Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Moja preobraženja

Pjesma “Moja preobraženja” dio je Šimićeve zbirke pjesama “Preobraženja” (1920.) te odiše pročišćenim pjesničkim izrazom. Zbirka “Preobraženja” uvela je radikalne promjene u to doba jer se nametnula kao novi kriterij i mjera. Svojom je pojavom donijela nešto novo, drugačije. U njoj se prvi puta u hrvatskoj poeziji izostavljaju interpunkcijski znakovi unutar slobodnog stiha, tako stvarajući izražajne lirske slike.

Zbirka se sastoji od 48 pjesama, koje su po formi kratke, ali zato misaono jako dojmljive i ekspresivne. One predstavljaju početak pjesnikove “kanonske”faze u kojoj njegove pjesme imaju izražajan grafički angažman.

Zbirka ostavlja cjelovit dojam i učinkovito opisuje neke egzistencijalne situacije te individualni slučaj pretvara u univerzalni protest. Šimić je jedan čovjek koji svjedoči za ljudsko svjedočanstvo općenito.

Preobraženja

Pjesma je po vrsti misaono-refleksivna jer iziskuje promišljanje čitatelja. Također nas potiče na okretanje prema samome sebi, inzistira na pogled u nutrinu vlastite duše i propitkivanju vlastita života.

Tema je smrt i zazivanje smrti iz razloga što lirski subjekt u posljednjoj strofi zaziva Boga te ga moli da ga preobrazi u svijetlu zvijezdu. Jasno je kako lirski subjekt proživljava muke tijekom života te se raduje trenutku susreta s Bogom, ali metaforički govori kako će za sobom ostaviti djela i pjesme kroz koje će nastaviti živjeti na ovozemaljskom svijetu.

Lirski subjekt (Šimić) smrti u početku prilazi sramežljivo, s nadom odgađanja ili s nadom nadvladavanja: “Ja pjevam sebe koji umrem na dan bezbroj puta/ i bezbroj puta uskrsnem.” Također moli za pomoć s nebeske strane kada moli božanske sile da ga pretvore u zvijezdu koja će sjati u tamnim danima drugih živućih ljudi. S obzirom da traži život na nebu jasno je kako vjeruje u život duše i time teži za vječnošću. Umoran je od života na Zemlji te utjehu traži u Bogu i onostranom, a zauzvrat ostavlja djela koja će na Zemlji ostati trag njegove umjetnosti.

Mogli bismo reći kako umjetnik nikad nije zadovoljan, uvijek traži nešto novo i drugačije, umoran je od zemaljskog života i zaziva Božju pomoć kako bi skratio muke. Naglasak je djelomično i na umjetničkom stvaranju koji ostaje kao trag pjesnikovog prijašnjeg života i postojanja.

Motivi u ovoj pjesmi su “noć”, “lice”, “jutro”, “polja”, “vode”, “preobrazba”, “zvijezda”, “očajnici”.

Epiteti pjesme su sljedeći “crna bezdan i mučna noć”, “blijedo meko lice”, “kristalno jutro”, “svijetla nepromjenljiva i vječna zvijezda”, “daleko nebo”, “crne muke noćnih očajnika”.

Stihovi su osmerac, jedanaesterac, dvanaesterac, petnaesterac, šesnaesterac, sedamnaesterac i devetnaesterac, a stih slobodan (što je i inače odlika Šimićeve poezije). Šimić je također poznat po izostavljanju interpunkcije u pjesmama. Nema klasične podjele na strofe iako je pjesma podijeljena na tri odvojena dijela.

Pjesničke figure u pjesmi su: asonanca “blijedo meko lice u kristalno jutro” (ponavljanje samoglasnika “o”), “Crne bezdane i mučne” (ponavljanje samoglasnika “e”); aliteracija “pogledima plivam preko polja” (ponavljanje suglasnika “p”); metafora je prisutna u čitavoj pjesmi (“ja pjevam sebe”, “pogledima plivam preko livada i polja”, “umrem na dan bezbroj puta”, “bezbroj puta uskrsnem”, itd.); kontrasti su “crna bezdana noć – blijedo lice i kristalno jutro”, “umrem – uskrsnem”, “svijetla zvijezda – crna muka”.

Vrlo je važno uočiti kontraste i boje kojima se pjesnik koristi. U ovoj je pjesmi crna mračna noć suprotstavljena blijedom licu i kristalnom jutru pri čemu dolazi do sudaranja crne i bijele boje. Takvo je kontrastiranje i polariziranje temeljena značajka pjesnikova pisanja.

U mnogim drugim pjesmama zastupljene su plava, crvena i žuta boja te na to posebno treba obratiti pozornost.

Biografija: Antun Branko Šimić

Antun Branko Šimić značajan je hrvatski pjesnik, esejist, prevoditelj i kritičar.

Rođen je 1898. godine u Drinovcima, gdje je pohađao osnovnu školu, nakon koje je završio tri razreda franjevačke gimnazije u Širokom brijegu, a četvrti razred u Vinkovcima.

Odmah nakon školovanja nastavio se baviti književnim i novinarskim radom. Radio je na izdavanju časopisa “Vijavica”u Zagrebu, te je 1919.  pokrenuo časopis “Juriš”. a 1923. časopis “Književnik”.

Prve Šimićeve pjesme oponašale su liriku Antuna Gustava Matoša, ali s upoznavanjem ekspresionističkog književnog pokreta i časopisa “Der Sturm” koji ga je promicao, događa se zaokret i u Šimićevoj poetici.

Po uzoru na ekspresioniste i njegova poezija postaje kratka, sažeta, bez pravilne strukture, slobodnog stiha, jednostavnih izraza, ali duboke poruke. On izostavlja interpunkcijske znakove, a često i rimu, pa ritmičnost gradi upravo na slobodnom stihu.

Tu novu formu prvi put koristi u svojoj prvoj zbirci pjesama “Preobraženja” koje je bilo dobro prihvaćeno osvježenje na tadašnjoj književnoj sceni. Ostala je zapamćena kao najbolja Šimićeva zbirka, ali i značajna zbirka za hrvatsko pjesništvo uopće.

Kako su se mijenjale Šimićeve životne prilike, tako se mijenjala i tematika njegovih književnih opusa. Nakon što se predao isključivo književnom radu, zapao je u siromaštvo, ali se ono pokazalo kao plodna inspiracije njegovom poetskom izričaju. Iskoristio ga je za svoj niz socijalno-egzistencijalnih pjesmama, koje su bile društveno angažirane u predstavljanju surove stvarnosti siromašnih.

Šimić je rano za života obolio, pa je ta boležljivost postala konstanta u njegovu životu. Kada se pokazalo da že mu bolest donijeti i smrt, njegove pjesme počele su prikazivati to stanje uma pri iščekivanju smrti. Pjesmama tada dominira pitanje smisla života, pitanje smrti unutar života i krhkosti kako življenja tako i samog tijela. Neke od pjesama koje su nastale u tom Šimićevom životnom razdoblju smatraju se vrhuncem njegove poezije.

Šimić je izgubio bitku sa smrću vrlo rano, u svojoj 27. godini života. Umro je od tuberkuloze 1925. godine u Zagrebu.

Autor: I.S.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>