Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Prah

Prah je novela u kojoj se priča o ljubavi koja se pretvorila u prah. Tonko Jankin je živio sam i jednoga dana stara Lucija mu je donijela pismo koje mu je vratilo uspomenu na Anu koju je i dalje volio. Kroz njegova prisjećanja saznajemo što se dogodilo s njom. On je u nju bio zaljubljen, ali se ona zaljubila u jednog geometra i udala se za njega.

Kratak sadržaj

Iako je bio ljut na nju zbog pisma vratile su mu se drage uspomene iz njihove zajedničke prošlosti (“Imao sam dalekozor na očima, otkrio sam vas na palubi, naslonjenu na ogradu. Gledali ste moje mahanje kao i svakog jutra do tad, kad ste ustajali i izlazili na prozor da primite moje pozdrave na koje ste uzvraćali svojim pozdravima”).

Kada je saznao da su ona i geometar dobili sina bio je razočaran i ljut (“Bio je zloban, ciničan, i svidio se sebi. Osjetio je na licu adekvatnu grimasu, i pođe da je pogleda u zrcalu.”). Pismo je poslala u nadi da će Tonko sad doći k njoj u Split i pomoći joj da tajno krsti svoga sina te zbog toga on pomisli da još uvijek ima nade za njih (“Laskalo mu je Anino povjerenje. Zvala ga je kao saučesnika protiv muža. Usudio se iz toga razvijati neku nadu.”).

On odlazi brodom u Split gdje ga čeka Ana (“Gledao je lice na kome se tiho počela gasiti nekadašnja Anina ljepota.”). U kući su ga gostoljubivo primili što ga je dodatno shrvalo. Daju mu noćnu košulju koju on na kraju skida sa sebe kada ostaje sam u sobi.

Tonko se inače bavio skupljanjem ključeva i pod jastukom nalazi još jedan ključ koji mu je Ana odlučila darovati i njezina pisma vezana crvenom vrpcom. Prošeće se hodnikom i vraća natrag u sobu s namjerom da se ubije. Uzme vrpcu s Aninih pisama, zaveže ju za prozor i odluči se objesiti. Na kraju mu to ne uspije i zbog glasne buke koju je napravio kad je pao u sobu ulaze geometar i Ana koji su ga zatekli na podu golog u hrpi Aninih pisama. On postaje svjestan svoje golotinje i počinje navlačiti pisma preko sebe. Geometar mu skida omču s vrata i na rukama ga, kao dijete, nosi u krevet. Tonko se prepustio tome rekavši: “Vi ste mislili da sam ja nesretan…i da ću se najmanje…objesiti zbog toga? Dobro sam se s vama našalio? He?”

Vrsta djela: psihološka novela

Mjesto radnje: Split i otok u Dalmaciji

Vrijeme radnje: 1948. godina

Likovi: Tonko Janin, Ana, Lucija, sin i geometar

Biografija: Ranko Marinković

Ranko Marinković (1913. – 2001.) bio je esejist, romanopisac, dramatičar te suvremeni hrvatski pripovjedač.

Djetinjstvo je proveo u rodnom gradu Visu na istoimenom otoku gdje je završio i pučku školu. Gimnaziju je pohađao prvotno u Splitu, ali ju je završio u Zagrebu. Nakon toga upisao je studij na Filozofskom fakultetu.

Pisanjem se bavio već u gimnaziji, a proslavio se kao dramatičar i to 1939. godine kada je u Hrvatskom narodnom kazalištu prikazan “Albatros”, njegova prva drama groteska. Uskoro, iste te godine, objavio je i svoje proze i to “Hiljadu i jedna noć”, “Sunčana je Dalmacija”, “Balonjeri pod balkonom”.

Za vrijeme trajanja Drugog svjetskog rata uhićen je u Splitu te je vrijeme proveo u logorima. Kada je rat završio, odlazi u Zagreb te se bavi kulturom i književnošću.

Bio je zaposlen u Hrvatskom narodnom kazalištu kao direktor Drame, a osim toga intenzivno se bavi pisanjem.

Knjigu “Proze” i dramu “Albatros” objavio je 1948. godine, dok je već nakon dvije godine, 1951. objavio knjigu “Geste i grimase”. Iste te godine na Akademiji za kazališnu umjetnost postao je i profesor dramaturgije. Dvije godine nakon toga objavio je “Ruke”, pripovjedačku zbirku.

Drama “Glorija” prvi puta je izvedena 1955. godine te je isti čas proglašena kao jedna od najboljih suvremenih drama. Objavljena je odmah 1956. godine.

“Poniženje Sokrata” objavio je 1959. godine, a 1965. i najbolji roman “Kiklop” koji je i više puta nagrađivan. Nakon toga objavio je još roman “Zajednička kupka” i “Never more”.

Autor: A.I., M.L.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>