Osman sadrži dvadeset pjevanja: Gundulić je napisao ovaj povijesno-junački ep u katrenama i u osmercima, a rima koja prevladava je abab.
Autora je nadahnula za pisanje ovog epa povijesna bitka pokraj Hotina koja se dogodila 1612. godine. U toj bitci Osmana II, turskog cara porazila je poljska vojska na čelu s Vladislavom, sinom Sigismunda III, poljskog kralja. Europljani su ovu bitku smatrali povijesnom jer je ona značila propast turskog carstva koje je bilo ključno za prijetnju kršćanstvu.
Uvodni ep Gundulića počinje njegovim isticanjem kako će opjevati Osmanov poraz, pobunu njegove vojske i njegovu nasilnu smrt. On je realne povijesne činjenice uvrstio u svoje umjetničko djelo u kojem je htio opisati oduševljenje koje je ujedinilo Europu zbog poraza turske vojske.
Osim što je ubacio prave povijesne činjenice u svoje djelo, on je u njega unio i neka sporedna romantična događanja, barokne prizore i mnoge druge likove i događaje.
Važno je spomenuti da neki događaji i opisi likova nedostaju, a nedostaju i neka sama pjevanja, i to pjevanja 14. i 15. Ne zna se do danas jesu li ta pjevanja izgubljena ili nisu niti napisana. Neki smatraju da je čak sam Gundulić izostavio ta pjevanja iz epa jer nije bio zadovoljan kako ih je napisao. Ove sumnje do danas nisu riješene jer ep u originalu nije sačuvan, a i tiskan je nakon Gundulićeve smrti. Najstarija napisana verzija epa potječe iz 1651. godine.
Vrijeme radnje: 1621. godina
Mjesto radnje: Carigrad, Smederevo
Kratak sadržaj
Gundulićev ep započinje razmatranjem oko toga da su sve ljudske vrijednosti prolazne, oko ljudske oholosti te uspoređujući životne mijene i kolo sreće koje mijenja ljudske sudbine na način da nitko ne zna što će se dogoditi.
Ovaj kršćanski pjesnik, ep započinje klasično. On zaziva muze da mu daju pjesničku snagu.
Sama radnja epa nije napisana kronološki kako se dogodila. Tako prvo pjevanje započinje o Osmanovom padu nakon poraza kao i njegovoj odluci koju je donio. On je htio ponovo okupiti vojsku koja će mu pomoći da vrati moć i obnovi tursko carstvo.
Svoje odluke koje je donio Osman je rekao samo ljudima od povjerenja, a tu su bili vezir Dilaver, hodža i Kazlar-aga, upravitelju harema. Ostali su bili uvjereni da on putuje u Meku kako bi hodočastio.
Drugi ep započinje kada Osmanu ljudi od povjerenja savjetuju kako bi bilo najbolje postupiti u datoj situaciji. Dilaver smatra kako je najbolje za Osmanovu sigurnost za prijestolje da pogubi strica Mustafu i majku mu te Daut pašu, muža Mustafine sestre. Hodža mu daje savjet da se oženi kako bi dobio potomstvo jer će tako imati neku sigurnost za svoju vladavinu. Kazlar-aga pak ima drugi plan. On savjetuje Osmanu da sklopi mir s Poljacima jer bi na taj način prikupili vojsku za daljnja ratovanja, pošto drže u zarobljeništvu i poljskog plemića Korevskog.
Osman je odlučio poslušati i primijeniti sve savjete, ali nije htio pogubiti rodbinu. Zadužio je Ali-pašu da radi na pregovorima s Poljacima.
U trećem i četvrtom pjevanju može se vidjeti puno opisa koji obiluju pismima Ali-paše iz Poljske, o situaciji koja se događa te su uvrštena i razna opisivanja mjesta koja on prolazi putujući Europom. Pjevanja se bave i opisima bitke kod Hoćima. Isto tako pojavljuje se i lik Sokolice, mlade ratnice koja je zaljubljena u Osmana.
Peto pjevanje i dalje se bavi Ali pašinim putovanjem. On je sada došao do druge strane obale Dnjestra, a tamo je sreo i zaručnicu zarobljen poljskog plemića Korevskog, Krunoslavu. U ovo pjevanje ubačeni su opisi o Korevskovom zarobljavanju te o odluci njegove zaručnice Krunoslave da dođe u poljsku vojsku. Pjevanje donosi i opis kako je Sokolica umjesto Osmana odgovorila na poziv Krunoslave na dvoboj.
U šestom pjevanju sve je puno opisa slika kako Krunoslava tuguje za svojim zaručnikom. O njegovoj sudbini obavijestio ju je Ali-paša. Pošto je znala da svog zaručnika nikako drugačije ne može osloboditi odluči se prerušiti u ugarskog plemića i otići u Carigrad. U ovom pjevanju počinjemo pratiti opis Kazlar-age koju je krenuo na put kako bi pronašao Osmanu ženu, ona koja će biti idealna majka njegovih budućih nasljednika.
Sedmo pjevanje bavi se opisom Kazlar-aginih putovanja po grčkim otocima. On je tamo otimao djevojke iz njihovih obitelji i vodio ih u Osmanov harem. Gundulić je neke stihove posvetio i veličanju antičke kulture. Pošto je čuo za Sunčanicu, ljepoticu iz Srbije, Kazlar-aga odluči krenuti tim putem. Sunčanica je bila kćer starca Ljubdraga iz Smedereva.
U osmom pjevanju došlo je do susreta lijepe Sunčanice s Kazlar-agom. Djevojka se uplašila crnog Turčina, kada je Kazlar-aga stigao u njezin dom. Njezin otac, Ljubdrag poziva Turke da usamljenoj djevojci prave društvo. Naime, ona sama živi s ocem te se zarekla da će to tako i ostati te da se neće udavati. To je odlučila i nakon smrti dvanaestorice braće. No, njezin otac želi da se ona uda pa pita njezine prijateljice ne bi li je one nagovorile da ipak promijeni svoje mišljenje.
Kazlar-aga odluči na prijevaru Sunčicu odvesti od slijepog oca te njega ostavlja samog u bolesti, patnji i jaucima. Kada se vraćao u Carigrad, Kazlar-aga je dobio Osmanovu poruku kako želi da mu dovede Sokolicu. Iz tog razloga šalje ljude u Poljsku da je dovedu.
Deveto pjevanje bavi se pričom Sokolice. Ona ratuje u Poljskoj i pisac opisuje život koji vodi. Radnja ide dalje i dolazi do kraljevića Vladislava. On na obljetnicu bitke kod Hoćima lovi u neposrednoj blizini Varšave uz pratnju. U isto vrijeme mlade Poljakinje slave pobjedu poljske vojske na obali Visle. Sokolica je iskoristila priliku te ih je zarobila.
No, Vladislav tijekom odmora od lova, uspijeva uz pomoć svoje pratnje zarobiti Sokoličine vojnike te oslobodite mlade Poljakinje koje su bile tamo u njezinom zarobljeništvu. Ali Sokolica pokazuje iznimnu hrabrost boreći se tako da je preplivala cijelo jezero. Vladislava to zadivljuje te se zagleda u nju. To je bio i razlog što Vladislav odluči spasiti Sokolicu i sve njezine borce, poklanjajući im slobodu.
Sokolica tada obeća Vladislavu da neće više lutati i pustošiti poljske zemlje. Kada je već bila u odlasku, sreće Kazlar-agu koji joj govori da je Osman želi vidjeti te da hitno mora otići u Carigrad.
Deseto i jedanaesto pjevanje bave se opisom potpisivanjem mira s Turcima. Pozvan je i Vladislav da sudjeluje u toj proceduri. Ali-paša je stigao u Poljsku pa Gundulić koristi priliku da opiše glavni grad, povijest i kulturu. Kod ceremonije potpisivanja mira Ali-paša drži govor o tome kakve su političke prilike trenutno u Europi, a nakon toga poljski kralj prihvatio je turske uvjete te je predao poklone za Osmana.
U dvanaestom pjevanju Ali-paša se vraća u svoju zemlju. Tamo vlada mir i slavlje zbog potpisanog mira. U međuvremenu Krunoslava, koja se trenutno nalazi u Carigradu, odlučila je nekako doći do zaručnika Korevskog. Njegov tamničar, Rizvan-paša je nepotkupljiv pa Krunoslava nema nikakve koristi od novca koji je dobila kada je prodala svu svoju imovinu.
Rizvan-paša ima kćer Ljubicu, a njegova nećakinja Kalinka zaljubljuje se u Krunoslavu misleći da je ona muško jer se prerušila u ugarskog plemića. Krunoslava na taj način i saznaje da se Ljubica zaljubila u njezinog zaručnika Korevskog. Pomalo tužna Krunoslava odluči da će se svejedno boriti za svoju ljubav, čak iako joj zarobljeni zaručnik nije u potpunosti vjeran. Ona nekako uspije nagovoriti Rizvan-pašu da prihvati otkupninu za Kroevskog, no kada Krunoslava misli da će njezin zaručnik biti slobodan, Rizvan-paša zarobi i Krunoslavu.
Trinaesto pjevanje donosi nam slike pakla i Lucifera. Lucifera je pogodio što je Turska poražena pa šalje demone u Carigrad koji imaju svrhu dići i pobuniti narod protiv mira s Poljacima i protiv Osmana koji ga je prihvatio.
Šesnaesto pjevanje donosi pravu pobunu janjičara koji su načuli da Osman želi formirati novu vojsku. Oni šalju svoje izaslanike kako bi postigli svoje ciljeve, a to su smaknuće Dilavera, Kazlar-age i hodže. Osman je sve to odbio te im je poručio da se moraju boriti protiv svojih neprijatelja, a ne istomišljenika.
Sedamnaesto pjevanje započinje sastankom Osmanovog vijeća kako bi došli do rješenja kako se može ugušiti pobuna janičara. Dilver je dao prijedlog da se odmah svi pogube, bivši veliki vezir Husein-paša daje prijedlog da se svi pošalju u borbu gdje će i poginuti, a daje i prijedlog da ako je neophodno da se daju i njihovi traženi životi.
Osman je donio tada tešku odluku, odlučio je ostati u Carigradu uz janjičare te je imenovao Husein-pašu vezirom. No, Osman ima još jednu prijetnju. Naime, Mustafina majka nagovara svoga zeta Dauta da svrgne Osmana kako bi njezin sin došao natrag na vlast. A jedino što želi je preko njega vladati pošto se radi slaboumnom svrgnutom sultanu.
Osamnaesto pjevanje daje nam do znanja da mir nije na vidiku. Daut još više buni janjičare, a oni napadaju Dilaverovu kuću. No, pošto se Dilaver uspio obraniti, janjičari napadaju Osmana.
U devetnaestom pjevanju opisana je opsada Osmanovog dvora. Svjetina pokušava ući u dvor, a vjerni Dilaver se preruši u derviša te odluči potražiti pomoć u Annadoliji. No, nije uspio te pada mrtav na tlo i umire. Zadnje misle bile su mu upućene Begum-Adžekmiji, njegovoj ljubavi.
Tada u knjizi slijedi opis njihove ljubavi, njezina tuga za voljenim Dilaverom te molba da joj predaju njegovo mrtvo tijelo.
Osman šalje Kazlar-agu na pregovore s janjičarima, dok se on skriva u dvorcu Sinan-paše. Pobunjenici odluče pronaći Mustafu i obući ga u carske haljine. Na taj način žele se sve više približiti Osmanu što im na kraju i uspije te ga zarobe. Trgaju mu haljine te ga poniženog vode na konju do sultana Mustafe koji će odrediti njegovu budućnost.
U zadnjem, dvadesetom pjevanje opisana je Osmanova sudbina. On je bačen u tamnicu jer je tako odredio Mustafa. Na putu do tamnice, vode ga na konju, a podivljala svjetina se dere i slavi njegovo uhićenje. Na samom početku te povorke nalazi se Osmanov konj, a na njemu odrubljene glave njegovih pomoćnika Dilavera i Husein-paše.
Nakon toga Osman se jada kako su ljudi nezahvalni, slava je prolazna, a ljudi su prevaranti.
Daut-paša je dočekao Osmana u tamnici te je naredio da ga pogube. To će učiniti remenom koji se nalazi oko njegovog pasa. Crnac njime zadavi Osmana. Osmana su pokopali uz njegova oca u džamiji. Ep završava osudom Turaka i njegovih osvajanja.
Likovi: Osman, kraljević Vladislav, Sunčica, Ali-paša, Kazlar-aga, Sokolica
Biografija: Ivan Gundulić
Ivan Gundulić rođen je u Dubrovniku 8. siječnja 1589. godine kao najstariji sin Frana Gundulića i Džive Gradić. Obrazovao se u Dubrovniku, a nakon završenog školovanja, 1608. postao je član Velikog vijeća.
Dva puta je bio knez u Konavlima, 1615. i 1619. godine. U Dubrovniku je uglavnom obavljao pravničke poslove. Dobio je nadimak Mačica (značenje: mačkica) jer je živio mirno i vrlo povučeno. 1628. oženio se Nikom Sorkočević s kojom je imao tri sina.
Njegov književni rad počeo je pisanjem drama u stihu i vjerojatno, pjesama. Najčešći stih Gundulićevih djela jest osmerac, a strofa katren, no javljaju se i drugi oblici (dvostruko rimovani dvanaesterac).
Ivan Gundulić stekao je književnu slavu još za života, a u preporodno je doba dobio status kanonskoga pisca starije hrvatske književnosti.
Umro je u Dubrovniku, u 49. godini života nakon dvotjedne bolesti, vjerojatno od upale porebrice.
Autor: M.L.
Odgovori