Nabavite najbolji električni bicikl!

Povratak Filipa Latinovicza

Povratak Filipa Latinovicza je povratak na ono što je prekinuto i davanje natrag onoga što je uzeto. Filip se vraća u svitanje nakon 23 godine s prtljagom od otuđenja, živčane rastrojenosti, krize identiteta, raspadnutih vrijednosti i slike svijeta, s razočaranjem u europsku kulturu i civilizaciju u kojoj nije pronašao dom i s umjetničkim klonućem i stvaralačkom nemoći.

Vraća se ne bi li u ponovnom kontaktu sa zavičajnom podlogom i oživljenim uspomenama iz djetinjstva razriješio traume koje vuče sa sobom po svijetu i akumulirao novu životnu i stvaralačku snagu, zbog čega je povratak fizički i psihološki, a koji označava bijeg od civilizacije velikih sivih gradova i sentimentalnu potragu za izgubljenim uporištem, podlogom, životnom neposrednošću, svježinom emocija i identitetom te osobnim i stvaralačkim identitetom.

Njegov identitet je središnje pitanje romana i pitanje paternaliteta (očinstva – nada se da će odgovorom na to pitanje ostvariti identifikaciju). Ovdje se postavlja pitanje vlastita identiteta; pitanje podloge (životnoga oslonca); pitanje majčina života, što postaje egzistencijalni problem te otuđenost, izolacija, nemir, stvaralačka kriza.

Vrsta djela: roman

Vrijeme radnje: Početak 20. stoljeća (nekoliko mjeseci u periodu od proljeća do jeseni)

Mjesto radnje: Zagreb i Kostanjevac

Tema djela: sjećanje Filipa Latinovicza na život iza njega

Ideja djela: prikaz krize identitea i traženje višeg smisla vlastitog života

Kratak sadržaj

Nakon što je izbivao preko dvadeset i tri godine Filip jednog dana stiže na kolodvor prilikom čega slijede opisi obiteljske kuće. Imala je truli zid, a vrata na kući su počela buditi sjećanje kako ga je prije dvadeset i tri godine mama izbacila na ulicu nakon što je ukrao stotinjarku i veći dio vremena se provodio sa sumnjivim ženama.

Osim kuće u kojoj je živio Filip posjeti i majčinu trafiku koja u njemu izazove navalu sjećanja u obliku slika majčinog izbivanja i priča kako je njegov pravi otac nitko drugi nego biskup. Filip je cijelo vrijeme osjećao nemir i upravo se zbog toga odlučio vratiti.

Svijet je za njega podijeljen na razne detalje koji za njega nisu imali smisla. Promatrajući tog dana ljude na ulici Filip je mogao primijetiti samo kaos. Ugledavši svoj odraz u jednom ogledalu u kavani gdje je vidio starog čovjeka s podočnjacima, urujanog i sa cigaretom na usnama, počeo je sumnjati u svoj vlastiti identitet.

Na putu u Kostanjevac gdje se preselila njegova majka, družio se s Jožom Podravcem čija mu životna priča pruža priliku za meditaciju o stoljetnoj zaostalosti, daleko od bilo kakvog napretka. Kod Filipa će boravak u Kostanjevcu izazvati trajni nemir njegova majka i njena želja da se raduje svom životu i pritom uživa u teško stečenom statusu.

Majka od Filipa naručuje portret u crnini, zbog čega Filip na platno prenosi grotesknu sliku starije bordel-dame. Polako preko majke upoznaje pravu stvarnost i način života u Kostanjevcu te plemenitog Kostanjevačkog presvijetlog Silvija Liepacha, nekadašnjeg velikog župana koji je svoja promaknuća kupovao nepotpisanim člancima.

Postoji još jedan razlog zašto se Filip odlučio zadržati u Kostanjevcu, a to je Bobočka Radajeva, kasirica u kavani “Kod krune”, žena koju su pratila ogovaranja da je moralno i materijalno upropastila svog ljubavnika Baločanskog te ujedno bila krivac smrti njegove žene.

Bobočka je opisana kao pretjerano erotizirana žena sa crtama nimfomanke zbog koje je Filip svakodnevno provodio vrijeme u “Kruni”. Privlačila ga je prvo erotski, a zatim i ljudski. Vladimir Baločanski koji je jednom bio ugledan građanin sada samo vegetira na račun Bobočkine samilosti.

Tjelesni utjecaj koji je Bobočka imala na Filipa ponovno je u njemu probudila slikarsku energiju, a jedne večeri dok su se vraćali s proštenja Svetog Roka, iznio joj je slikarsku viziju koju je imao u glavi, a koja se odnosila na raspetog Krista, jedini most koji može spasiti čovječanstvo.

Uskoro za Filipa nastupa novi nemir kada u mjesto dolazi Sergej Kirilovič Kyriales, Grk s Kavkaza, doktora fiziologije i dermatologa. On je jedan od Bobočkinih prijatelja za kojeg Filip sumnja da je zapravo ljubavnik. Njegovim dolaskom Bobočka se sve više udaljava od Filipa, a on sve više počinje osjećati strah. Tijekom dugih noćnih rasprava Sergej se uporno trudio da umanji vrijednost Filipovog rada i slikarstva na temelju svojih teza o filozofiji.

Nakon još jedne takve rasprave Filip budući da više nije znao kako da se odupre napadima Grka odgurne stol kada je cijelo društvo bilo svjedokom ubojstva koje se dogodilo pred krčmom. Na cesti je ležao ubijeni foringaš, a nakon ubojstva Bobočke nije bilo na blagajni skoro dva dana zbog čega ju je Filip odlučio posjetiti. Približivši se njenoj sobi ugledao je dva tijela kako se miču u postelji dok Baločanski sjedi za stolom i čita novine.

Bobočka ga hladno prima dok Sergej sjedi pored nje i nastavlja dalje priču o svojim doživljajima s putovanja. Na Filipovo iznenađenje upita ga je li ikada razmišljao o samoubojstvu. Filipa je cijela situacija natjerala da se zamisli nad Bobočkom koja ga je uzbudila i potaknula inspiraciju za slikanje. Dolaskom Grka Sergeja nemir se u Filipu sve više povećavao. Jednog dana je tako ispod željezničkog mosta pronađeno tijelo Grka, koji je tako demonstrirao nihilističku filozofiju o kojoj je cijelo vrijeme pričao.

Nakon pogreba Bobočka je posjetila Filipa i zamolila ga da joj osigura novac jer je odlučila otputovati do Hamburga, ali istu večer prije nje Filipa je posjetio Baločanski i tražio da je odgovori od putovanja govoreći kako neće dopustiti da ga bace preko palube. Dolazi i Bobočka, ali joj Baločanski ne dozvoljava da ostane sama s Filipom i kako ne bi došlo do scene odlazi s Baločanskim bez da je uzela novac. Umjesto toga dogovori susret s njim kod “Krune”.

U trenucima iščekivanja Filipu u posjet dolazi majka i upozorava ga da se ne bi trebao družiti sa ženom upitnog morala na što joj on odgovori da je posljednja koja smije komentirati takvo nešto i da mu napokon kaže tko je njegov otac. Majka mu pruži sliku gdje se nalazi plemeniti Kostanjevački. Tada pokuca Baločanski tvrdeći kako Bobočkoj ne trebaju novci jer se predomislila.Filip mu ne vjeruje iako je dobio poruku navodno od Bobočke. Ali kada je papir približio svjetiljci primijetio je da je to račun iz drogerije na kojem se nalazio krvavi otisak prsta. Sumnjajući u najgore potrčao je do Bobočke i ugledao ju prerezanog grkljana.

Biografija: Miroslav Krleža

Miroslav Krleža je cijenjeni esejist, dramatičar, pripovjedač, kritičar i pjesnik. Smatra se najvećim piscem 20. stoljeća. Ostao je poznat ne samo kao književnik nego kao i enciklopedist.

U suradnji s Matom Ujevićem Krleža je osposobio Leksikografski zavod, koji se po izdanjima što se tamo nalaze smatra poznatim i cijenjenim svjetskim enciklopedijskim institutom te s Akademijom, Sveučilištem i Maticom čini jednu od četiri važne kulturne institucije u Hrvatskoj.

Rođen je 7. srpnja 1893. godine u Zagrebu, a nakon što je u rodnom gradu završio pučku školu i četiri razreda gimnazije, otišao je put Pečuha kako bi upisao kadetsku školu za domobrane.

Završio je kao jedan od najboljih zbog čega je dobio carsku stipendiju i otišao u Budimpeštu na vojnu akademiju Ludoviceum. Tamo se zadržao dvije školske godine, a nakon toga je 1913. godine napustio akademiju i otišao u Skopje kako bi se pridružio srpskoj vojsci kao dobrovoljac. Ali umjesto da se pridruži vojsci uhićen je pod sumnjom da djeluje kao austrijski špijun. Poslan je u Beograd na ispitivanje.

Nakon prelaska granice kod Zemuna, hvataju ga austrijske vlasti i nakon saslušanja puštaju, pa je sredinom 1913. godine opet došao u Zagreb. Shvativši kako je sve ono što je ostalo iza njega bilo samo plod njegovog mladenačkog zanosa, odlučio je posvetiti se književnom stvaralaštvu.

Godine 1919. oženio se Leposavom Kangrga, a u razdoblju između dva svjetska rata živio je kao pravi književnik i pritom objavio razna književna djela i pokrenuo časopise. Od 1914. godine do 1981. godine Krleža je napisao razna djela i iza sebe ostavio veliku umjetničku vrijednost. Od 1950. godine nalazio se na čelu Jugoslavenskog leksikografskog zavoda.

Krleža je napisao velik broj djela koja obuhvaćaju do 80 svezaka. Način pisanja mijenjao se tijekom vremena, pa se tako na početku karijere može primijetiti utjecaj Strindberga, Nietzschea te Ibsena. Iako je na početku pokazivao antagonizam prema Dostojevskom, u pojedinim djelima vidljiv je utjecaj poznatog pisca iz Rusije te ekspresionizma i impresionizma koji su prevladavali na početku 20. stoljeća.

Krležina poezija je u početku bila obilježena whitmanovskim simfonijama kao što su “Tri simfonije” u kojoj se može primijetiti puno čudnih asocijacija te prelomljena sintaksa. Nakon ove faze uslijedila su zrelija djela u kojima se najviše mogao osjetiti utjecaj poetike ekspresionizma i proturatne lirike.

Romane je pisao baroknim jezikom i stilom, ali mogao se osjetiti i utjecaj Dostojevskog po scenama u kojima se miješaju opisi politike, povijesti i ljudske prirode. Od romana treba izdvojiti: “Na rubu pameti”, “Povratak Filipa Latinovicza” i “Zastave”. Poznatije drame su: “Legenda”, “U agoniji”, “Kraljevo”, “Aretej”.

Miroslav Krleža je pisao i eseje. U njima je pokazao kako može izbrisati granice između različitih žanrova, pa se u više djela primjećuje pojavljivanje esejističkih pasaža ne samo u novelama i romanima nego i u putopisima i dnevnicima. Umro je 29. prosinca 1981. godine u Zagrebu.

Najznačajnija djela su: “Tri simfonije”, “Balade Petrice Kerempuha”, “Gospoda Glembajevi”, “Povratak Filipa Latinovicza”, “Na rubu pameti”, “Hrvatski bog Mars”…

Autor: N.K. i M.L.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>