Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Povratak

Pjesma “Povratak” dio je Šimićeve zbirke pjesama “Preobraženja” (1920.) koja odiše pročišćenim pjesničkim izrazom. Zbirka “Preobraženja” uvela je radikalne promjene u to doba jer se nametnula kao novi kriterij i mjera. Svojom je pojavom donijela nešto novo, drugačije. U njoj se prvi puta u hrvatskoj poeziji izostavljaju interpunkcijski znakovi unutar slobodnog stiha, tako stvarajući izražajne lirske slike.

Zbirka se sastoji od 48 pjesama, koje su po formi kratke, ali zato misaono jako dojmljive i ekspresivne. One predstavljaju početak pjesnikove “kanonske”faze u kojoj njegove pjesme imaju izražajan grafički angažman.

Zbirka ostavlja cjelovit dojam i učinkovito opisuje neke egzistencijalne situacije te individualni slučaj pretvara u univerzalni protest. Šimić je jedan čovjek koji svjedoči za ljudsko svjedočanstvo općenito.

Povratak – analiza pjesme

Pjesma “Povratak” govori o ljubavi prema ženi koja je iskrena i snažna. Ljubav lirskog subjekta jača je od smrti, on posjećuje svoju dragu u obliku crne sjene davajući joj neke signale pomoću krika ptica i tihih koraka šetajući po njezinom vrtu.

Pjesma započinje stihovima “Ti i ne slutiš/ moj povratak i moju blizinu”, čime jasno daje do znanja kako je uvijek uz nju i kako će joj se uvijek vraćati.

Njegova je ljubav nesebična, velika i iskrena, stoji nad svojom dragom kao čuvar, ponosan i uspravan.

Vrsta pjesme je ljubavna. Svojim djelima pokazuje da je uvijek uz svoju voljenu dragu i da se osjeća ponosno i svečano.

Glavni motivi ove pjesme su “povratak”, “blizina”, “šuma”, “mjesečina”, “kuća”, “staza”, “vrt”, “cesta”, “krik ptice”, “srce”, “obala”, “suton”, “voda”.

Tema pjesme je vječna ljubav koja je jača od smrti. Ta ljubav je nježna i iskrena i od nje ne očekuje ništa zauzvrat. Posjećuje dragu zbog vlastitog užitka.

Vizualne pjesničke slike  koje ponalazimo u pjesmi su “ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu”, “I kad kroz suton vidiš crnu sijenku što se miče/ s onu stranu mrke vode znaj:/ ja koracam uspravan i svečan”, dok su auditivne “u noći kada šumi u tvom uhu tiha mjesečina, preplašena krikom čudne ptice/ znaj:/ to krik je moga srca s blizih obala”.

U pjesmi rime nema, a stih je slobodan. Dvotočka je jedini interpunkcijski znak koji se pojavljuje u pjesmi.

Pjesma je napisana u četiri strofe, jedan dvostih (distih), dva peterostiha (kvintet) i jedan četverostih (katren).

Pjesničke figureunutar ove pjesme su asonanca “moj povratak i moju blizinu” (ponavljanje samoglasnika “o”), “ja lutam plavim stazama” (ponavljanje samoglasnika “a”); aliteracija “s onu stranu mrke mirne vode” (ponavljanje suglasnika “s” i “m”); poredba “ja koracam uspravan i svečan/ kao pored tebe”; epiteti “tiha mjesečina”, “plavim stazama”, “tvojem vrtu”, “mrtvo svijetlo podne”, “čudne ptice”, “blizih obala”, “crna sjenka”, “mrka mirna voda”, “uspravan i svečan”; opkoračenje “kad koracajući cestom kroz mrtvo svijetlo podne/ staneš/ preplašena krikom čudne tice”, “I kad kroz suton vidiš crnu sjenku što se miče/ s onu stranu mrke mirne vode/ znaj”; sinestezija “U noći kada šumi u tvom uhu tiha mjesečina”; personifikacija “ne koraca mjesečina oko tvoje kuće”, “mrtvo svijetlo podne”, “to krik je moga srca s blizih obala”, “vidiš crnu sjenku što se miče”, “s onu stranu mrke mirne vode”; kontrast “plave staze – mjesečina (žuta)”, “svijetlo podne – suton”, “crna sjenka”.

Lirski subjekt posjećuje voljenu osobu, ukazuje joj se na više načina, pokušava pridobiti njezinu pažnju, osjeća se ponosno i svečano pa time odaje počast ljubavi koja je jača od svega na ovome svijetu.

Biografija: Antun Branko Šimić

Antun Branko Šimić značajan je hrvatski pjesnik, esejist, prevoditelj i kritičar.

Rođen je 1898. godine u Drinovcima, gdje je pohađao osnovnu školu, nakon koje je završio tri razreda franjevačke gimnazije u Širokom brijegu, a četvrti razred u Vinkovcima.

Odmah nakon školovanja nastavio se baviti književnim i novinarskim radom. Radio je na izdavanju časopisa “Vijavica”u Zagrebu, te je 1919. pokrenuo časopis “Juriš”. a 1923. časopis “Književnik”.

Prve Šimićeve pjesme oponašale su liriku Antuna Gustava Matoša, ali s upoznavanjem ekspresionističkog književnog pokreta i časopisa “Der Sturm” koji ga je promicao, događa se zaokret i u Šimićevoj poetici.

Po uzoru na ekspresioniste i njegova poezija postaje kratka, sažeta, bez pravilne strukture, slobodnog stiha, jednostavnih izraza, ali duboke poruke. On izostavlja interpunkcijske znakove, a često i rimu, pa ritmičnost gradi upravo na slobodnom stihu.

Tu novu formu prvi put koristi u svojoj prvoj zbirci pjesama “Preobraženja” koje je bilo dobro prihvaćeno osvježenje na tadašnjoj književnoj sceni. Ostala je zapamćena kao najbolja Šimićeva zbirka, ali i značajna zbirka za hrvatsko pjesništvo uopće.

Kako su se mijenjale Šimićeve životne prilike, tako se mijenjala i tematika njegovih književnih opusa. Nakon što se predao isključivo književnom radu, zapao je u siromaštvo, ali se ono pokazalo kao plodna inspiracije njegovom poetskom izričaju. Iskoristio ga je za svoj niz socijalno-egzistencijalnih pjesmama, koje su bile društveno angažirane u predstavljanju surove stvarnosti siromašnih.

Šimić je rano za života obolio, pa je ta boležljivost postala konstanta u njegovu životu. Kada se pokazalo da že mu bolest donijeti i smrt, njegove pjesme počele su prikazivati to stanje uma pri iščekivanju smrti. Pjesmama tada dominira pitanje smisla života, pitanje smrti unutar života i krhkosti kako življenja tako i samog tijela. Neke od pjesama koje su nastale u tom Šimićevom životnom razdoblju smatraju se vrhuncem njegove poezije.

Šimić je izgubio bitku sa smrću vrlo rano, u svojoj 27- godini života. Umro je od tuberkuloze 1925. godine u Zagrebu.

Autor: I.S.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>