Proces

Roman “Proces” najpoznatije je djelo Franza Kafke. Ono spada u jedan od tri romana koji nisu bili objavljeni za Kafkina života i koje je njihov autor htio spaliti. Vjeruje se da je roman nastajao u duljem vremenskom periodu, od 1914. do 1923. godine. Objavljen je 1927. godine i to postumno. “Proces” je jako složeno, višeslojno djelo, iako se njegova glavna radnja ne čini toliko kompliciranom. Okosnica radnje je postupak gotovo imaginarnog suđenja kome je glavni lik podvrgnut nakon optužbi za njemu nepoznato kriminalno djelo. Okolnosti koje su dovele do suđenja, niti njegov ishod nisu toliko bitni za ovaj roman koliko je važan sam proces suđenja. Pri tom procesu ističe se psihičko stanje glavnog lika. On je optuženika koji niti ne zna za što je okrivljen, ne zna kako bi se obranio, a svaka obrana okrene se protiv njega i pogorša situaciju. Njegova panika, strah i bespomoćnost prenijeli su se na cjelokupnu atmosferu romana.

Ova situacije toliko je specifična i izražajna da je dobila naziv “kafkijanska”, te se počela upotrebljavati u svakodnevnom govoru kao izraz bespomoćnosti, straha, nametanja krivice i odsustva izlaza iz takve situacije, unatoč odsustvu i krivice za takvo stanje. U takvim situacijama ljudi su spremni uraditi bilo što i pristati na sve samo kako bi sačuvali život i vratili se normali koju poznaju. To je još jedna odlika kafkijanske situacije.

Situacija koju Kafka opisuje u Procesu toliko je neobična, a i nepravedna da na trenutke postaje morbidna. A onda se razvija i dalje u tu krajnost, pa se čini kao da prelazi iz zbilje u san. Svi likovi, osim glavnoga, toliko su nerealni da postaju iskarikirani, gotovo nadrealni, pa se i situacija čini takvom. Do osjećaja da je lik u stvarnosti nekog sna dovodi nevjerica da se stvari u normalnom svijetu uopće mogu tako odviti. Kafka je u svom djelu upravo tako nizao scene – one odaju dojam nevjerojatnosti, iako su istovremeno vrlo vjerodostojne i veoma uvjerljive. Ta ujedinjenost sna i jave Kafkina je vizija realnosti svijeta koji ga okružuje. Logika koja vlada u njegovoj stvarnosti je čvrsta, ali ju je vrlo jednostavno okrenuti naopako.

Kafkin roman zbog svega ovoga možemo tumačiti kao kritiku modernog društva, ali i cijele suvremene civilizacije kojoj je otuđenost među ljudima glavna karakteristika. Ona se u ovom djelu manifestira kao izgubljenost čovjeka u društvu, nemogućnost komunikacije s okolinom, prilagodba čovjekova života u zahtjeve društva te nerazumijevanjena koje nailazi.

Ove odlike glavnog lika djela naspram civilizacije zapravo su odlike samog Kafke. On je bio pisac koji nije vjerovao u sebe niti u svoju sposobnost kao pisca. Ne samo da nije vjerovao da je literalni genijalac, nego nije vjerovao u svoja djela uopće. Bio je pesimističan, što se vidi i u njegovim romanima, ali utoliko je bio i vizionar, jer je predvidio smjer u kojem se razvijalo moderno društvo, a to je prema sve većoj otuđenosti i osamljenosti čovjeka kao pojedinca.

Naslov djela: Proces

Vrijeme radnje: početak 20. stoljeća

Mjesto radnje: neimenovani europski grad

Kratak sadržaj

I. Jozef K. bio je bankovni službenik. I dok je jednog sasvim uobičajenog jutra čekao svoj doručak koji nije dolazio, odlučio je pozvoniti kuharici. No, umjesto doručka, na vrata mu dolaze neznanci s priopćenjem da je uhićen. Jozef inzistira s pitanjima ne bi li saznao zašto je uhićen, ali oni odgovaraju da ne znaju ništa o tome i da su oni samo sudski službenici.

Da stvar bude još kompliciranija, Jozefu je dopušteno svaki dan odlaziti na posao i naizgled se ništa u njegovu životu ne mijenja. Ubrzo, dobiva priopćenje telefonom da mora doći na saslušanje u nedjelju. Obrazloženo mu je da se radi o nedjelji kako bi mogao i dalje neometano obavljati bankarski posao.

Jozef odlazi na mjesto navodnog saslušanja i pronalazi zgradu. Naizgled, radi se o sasvim standardnoj stambenoj zgradi. Ulazi i hoda stepenicama tražeći komisiju zaduženu za njegovo preslušavanje, ali izgovor mu je da traži stolara Lanza. Ne pronalazi ništa što bi odgovaralo njegovom opisu, nailazi samo na mnogo žena i djece, a radi se o siromašnim i zapuštenim stanovima.

Na zadnjem katu pokuca na vrata i otvori mu žena koja provodi dan pranjem rublja. Odvodi ga kroz kuću i dolaze do jedne sobe. Jozef je shvatio da se sada nalazi u stanovitoj dvorani koja je nalik na sudnicu. Sudac mu govori da je zakasnio na saslušanje sat vremena iako mu nisu rekli točan sat kada se mora pojaviti pred sudom.

Sudnica je podijeljena u dva dijela, a publika u sudnici reagira malo u njegovu korist s odobravanjem, a malo s podsmijehom ili šutnjom i mukom. Jozef se brani, ali uskoro demonstrativno odlazi jer shvati da ga nitko ne razumije i da ovo nema smisla. Tada saznaju da je sam sebi naškodio jer je dobio povlasticu kojom je mogao biti saslušan.

II. Sljedeće nedjelje Jozef se odluči nepozvan pojaviti na sudu. Dolazi u istu zgradu i tamo ponovo susreće mladu ženu tj. suprugu sudskog poslužitelja. Ona mu se nudi i govori mu da je odvede jer je u potpunosti pod sudskom vlašću. Jozef razmišlja kako bi to bila dobra osveta prema sudskog istražitelju. No, potom dolazi mladi i neugledni odvjetnik pripravnik te govori ženi da ima nalog suca i da se mora pojaviti kod njega. Jozef je pokušava obraniti, no ona odbija njegovu pomoć te zajedno nestaju.

Tada stiže i sudski poslužitelj i povjerava se Jozefu kako otpremaju iz kuće i kako mora raditi sve ove beznačajne poslove, a i odvode mu ženu. Sudski poslužitelj provede Jozefa zgradom suda, a od mučne atmosfere koju je tada vidio, smuči mu se te se oporavlja tek kada je napustio zgradu.

III. Jozef je nakon ovog mučnog dana ponovo naišao na čudan događaj. Kada se vraćao jednog dana s posla iza jednih vrata začuje čudne zvukove, kao da je netko uzdisao. Otvori vrata i ugleda tri čovjeka od kojih su dvojica gradski stražari. Oni mu se požale kako je sudski istražitelj naredio da ih ovaj treći išiba jer se on žalio na njih. K. pokušava uvjeriti dotičnog batinaša da ih poštedi, ali on ga ne sluša. Jozefu se smučio prizor, a i bojao se da ga netko tamo ne zatekne pa se udaljio s mjesta.

Sljedećeg jutra pomalo bojažljivo odškrine ta ista vrata i na svoje zaprepaštenje ugleda isti prizor.

IV. Jozef sve češće nailazi na čudne situacije. Jednoga dana posjećuje ga stric i opominje ga da bi položaj u kojem se trenutno nalazi mogao negativno utjecati na njegovu obitelj. Stric ga uvjerava da mora uzeti odvjetnika te oni odlaze do njegovog poznanika, odvjetnika Hulda.

Odvjetnik je na Jozefovo zaprepaštenje upoznat s cijelom njegovom situacijom, odnosno procesom. O boležljivom i starom odvjetniku brine djevojka imenom Leni. Jozef se upušta odmah s njom u čudnu ljubavnu vezu, dok ga stric kori jer vjeruje da je ona u vezi s odvjetnikom.

V. Jozef sve više razmišlja o svojoj situaciji. Posjećuje odvjetnika koji mu govori da njegov slušaj dobro napreduje, no K. ne vidi nikakve promjene. Sumnjajući da odvjetnik namjerno oteže cijelu situaciju i ne radi u njegovu korist, K. odlučuje sam složiti svoju predstavku. No, predstavka bi trebala obuhvatiti i najsitnije detalje o njegovom životu. To Jozefa izbacuje iz takta jer on i dalje ne zna zašto je uopće optužen.

Sve teće obavlja svakodnevne poslove, a čak mu i kolega govore da znaju sve o njegovom procesu. Tvorničar mu govori da javi sudskom slikaru Titorelliju koji mu može pomoći jer zna pojedinosti oko njegovog slučaja. Titorelli mu malo pomaže objašnjavajući mu kako stoje stvari kod suda. Govori mu da je sud uvjeren u njegovu krivicu i da će mu biti teško obraniti se.

Ipak, daje mu nadu govoreći mu da se može na sud utjecati vezama. Nudi mu svoju pomoć, ali istodobno ga zbunjuje pitanjem želi li oslobađanje stvarno, samo prividno ili kao proces odugovlačenja. Odmah mu govori da je cjelokupno oslobođenje u njegovom slušaju nemoguće. Jozef uskoro saznaje da je nemoguće ishoditi i preostale dvije točke te da ga je moguće samo proces malo odgoditi. Jozef kupuje par njegovih slika i odlazi zbunjen s nikakvim rješenjem.

VI. Jedne večeri Jozef odluči otići kod odvjetnika kako bi mu otkazao suradnju. Vrata mu otvara mali čovječuljak imenom Block koji mu govori da je i od odvjetnikov klijent, i to već punih 5 godina. I on je u procesu, a govori mu kako je već ponešto naučio i o njegovoj situaciji. Govori mu da će vjerojatno biti osuđen zbog oblika usana. Zgrožen, Jozef odluči odvjetniku odmah otkazati suradnju. Odvjetnik mu govori da je nestrpljiv i da se s njim postupa predobro. Poziva Blocka i predočuje mu njegov primjer te ga naočigled ponižava.

VII. Nakon što je dao otkaz odvjetniku, Jozefu je stanje i dalje nepromijenjeno. Čak uviđa da je slučaj i sve kompliciraniji. Jednoga dana, dobije naredbu s posla da bi trebao jednom Talijanu pokazati katedralu. Pošto se Talijan ne pojavljuje, K. ulazi u crkvu sam.

Ugleda tamo svećenika u propovjedaonici i čini mu se kao da će baš njemu održati propovijed. Iako je već krenuo prema izlazu, zastane jer začuje kako ga svećenik zove imenom. Govori mu kako previše očekuje od tuđe pomoći, posebice od žena i kako to nije dobro za njegov proces. Govori mu o paraboli o čuvaru i čovjeku sa sela. Priča mu o tome kako je čovjek sa sela cijeli život ostao pred vratima zakona u iščekivanju da ga uvedu. Tek kada je umirao rečeno mu je da se ta vrata sada mogu zatvoriti. Parabola je na kraju ostala nerazjašnjena.

VIII. Jozefov je 31. rođendan. Na taj dan u njegov stan dolaze dva čovjeka u crnim kaputima. Iako se nisu najavili K. sjedi pored vrata jednako odjeven i čeka goste. Rekao je da zna da ih očekuje, kao da se pomirio sa sudbinom. Nije se odupirao, dopustio im je da ga odvedu van grada do kamenoloma.

Zarili su mu nož u srce, a zadnje Jozefove riječi bile su “Kao pseto!”

Glavni lik: Jozef K.

Analiza likova

Jozef K. – tridesetogodišnji bankovni činovnik koji svoj posao cijeli život obavlja savjesno. Nema prijatelja i nije se ženio, dane provodi radeći i živeći samotno. Običan je i prosječan. U grad je došao naknadno i živio je kao podstanar. Iako ništa loše nije učinio, jednoga jutra saznaje da je protiv njega pokrenut proces. Tada počinje voditi dvostruki život i osjeća stalni nemir i nespokojstvo zbog suda kojem je izložen, a ni sam ne zna i nikad ne sazna što je loše učinio. Kritičan je prema sebi, krivi sebe iako ne zna za što bi mogao biti kriv. Na kraju možemo zaključiti da sve što se događa u romanu je govor Jozefove svijesti jer sud se u romanu opisuje kao sud koji je krivica dozvala.

Biografija: Franz Kafka

Franz Kafka rođen je u Pragu 3. srpnja 1883. godine, a kako je odrastao u sjeni očeva autoriteta to će kod njega zauvijek ostaviti neizbrisiv trag. Naime, rodio se u imućnoj obitelji u kojoj je dominirao njegov radišni otac.

Nakon što je završio klasičnu gimnaziju odlazi na Fakultet studirati kemiju. Nakon toga prebacuje se na njemačku književnost i povijest, da bi ipak upisao pravo. Radio je kao pravnik, iako se zapravo htio baviti isključivo pisanjem. Za njegova života objavljene su dvije zbirke njegovih pripovjedaka, a ponešto i u časopisima.

Za vrijeme njegovog života objavljene su pripovjetke Promatranje, Seoski liječnik, Ložač, Preobražaj i Osuda.

Većinu svog književnog opusa oporučno je namijenio spaljivanju, ali je izvršitelj oporuke, odnosno književnik Max Brod to odbio učiniti. Radi se o Procesu, Zamku i Americi.

Umro je od tuberkuloze, u Beču 3. lipnja 1924. godine. Godine 1931. objavljene su pripovjetke Pri gradnji kineskog zida.

Franz Kafka bio je književnik njemačkog jezičnog izraza i jedno od najznačajnijih imena suvremene svjetske literature i suvremenog romana. O tome svjedoči opširna literatura i činjenica da se svi poznatiji suvremeni romanopisci pozivaju upravo na njegovo djelo kao početak, odnosno izvor moderne pripovjedačke proze.

Autor: M.L.