Mučnina (franc. La Nausée) filozofski je roman francuskog filozofa Jean-Paula Sartrea, koji je ujedno njegovo najpoznatije djelo. Objavljeno je 1938. i tako postalo jedno od glavnih djela egzistencijalizma.
Roman opisuje nekoliko tjedana u ispraznom životu Antoinea Roquentina kojeg progoni osjećaj mučnine, straha od postojanja. Mjesto radnje je gradić Bouville. Glavni likovi su Antoine Roquentin i Samouk (pravim imenom Ogier P.), Anny.
Djelo "Mučnina" napisano je u obliku dnevnika glavnog lika Antoinea Roquentina. Njegova svijest glavni je aspekt koji čini radnju ovog djela koje je ispunjeno filozofskim i esejističkim ulomcima. Mučnina gotovo i nema prave radnje, već se bavi pitanjima egzistencije, smisla života, slobode i volje te ravnodušnosti svijeta prema pojedincu.
Ovaj roman postao je inspiracija mnogim drugim kasnijim autorima koji su u njemu tražili inspiraciju za svoja djela.
Kratak sadržaj
Antoine Roquentin, vodi dnevnik i putuje po Aziji, Africi i Europi. Također, sudjelovao je u raznim arheološkim ekspedicijama u Indokini i Indiji. Tada se upustio i u ljubavnu vezu s Anny, glumicom koju nije vidio par godina.
Više nije imao volje ni želje za putovanjima pa se odlučio zadržati malo duže u gradiću Bouvilleu. Tamo je odlučio u te tri godine dovršiti povijesnu studiju o markizu de Rollebonu, čovjeku koji je živio u 18. stoljeću te je bio veliki pustolov. Tada je bio i u seksualnoj vezi s Francoise, vlasnicom kavane.
No, 1932. godine u zimskim mjesecima, obuzeo ga je čudan osjećaj neodređenosti i ispraznosti i besmislenosti. Spoj tih osjećaja nazvao je mučninom. U početku osjećaj je dolazio samo povremeno i isto tako bi prošao pa je Antoine pomislio da će poludjeti. Ispočetka, mučninu je povezivao s ponekim predmetima pa mu se tako dogodilo da nije mogao podići niti list papira ili kamen.
Mučninu je mogao suzbiti jedino slušajući jazz glazbu jer mu je ona svojom jednostavnošću vraćala povezanost s vanjskim svijetom. Uskoro on počinje analizirati to svoje čudno stanje koja ga je sve češće prožimalo kada je došao u susret s nekim predmetima. Takav svijet koji je on iskusio bio je izgubio razloge postojanja.
Shvatio je da stvari nisu povezane s božanskom silom i da sve može postojati izvan reda i zakona. Isto tako, svaka pojedina stvar može bilo kada postati nešto drugo.
Roqentin je živio usamljenim životom, a rijetki koji su bili s njim u kontaktu imali su uvijek potpuno i drukčije poglede na svijet od njegovih. On se nikako nije mogao povezati s ostalima te uvijek osjećao kao da je odvojen od svih koji svoja načela temelje prema dužnosti i dobroti.
Kritizirao je višu klasu malog gradića tako što je promatrao slike i statue bitnih građanskih dužnosnika. Prezire njihovo postojanje. No, postoji i kako on misli njegova karikatura koja mu se suprotstavlja. Riječ je o Samouku. On je općinskom službeniku koji vrijeme provodi u čitanju knjiga i to abecednim redom. On smatra da će tako njegovo znanje biti apsolutno. On želi ovladati cijelom kulturom. No, nakon sedam godina stigao je samo do slova L, a za to vrijeme je zapostavio svoj život. On tako živi samo od citata i misli koji su izrekli drugi i ne može postići ništa vlastito.
Roquentina jedino može optimistično podići i oduševiti njegova ljubavnica Anny. On isto tako misli da bi njegova mučnina prestala kada bi ona ponovo ušla u njegov život. U tom razmišljanju stiže i njezino pismo. Ona mu predlaže da se za nekoliko dana sretnu u Parizu.
Roquentin, naravno, pristaje na sastanak kojeg ne može dočekati iz znatiželje. Još kada su bili u vezi Anny imala teatralno izražavanje njihovog odnosa. Ona je smatrala da se sve u životu događa putem malih predznaka koji postupno oblikuju povlaštenu situaciju. Na ljudima je da od tih situacija naprave idealne trenutke. Anny nikada nije točno precizirala što znače ti povlašteni trenuci, a Roquentin nije pitao.
No, Anny je sada žena u srednjim godinama, više ne vjeruje u povlaštene trenutke. Te njezine promjene nalik su isto tako na mučninu, ali Anny ni Roquentin ne vide promjene jedno u drugom već samo u sebi.
Njihov zajednički susret nije prošao najbolje. Nije se desilo ništa što je Roquentin mogao očekivati. Anny se vratila muškarcu s kojim je do tada živjela iako joj on nije značio ništa. U svoj toj besmislenosti života koji joj preostaje nalazi se nada i ona je pronađena u jazz melodiji. Ta melodija se ponavlja više puta na kraju.
Roquentin se nakon toga odlučio prestati baviti istraživanjima u knjižnici te odluči da je stiglo vrijeme da napusti Bouville. Tada se zadnji put uputio u kavanu. Kada se htio oprostiti sa Samoukom, zatekao ga je kako pokušava zavesti dječaka u knjižnici. Time je izazvao bijes svih i isključenje iz društva.
Čekajući vlak za Pariz slušao je i posljednji put omiljenu pjesmu. On skladbu doživljava kao spasenje i čistoću umjetnosti te se pita može li se tako nešto dogoditi njemu. Može li ga umjetnost spasiti.
"Mučnina" je kompletno filozofski roman. U njoj se sva uvjerenja, metode i stajališta događaju u glavi i mislima glavnog lika. Pustolov i povjesničar Antoine Roquentin nakon burno provedenog života, smiri se i piše svoju monografiju. Zapisuje svoje misli i svoja zapažanja, a ono postanu s vremenom toliko jaka da ih osjeća kroz fizički simptom - mučninu.
Roman ne obiluje mnogim radnjama već se mnogo toga svodi na opise, razgovore i puno zapažanja. Kroz sve to, Roquentinova napetost sve više raste da bi on na kraju shvatio kako je ljudsko postojanje sasvim slučajno i ono nema nikakve posebne svrhe. Čovjek ima tu slobodu učiniti što god želi od svog života.
Na kraju kada je to sve shvatio, Roquentin koji je do tada vodio svoj život prema ustaljenim običajima, sada ga odluči promijeniti.
Mjesto radnje: Bouville
Glavni likovi: Antoine Roquentin, Samouk i Anny
Analiza likova
Antoine Roquentin - glavni lik u romanu. O njemu saznajemo malo podataka, sve ono s čim nas je autor upoznao, doznali smo iz opisa njegova života i događaja koji su ga obilježili. Živi samotno, ništa ne daje niti ne prima, samo postoji. I sam se pita je li to život jer ga smatra besmislenim i ispraznim. Iz svega toga, tog stanja svijesti, javlja se mučnina. Prema svemu osjeća gađenje i odbojnost te se otuđuje od svih. Panično se boji života, obuzima ga strah od običnih i bezazlenih stvari. Na kraju romana pojavljuje se glazba, jazz melodija koja mu naizgled pomaže da se bori sa životom i nađe u njemu smisao. Autor mu nudi pomoć u time, a na ostaje nerazjašnjeno je li je on i prihvatio.
Biografija: Jean-Paul Sartre
Jean-Paul Sartre rođen je 21. lipnja 1905. u Parizu. Kada je imao samo 15 mjeseci umro mu je otac te ga otad odgaja djed po majci, Charles Schweitzer. On ga je upoznao s klasičnom književnosti dok je bio vrlo mlad. Sartre je studirao na ishodištu svih francuskih mislioca i intelektualaca tog doba, na École Normale Supérieureu Parizu. Zanimao se za filozofiju i upijao ideje filozofa poput Immanuela Kanta, Friedricha Hegela i dr.
Godine 1929. upoznaje intelektualku Simone de Beauvoir s kojom ostvaruje blisku prijateljsku i otvorenu ljubavnu vezu. Sartre piše o vječnom sukobu duhovno uništavajućeg konformizma i autentičnog bivanja.
Sartre je 1938. napisao svoj najpoznatiji roman 'Mučnina' koji je poslužio kao manifest egzistencijalizma. Smatrao je da su naše ideje rezultat iskustva iz stvarnog života te da romani i drame koji opisuju takva iskustva vrijede jednako kao i filozofski diskurzivni eseji koji služe za elaboraciju filozofskih teorija. Umro je 15. travnja 1980. u Parizu.
Njegova najpoznatija djela su: "Bitak i ništavilo", "Premišljanja o židovskom pitanju", "Situacije I", "Situacije II", "Situacije III", "Situacije IV, V i VI", "Razumno doba", "Putovi slobode", "Muhe", "Prljave ruke", "Vrag i dobri Bog", "Obzirna bludnica".
Autor: M.L.
Odgovori