i da mu priznala ljubav da je to pismo koje nosi istina.

Tada dolazi Alceslov sluga koji ih prekida i govori Alceslu da hitno mora bježati jer će inače završiti u zatvoru zbog toga što je vrijeđao pjesnika.

Peti čin

Alcesle govori Philinteu svoj plan. Naime, on planira otići iz njihovog društva, ali prije nego što to učini on mora iskušati Celimeninu ljubav prema njemu. Dolazi do Celemenina doma i tamo susreće Acastea i Orontea te zahtijeva od Celimene da odluči kojeg od njih dvoje voli. Tada dolaze markizi i donose Celimenino pismo. U pismu se Celimena ruga svojim udvaračima. To je odbilo Alceslea, iako on i dalje jako voli Celimenu i želi i dalje biti njezin suprug.

No, Celimena mu govori kako se ona boji braka i toga da će u braku biti jako osamljena. Alceslea je to duboku povrijedilo i on odlazi od nje, ne želeći više nikada za nju čuti.

Likovi: Alcelse, Oronte, Philinte, Celimena, Elijanta, Arsunoja, Basque, Du Bios, Acaste i Clitandre…

Analiza likova

Alcelse – osjećajan, jako voli Celimenu i kroz cijelu radnju vidimo da žarko želi biti s njome. Ispočetka ga ne mogu pokolebati niti njezini brojni udvarači. No, na kraju, kada mu ona govori da misli da nikada neće biti sretna u braku, on odlazi zauvijek od nje.

Celimena – lijepa i mlada djevojka koja je imala brojne udvarača zbog svoje neizmjerne ljepote. Bila je na prvi pogled neodlučna, iako je ustvari voljela Alceslea. No, nikako se nije mogla odlučili na brak s njim jer se bojala braka. Smatrala je da će život u braku za nju bit samotan i dosadan.

Bilješka o autoru

Jean Baptiste Poqelin Moliere rodio se 1622. godine i jedan je od najpoznatijih francuskih komediografa te uz Corneillea i Racinea, najbolji predstavnik “zlatnog vijeka” francuske drame koja je svoj vrhunac doživjela u 17. stoljeću.

Osim kao književnik Molière je djelovao i kao scenarist te doprinio mnogo razvoju humoristične satire.

Molière je rođen kao Jean-Baptiste Poquelin 15. siječnja 1622. godine u Parizu. Još je kao mladić odlučio da neće nastaviti karijerom pravnika, nego umjesto toga posvetiti se teatru gdje će kao glumac, pisac, redatelj te direktor glumačke družine raditi sve do kraja svog života, a tako je na kraju i bilo.

Napisao je 33 komedije, neke u stihovima, a neke u prozi, a koje se smatraju ogledalom francuskog društva 17. stoljeća. Molière se uvijek trudio pokazati karaktere iz svih slojeva društva te sredine Francuske iz 17. stoljeća, osuđujući pritom i ismijavajući sve što je smatrao da ne ide u skladu s prirodom, koja je po njemu bila simbol razuma.

Najpoznatije komedije su: “Tartuffe”, “Kaćiperke”, “Don Juan”, “Škola za žene”, “Umišljeni bolesnik”, “Škola za muževe”, “Škola za žene”…

Molière je ipak više želio pisati tragedije, ali je na kraju postao slavan zbog farsi koje su bile izvođene uvijek nakon tragedija i za razliku od njih pisane u jednom činu. Kasnije se posvetio pisanju glazbenih komedija.

Bolovao je od tuberkuloze s kojom se zarazio još kao mladić, a samo nekoliko sati nakon što je na pozornici iskašljavao krv Molière je umro. Bilo je to 17. veljače 1673. godine u Parizu.

Autor: M.L.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>