Poštarska bajka

“Poštarska bajka” je ljubavna bajka koja govori o ljubavi između muškarca i žene, o ljubavi čovjeka prema svim bićima, te ljubavi djevojke i mladića. U ovoj bajci iz naziva možemo naslutiti da se radi o poštaru, odnosno o susretima između poštara Kolbabe i poštanskih patuljaka, a događa se u poštanskom uredu.

Radnja se odvija oko Kolbabe koji je zaspao i probudio se pokraj tople peći. Ova bajka tjera čitatelje na razmišljanje o dogodovštinama koje su ispričane. Jesu li oni samo snovi u kojima je i buđenje dio sna ili je buđenje stvarno što bi značilo da poštar uistinu susreće poštanske patuljke.

Kratak sadržaj

Gospodin Kolbaba radi u poštanskom uredu kao listonoša. Posao mu je dosadio pa odluči malo odmoriti. Jedne noći kad su ostali zaposlenici otišli kućama, Kolbaba zaspi pored peći u uredu.

Dok je poštar spavao, na satu je otkucavala ponoć i poštara odjednom probudi buka. Pokušao je odgonetnuti odkud buka te je otkrio da ih uzrokuju patuljci i bradati čovječuljci koji mu izgledaju poput velikog kunića ili vjeverice. Na glavi nose poštanske kape, a ogrnuti su pelerinama. Jako su iznenadili Kolbabu pa je počeo psovati.

To nisu bile tipične psovke koje se mogu čuti na ulici nego smiješne i simpatične psovke. Kolbaba je čak bio toliko pristojan da ih nije vikao na glas nego ih vrtio u sebi. Zanimljivo je koliko su ti mali poštari sposobni, mnogo sposobniji od onih koji tu već dugo rade. Patuljci imaju zanimljive sposobnosti koje ljudi nemaju. Mogu čitati list iz omotnice bez prethodnog otvaranja.

No osim tih sposobnosti, imaju oni i svoje slabosti, a to je kartanje. Njima se vole zabavljati svakom slobodnom prilikom. Te karte nisu obične karte nego umjesto njih koriste pisma, a kartašku vrijednost su određivali prema toplini koju su mogli osjetiti na dodir.

Sedmice su pisma u kojima ljudi lažu i one su najhladnije, sljedeće su osmice, pisma koja ljudi pišu zato što moraju i one su sljedeće po slabosti. Devetke su pisma koja ljudi pišu iz pristojnosti, desestke su zanimljiva pisma, kada ljudi nekoga žele usrećiti to su zanimljiva pisma i ona označavaju kartu dečka. Karta dame odnosi se na dobre prijatelje koji pišu drugima, a kralj predstavlja pisma pisana iz ljubavi. Karta as je najjača, a tu se radi o pismu gdje čovjek drugome daruje cijelo srce. Ta karta je iznad svih, a primjer ovakve karte je pismo majke koja šalje pismo svom djetetu ili pismo koje šalje partneru kojeg voli svim srce, čak i više od sebe.

Patuljci su objasnili Kolbabi kako funkcioniraju njihove moći. Rekli su mu da su ravnodušna pisma hladna na dodir, a ako je u njima puno ljubavi, sve su toplija. Kolbaba je i sam vrlo brzo usvojio te sposobnosti. Tako je dok je razvrstavao poštu, naletio na pismo bez markice i adrese, ali je osjetio da je pismo toplo te da se isplati potruditi za njega i dostaviti ga na pravu adresu.

Pomoću prijatelja patuljaka je pokušao saznati o kome se radi bez otvaranja pisma. Pismo je napisao jedan Francek svojoj Marici koji ju je prosio. Pismo je bilo puno pravopisnih grešaka. Iz pisma su mogli pročitati samo imena, prezime nije pisalo kao ni grad, ulica ili kućni broj. No Kolobaba je unatoč tome bio ustrajan pronaći Maricu pa makar morao cijeli svijet obići.

Kolbaba je godinu dana tražio Maricu no nije bilo uspjeha. Počeo ga je hvatati očaj pa je sjeo kraj ceste malo odmoriti. Pored njega je prošao auto koji je vozio tužan gospodin odjeven u crno, a straga je vozio tužnog putnika također odjevenog u crno. U vožnji je saznao da je vozač tužan jer mu auto ne ide brže, a ne može ići brže jer je vozač tužan jer nije dobio odgovor na pismo koje je poslao svojoj ljubljenoj.

Taj vozač je bio Francek koji je zbog prevelike smušenosti zaboravio napisati adresu na pismo i zbog toga mu ona već godinu dana ne odgovara. Kada je Francek saznao u čemu je problem, ubaci u veću brzinu kako bi pismo stiglo što prije do Marice. Tako oni stigoše do kuće Marice gdje ona već godinu dana čeka pismo.

Analiza likova

Gospodin Kolbaba je poštar i listonoša, ali nije zadovoljan svojim poslom, dosadio mu je. Puno hoda, a i ljudima ne donosi lijepe vijesti, uglavnom su to samo računi zbog kojih ljudi nisu sretni. Posao mu je postao ponovo zanimljiv kada mu poštanski patuljci otkriše kako pisma može prepoznati po toplini. Tako je dobio toplo posmo za gospođicu Maricu i odlučio preći cijelu Češku kako bi ju pronašao. Potraga je trajala godinu dana kada ju je napokon uz gospodina Franceka uspio i pronaći. Ovdje se vidi njegova požrtvovnost i sreća što mu se trud isplatio.

Poštanski patuljci ­su mali čovječuljci veličine kunića ili vjeverice, imaju bradu i poštarske kape kao i bilo koji drugi listonoša i rade sve poslove kao i poštari. Hrana su im telegrafske žice od kojih znaju raditi rezance koje zamaste ljepilom. Dobri su i marljivi, vjeruju u ljudsku dobrotu i ljubav, ali su osjetljivi na tuđe pogreške. Vole se družiti, pomagati drugima i kartati.

Francek i Marica u priči su zapravo sporedni likovi, ali se oko njih vrti radnja knjige. Francek je malo zbunjen i smušen jer nije napisao ništa osim imena kada je slao pismo svojoj Marici, a ona je bila jako tužna što nije primila pismo. Na kraju su ipak uspjeli biti sretni zajedno, a u tome im je pomogao Kolbaba.

Biografija: Karel Čapek

Rođen je 1890. godine u mjestu Svatonjovicama u Češkoj.  novinar, filozof i pisac te najpoznatiji pisac iz češke u razdoblju između dva svjetska rata. Školovao se u nekoliko gradova u Brnu, Pragu, Berlinu i Parizu.

Najpoznatije djelo koje je napisao bila je drama “R.U.R.” ili Rossums Universal Robots. Radi se o znanstveno-utopijskoj drami u kojoj je rječnik obogatio tada novom rječju, koja se danas često koristi i dio je komunikacije između mnogih, a to je robot.

Početak književnog stvaralaštva nadovezuje se na radove koje je objavljivao zajedno sa svojim bratom Josefom. Prvi trenuci koje je posvetio pisanju bili su tijekom Prvog svjetskog rata.

On je jedan od prvih koji se pozabavio zanimljivom i intrigantnom temom, a to je opasnost koju pruža nagli razvoj tehničke civilizacije ili umjetne inteligencije te se upravo zbog navedenog djela smatra osnivačem znanstveno-fantastične književnosti.

Napisao je i nekoliko knjiga za djecu kao što su: “Pripovijetke o psiću i mačkici”, “Poštarska bajka”, “Život šteneta”… Bio je aktivan i na političkom polju pa je tako još prije početka Drugog svjetskog rata upozoravao na opasnost koja dolazi od fašizma, struje koja je sve više jačala. Umro je 1938. godine u Pragu prije početka Drugog svjetskog rata.

Autor: S.G.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>