Pinokio

U bajci “Pinokio” govori se o razvoju ličnosti, sazrijevanju i putu od zla prema dobrom. Vidimo transformaciju glavnog lika Pinokija koji iz zločestog drvenog lutka postaje dobar dječak.

Transformacija je zasluga oca i majke, a iz njegovog primjera možemo naučiti kada nešto iskusimo na vlastitoj koži.

Ova priča je zapravo mješavina romana, basne, bajke i pripovijesti. Neki dijelovi priče su nestvarni, dok se s druge strane neki dijelovi doimaju iznimno stvarnim.

Kratak sadržaj

Stari majstor Čileđija se dokopao lijepog drvenog trupca. Dok je tresao trupac začuo je dječji glas. Kada je primijetio da je dječji glas iz trupca ostao je kao munjom pogođen. U tom trenutku dolazi starac Đepeto koji zbog vlasulje žute kao žganci dobiva naziv Polendina, a to ga je ljutilo.

Vrlo brzo su se starci posvađali oko trupca, nakon međusobnog vrijeđanja Čileđa i Đepeto se pomire i ovaj mu pokloni taj čudan trupac. Siromašni starac Đepeto dolazi u svoj skromni dom i od trupca izrađuje lutku. Nazvao ga je Pinokijo. Lutak nije baš bio najboljeg ponašanja, skidao je vlasulju, plazio jezik i bježao od kuće. Starac mu se zaprijetio zbog takvog ponašanja te ga primio za nos koji je rastao sam od sebe. Đepeto je zbog toga završio u zatvoru jer je ispalo da je zlostavljao dijete, a lutak se vratio kući.

Pinokijo je kod kuće bio dočekan od starog stogodišnjeg Zrikavca koji mu je rekao da se mora bolje ponašati i da će mu biti teško bez Đepeta. Pinokio uzme čekić i zdrucka ga u zid. Kad je već oslabio od gladi Pinokio je shvatio da je Zrikavac bio u pravu i ako nešto ne pojede, nema mu spasa. Našao je jaje i htio napraviti kajganu no kad ga je razbio iz njega je išetalo pile i otišlo kući. Bio je očajan pa je otišao do prve kuće i tražio malo hruha, ali dobio je samo pljusak vode.

Kako je bio mokar, zaspao je uz peć da se osuši, no noge mu se zapališe i pretvore u pepeo. Ujutro je došao Đepeto, kucao na vrata, a Pinokiju je bilo teško otvoriti jer nema noge. Đepeto je ušao kroz prozor i dao Pinokiju kruške koje je ovaj odmah pojeo i nije ostavio ni jednu Đepetu. Pinokijo obeća starcu da će popraviti svoje ponašanje ako mu napravi noge. Đepeto mu je napravio i noge i prodao ogrtač kako bi mu mogao kupiti školsku početnicu. Tada dječak shvati da mu je starac kao roditelj.

Iako se Pinokijo isprva ponašao zločesto, u njemu je ipak postojala plemenitost. Na putu do škole je razmišljao kako bi mogao pomoći tati s novcem i odluči prodati početnicu. No novce nie odnio tati nego otišao u kazalište lutaka. Sve lutke su ga oduševljeno dočekale, ali ih se dočepao njihov zločesti gospodar Manđafoko i odlučio je baciti Pinokija u vatru kako bi mogao ispeći ovna za večeru.

Pinokijo je cvilio i dozivao tatu, ali njega nije bilo. Lutkar mu se ipak smilovao i bacio u vatru prijatelja Herlekina. Da bi ga spasio Pinokijo predloži da baci njega. Na to se zločesti lutkar smilova i odluči pojesti polupečenog ovna. Lutke su na kraju bile spašene. Manđafoko na kraju nije ispao tako zločest kao što se isprva činilo. Dao je 5 dukata da odnese Đepetu. Dječak je bio naivan i opet upada u probleme pri susretu s lažnim slijepim mačkom i lažnom šepavom lisicom. Uvjerili su ga u zemlju gdje se sade dukati i onda tamo sutradan izraste mnogo novih na stablima. Kos je htio upozoriti Pinokija na njihove prevare, ali ga je mačak preduhitrio i progutao.

Dječak je otišao zajedno s Lisicom i Mačkom u gositionicu “Kod crvenog raka”

gdje se ovo dvoje najedu preko ušiju, a Pinokijo ode spavati gladan uzbuđen mišlju o čarobnoj zemlji. U ponoć ga gostioničar probudi da plati ono što su njegovi prijatelji pojeli jer su njih dvojica pobjegli. Pinokijo plati i ostanu mu četiri dukata. Opet se susretne sa Zrikavcem koji ga upozori da ne vjeruje onima koji obećavaju da će se obogatiti preko noći. Pinokijo je odbacio njegove savjete.

Pinokio je mislio da je jači i tu ga napadoše dva razbojnika. On jednog ugrize za ruku za koju se na kraju ispostavi da je mačja šapa i počne bježati. Kada je htio odustati naleti na bijelu kućicu i počne kucati. Tek kasnije mu se javi djevojčica modre kose i blijeda lica. Rekoše mu da su svi pa i ona mrtvi. Ščepaše ga i svežu mu konop oko vrata. Objesili ga na stablo “Veliki hrast”.

Ta lijepa djevojčica je bila Vila koja je pljesnula dlanom i pozvala sokola da skine dječaka s drveta. Dozvala je Gavrana, Sovu i Zrikavca, tri najbolja liječnika da pomognu dječaku.

Zrikavac kaže da poznaje dječaka i da je on derište, skitnica i lijenčina zbog kojeg će jadnom starcu puknuti srce. Čuvši to Pinokiju se probudi savjest i on zaplače.

Vila želi da Pinokijo ozdravi pa mu daje lijek. Pinokijo želi sam slatki lijek, gorki neće. Po njega dolaze grobari s lijesom i četri kunića. Dječak se prepadne i popije lijek te počne pričati vili o razbojnicima. Cijelo vrijeme je lagao, a nos mu je postajao sve veći i veći. Postidio se zbog toga, a vila mu je nakon negog vremena dozvala djetlića koju mu je skucao nos na normalnu veličinu.

Vila mu obznani da će Đepeto doći po njega. Ipak, krenuo je on šumom te opet naletio na Mačka i Lisicu i opet im povjeruje. Završi s njima u gradu “Loviglupane” u kojem se nalaze prevareni naivci i bedaci, očerupane kokoši. Pinokijo ništa ne shvaća nego zahvali varalicama i obeća im dar, na što se oni zahvale rekavši kako im je dosta to što su ga naučili. Pinokijo naleti na papagaja koji mu kaže kako novac ne raste na drveću i kako su i njega prevarili. Objasni mu da su Lisica i Mačak iskopali njegove dukate i pobjegli. Pinokijo se požalio policiji no završio je u tamnici. Kad su ga pustili on se pokušao vratiti kući od Vile.

Shvatio je da mora slušati savjete onih koji znaju više od njega i od tad je postao nabolji učenik, ali ipak kasnije pada u nevolju. Lijeni dječaci su ga nagovorili na odlazak u zemlju gdje ne treba ništa raditi. Svim dječacima su nakon nekog vremena narasle uši magarca, ruke se pretvorile u prednje noge, a tijelo im se prekrilo dlakom. Pinokija su kao magarca prodali cirkusu. Tijekom jedne predstave slomi nogu, a kako šepavi magarci nisu korisni, svezali su mu kamen oko vrata i bacili u u more.

Vila spasi Pinokija. Plivajući naleti na velikog morskog psa koji ga proguta, a tu zatekne tatu Đepeta i prijatelja Tunja. Morski pas je spavao otvorenih usta, Pinokijo je prenio starca na leđima i pomoću Tunja pobjegao. Kada su došli na obalu, ponovo je naletio na Mačka i Lisicu, ovog puta kao skitnice. Sada ga nisu mogli prevariti. Znao je da ukradeni novac ne donosi ništa dobro.

Naučio je da će jedino marljivim radom puno toga postići i moći pomoći svom ocu. Čuo je da Vila nema za kruh pa je odlučio još marljivije raditi kako bi mogao i nju izdržavati. Ona ga je nagradila tako što ga je pretvorila u pravog dječaka od krvi i mesa te je i Đepeta izliječila. Tata objašnjava dkečaku kako je to sve njegova zasluga.

Analiza likova

Pinokio – glavni lik koji je izrađen od drveta. Bio je problematičan od samog početka. Nos mu je stalno rastao, iako ga je Đepeto skraćivao. Još dok ga nije ni dovršio lupao ga je nogom po nosu, a s glave mu je skidao vlasulju. Pobjegao ga je od kuće, ali prije toga je otjerao starosjedioca Zrikavca koji mu je htio dati dobronamjerne savjete. Kada se našao sam bez oca mu Đepeta, shvatio je što je to glad. Sebičan, misli samo na sebe. Bio je sebičan no malo po malo je navlastitim greškama počeo shvaćati da se dobro vraća dobrim. Đepeto mu je svojim primjerom pokazivao što znači biti dobar i požrtvovan kada je usred zime prodao svoj ogrtač kako bi mu kupio početnicu. Ipak, na kraju se mijenja i postaje dobar i plemenit dječak.

Đepeto – brižan otac svoga sina Pinokija iako mu sin ne vraća dobrotu. Iako je siromašan, ima veliku maštu kojom si uveseljava dane.

Plava Vila – Pomogla je Pinokiju više puta, spasila ga je od smrti. Transformirala se u plavu vilu pa u Dobru ženu, zatim u kozicu da bi naposljetku postala Pinokijeva majka. Bila je dobra i brižna prema njemu.

Zrikavac – Pokušao je dobronamjernim savjetima pomoći Pinokiju, no ovaj mu nije vratio istom mjerom.

Mačak i Lisica – Lažu i glume kako bi prevarili Pinokija i uzeli mu dukate. Grubi su i bezobzirni.

Biografija: Carlo Collodi

Pravim imenom Carlo Lorenzini rođen je 1826. godine u Firenzi u obitelji oca kuhara i majke domaćice koji su doselili iz malog mjesta Collodija.

Bio je prodavač u knjižari, pisac komedija, borac pokreta za oslobođenje Italije. Neko se vrijeme bavio novinarstvom i politikom.

Tek je sa navršenih 49 godina, 1875. počeo pisati za djecu i od tog se trenutka u potpunosti posvećuje dječjoj književnosti. Njegovo najpoznaije djelo “Pinocchio” ga je proslavilo u cijelom svijetu. Priča je prevedena na mnoge jezike i proglašena “najvećom knjigom na svijetu”.

Umro je 26. listopada 1890. godine.

Autor: S.G.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>