Pjesma "Opomena" dio je Šimićeve zbirke pjesama "Preobraženja" (1920.) koja odiše pročišćenim pjesničkim izrazom. Zbirka "Preobraženja" uvela je radikalne promjene u to doba jer se nametnula kao novi kriterij i mjera. Svojom je pojavom donijela nešto novo, drugačije. U njoj se prvi puta u hrvatskoj poeziji izostavljaju interpunkcijski znakovi unutar slobodnog stiha, tako stvarajući izražajne lirske slike.
Zbirka se sastoji od 48 pjesama, koje su po formi kratke, ali zato misaono jako dojmljive i ekspresivne. One predstavljaju početak pjesnikove "kanonske"faze u kojoj njegove pjesme imaju izražajan grafički angažman.
Zbirka ostavlja cjelovit dojam i učinkovito opisuje neke egzistencijalne situacije te individualni slučaj pretvara u univerzalni protest. Šimić je jedan čovjek koji svjedoči za ljudsko svjedočanstvo općenito.
Opomena - analiza pjesme
Pjesma "Opomena" dio je zbirke "Preobraženja". Pisana je slobodnim stihom, simetrično je grafički oblikovana, a osim uskličnika na kraju svake strofe, ostali interpunkcijski znakovi izostaju. Možemo reći kako je pisana u duhu ekspresionizma.
Ova je pjesma po vrsti misaona jer odiše snagom i unutarnjom dinamikom specifičnom za ekspresioniste. Svaki stih ima svoj smisao i puno govori čitatelju, a ekspresivno nabijene emocije uvode nas u teologiju pa tako promišljamo o vječnom i duhovnom.
Već u prvoj strofi lirski nas subjekt opominje ("Čovječe pazi"), a u drugoj naređuje da se prepustimo nečemu višem ("Pusti da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda!"), u trećoj da ne žalimo ni za čim, a u posljednjoj strofi imperativom naglašava kako umjesto praha valja prijeći sav u zvijezde.
Tema pjesme je prolaznost života i vječnost duše. Pjesma nas potiče na razmišljanje o životu i kako se prema njemu odnosimo, a završava imperativom da ni za čim ne žalimo i da se prepustimo vječnosti koja nas sigurno čeka.
Motivi pjesme su "čovjek", "zvijezde", "svjetlost", "pogled", "prah", a epiteti "malen", "blaga svjetlost zvijezda", "zadnji pogledi".
Kompozicija pjesme je takva da je sastavljena od tri tercine i distiha. Ima ukupno četiri strofe. Stih je nevezan, nema rime, od interpunkcijskih znakova jedino se pojavljuje uskličnik (!), a što se tiče dužine stihova, u rasponu su od peterca do deseterca.
Prisutno je opkoračenje u svim strofama u službi ritma, a ritam je lagan.
Pjesničke figure u pjesmi su metafora "da ne ideš malen ispod zvijezda", "pusti da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda", "mjesto u prah prijeđi sav u zvijezde"; jak simbol nalazimo u motivu "zvijezde". što simboliziraju vječnosti; kontrast između pojmova "prah" i "zvijezde"; opkoračenje je vidljivo iz stiha u stih ("pusti/ da cijelog tebe prođe...") te je pokazatelj nesputanosti koja se vidi kroz stihove.
Neke zanimljivosti pisanja ove pjesme vidljive su u korištenju vokativa kojim lirski subjekt zaziva čitatelja te ga imperativom vodi kroz pjesmu.
Završetak pjesme nije mračan zato što daje nadu u vječni život duše i prelazak iz praha u sjajne zvijezde. Mogli bismo reći kako je glavni motiv pjesme "zvijezda" kao simbol vječnosti, a tome je suprotstavljena naša ovozemaljska prolaznost. Tjelesno je prolazno, duša je vječna.
Grafički znak uskličnika nije samo običan interpunkcijski znak. Ovdje ima ulogu naglašavanja pjesničkog usklika. Izražen je i visok stupanj osobnog odnosa pa se tako lirski subjekt obraća u 1. licu jednine govoreći nam TI ("Pazi da ne ideš (ti), pusti da TE prođe, itd.).
Naglašen je odnos čovjek - zvijezde, prolaznost - vječnost, materijalno - duhovno, zemaljsko - nebesko i takav naglašeni polaritet ispunjava ovu pjesmu. Na nama je izbor kakvi ćemo koračati kroz život i kakve ćemo osobe biti, a pjesnik je ovdje kako bi nas poticao i opominjao da ne bismo ostali maleni, površni, banalni. Božansko treba biti naša nit vodilja, vjera u vječnost, uzdignuće, smisao i postojanje.
Biografija: Antun Branko Šimić
Antun Branko Šimić značajan je hrvatski pjesnik, esejist, prevoditelj i kritičar.
Rođen je 1898. godine u Drinovcima, gdje je pohađao osnovnu školu, nakon koje je završio tri razreda franjevačke gimnazije u Širokom brijegu, a četvrti razred u Vinkovcima.
Odmah nakon školovanja nastavio se baviti književnim i novinarskim radom. Radio je na izdavanju časopisa "Vijavica"u Zagrebu, te je 1919. pokrenuo časopis "Juriš". a 1923. časopis "Književnik".
Prve Šimićeve pjesme oponašale su liriku Antuna Gustava Matoša, ali s upoznavanjem ekspresionističkog književnog pokreta i časopisa "Der Sturm" koji ga je promicao, događa se zaokret i u Šimićevoj poetici.
Po uzoru na ekspresioniste i njegova poezija postaje kratka, sažeta, bez pravilne strukture, slobodnog stiha, jednostavnih izraza, ali duboke poruke. On izostavlja interpunkcijske znakove, a često i rimu, pa ritmičnost gradi upravo na slobodnom stihu.
Tu novu formu prvi put koristi u svojoj prvoj zbirci pjesama "Preobraženja" koje je bilo dobro prihvaćeno osvježenje na tadašnjoj književnoj sceni. Ostala je zapamćena kao najbolja Šimićeva zbirka, ali i značajna zbirka za hrvatsko pjesništvo uopće.
Kako su se mijenjale Šimićeve životne prilike, tako se mijenjala i tematika njegovih književnih opusa. Nakon što se predao isključivo književnom radu, zapao je u siromaštvo, ali se ono pokazalo kao plodna inspiracije njegovom poetskom izričaju. Iskoristio ga je za svoj niz socijalno-egzistencijalnih pjesmama, koje su bile društveno angažirane u predstavljanju surove stvarnosti siromašnih.
Šimić je rano za života obolio, pa je ta boležljivost postala konstanta u njegovu životu. Kada se pokazalo da že mu bolest donijeti i smrt, njegove pjesme počele su prikazivati to stanje uma pri iščekivanju smrti. Pjesmama tada dominira pitanje smisla života, pitanje smrti unutar života i krhkosti kako življenja tako i samog tijela. Neke od pjesama koje su nastale u tom Šimićevom životnom razdoblju smatraju se vrhuncem njegove poezije.
Šimić je izgubio bitku sa smrću vrlo rano, u svojoj 27. godini života. Umro je od tuberkuloze 1925. godine u Zagrebu.
Autor: I.S.
Odgovori