Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Putovanje Childea Harolda

“Putovanje Childea Harolda” sastoji se od četiri pjevanja te od ukupno 159 strofa od 9 stihova (Spencerove stance). Sva pjevanja iz knjige nisu nastala u isto vrijeme, a vidi se i razlika u stilu pripovjedača.

Razlika je u godinama kada su pjevanja napisana pa je tako prvo i drugo pjevanje napisano 1812. godine, 1816. godine je napisano treće pjevanje, a 1818. godine četvrto.

Za prva tri pjevanja Byron nije htio priznati da ih je napisao dok je u četvrtom pjevanju pisao u svoje ime te se u potpunosti poistovjetio s junakom kojeg je opisao u knjizi.

Nadimak glavnog junaka u knjizi je Childe, dok je njegovo pravo ime Harold. On je bio svjetski putnik i plemić te vitez, a sve njegove karakteristike osobnosti pisac je objasnio u predgovoru.

Byron je konstantno opravdavao postupke svojeg glavnog junaka, a kroz opravdanja je dao uvid u svoje stav prema ljudima i životu. Posebno je kritičan prema ženama koje ne podnosi jer smatra da su lažne i da se samo pretvaraju. Piscu su one samo donijele bol i razočaranje.

Vrsta djela: lirsko-epska poema

Kratak sadržaj

U ovom se djelu, “Putovanje Childa Harolda” opisuje čovjeka koji nije našao svoje mjesto pod suncem, čovjek kojeg je njegova vlastita sredina odbacila i nije mu namijenila neku društvenu ulogu.

Njega odbacuju oni koji su mu bili najmiliji, najbliži i zbog toga je primoran otići iz domovine koju je toliko volio. Njegova jedina utjeha je borba s prirodom, s olujama i valovima.

Dok mornar žali za domovinom, ženom i djecom koji ostaju sada sami, on ne žali ni za čim, samo žali što je postao bezosjećajan, bez želja,bez nade,bez snova i nekog određenog cilja, on žali što ne žali ni za čim.

U djelu nema prave radnje i zapleta već je sve zamišljeno kao opis s putovanja i pričanje dojmova.

Prvo pjevanje započinje kada Childe Harold ide na put u Španjolsku i Portugal. Put mu nije bio ugodan, cijelo vrijeme osjeća se tužno i zabrinuto radi svih strahota koje je vidio. On gleda ropstvo, nasilje prema ljudima te tiraniju nad narodima koji su u ropstvu. Opisuje kako se veseli putu u Španjolsku jer je čuo da je to zemlja pjesme i plesa, slavna, poznata po svojoj prošlosti, ali i lijepom krajoliku. No, razočaran je stvarnošću. Narod trpi od Napoleonova režima. Byron potiče Harolda na borbu i prava za slobodu.

Drugo pjevanje opisuje putovanja u Grčku i Albaniju. On se divi divljini Albanije te njegovim siromašnim i ponosnim stanovnicima koji potječu od slavnog Skenderbega. U Grčkoj je razočaran u kakvom su stanju spomenici antičke kulture koji su nastradali uslijed barbarskog čina. Harold se u Grčkoj prisjeća i velikih umjetnika, pjesnika i likova koji su obilježili povijest Grčke.

Ogorčen je činjenicom kako su ljudi sputani i porobljeni, a sve to kulminira u Grčkoj. Ne može se načuditi tome kako ljudi žive s osjećajem ograničenja slobode. Smatra da društvo i obitelj određuju put čovjeka i da on iz tih razloga nikada ne može biti sretan. Najsretnijim se osjeća kada je sam u prirodi koja je nedirnuta od ljudske ruke.

Treće pjevanje opisuje Childea Harolda na putu u Belgiji te po obalama Rajne i u Švicarskoj. On tuguje zbog Napoleonove sudbine, a posjećuje i Waterloo.

U četvrtom pjevanju dolazi u Sjevernu Italiju. Uživa u predivnom krajoliku starih talijanskih gradova, a njegova sjećanja odlaze i do velikih talijanskih književnika. On žali za njima i za njihovim duhom jer nakon toga je život besmislen i nezanimljiv.

Ovo djelo na jedinstven način nam prikazuje pjesnikova putovanja, njegove događaje, ali i opise predivnih krajolika. Uz sve to dobivamo na uvid pjesnikove misli i razmišljanja jer Childe Harold njegovo je drugo “ja”. On je ogorčen i ciničan, a takav je i njegov junak u pjesmama.

Likovi: Childe Harold

Analiza likova

Childe Harold – glavni junak djela, Childe mu je nadimak, a on proizlazi od arhaičnog naziva za viteza. Njegove karakteristike autor nam je opisao već u predgovoru. Harolda zapravo smatramo autorom jer se djelo smatra njegovim dnevnikom. Ogorčen je i ljut na žene, razočarao se u njima pa ih smatra lažnima i krivima za svu bol. Ciničan je i buntovan, ogorčen i razočaran životom. Iznad svega iskren i nikada se nije htio prikloniti nekim tuđim idealima samo zato da bi se uklopio. Na svojim putovanjima susreće brojne ljude, a najviše je ogorčen na one koji ne uživaju u svome pravu na slobodu, one koji trpe. Smatra da čovjek nigdje ne može biti ono što jest, slobodan, svuda osjeća obvezu, prema društvu ili obitelji. Zato se najbolje osjeća kada je sam u prirodi jer se tamo osjeća slobodnim. Sloboda je za njega cilj duševnog mira.

Biografija: George Gordon Byron

George Gordon Byron (1788.-1824.) engleski je pripovjedač i pjesnik te predstavnik romantizma. Potječe iz osiromašene aristokratske obitelji iz Londona, no većinu života proveo je u Škotskoj. Živio je u siromaštvu i tuzi zbog urođene hromosti radi koje je bio i psihički nestabilan.

1798. godine dobio je nasljedstvom imanje Newstead Abbey te je titulom lorda postao bogat. No, time nije postao sretnijim. Na njegovo raspoloženje, karakter i psihu, utjecala je psihički nestabilna majka i pijanstvu sklona dadilja te on i dalje ostaje psihički nestabilan, usamljen i plah.

Srednju školu pohađao je u Harrowu, dok je studij završio na Cambridgeu. Za vrijeme školovanja zaljubio se u svoju rođakinju koja je odbacila njegovu ljubav, usredotočujući se na njegovu tjelesnu manu. To je na neki način obilježilo njegov ljubavni život te je imao mišljenje da su žene cinične te da emotivne veze ne mogu donijeti ljudima ništa dobroga. Često je ulazio u nesretne i skandalom nabijene ljubavne veze.

Pošto se nikako nije mogao riješiti osjećaja manje vrijednosti, Byron je izrastao u buntovnu i hirovitu osobu, osjetljivu i neprilagođenu svijetu te razočaranu cijelim društvom kojemu je pripadao.

Prvu zbirku pjesama objavio je u osamnaestoj godini, a ona je imala naziv “Sati dokolice”. Potpisao se pseudonimom i doživio velike kritike na temelju tog djela. Dvije godine kasnije odlučio je odgovoriti na dane kritike djelom satire ” English Bards and Scott Reviews”.

U dvadeset i prvoj godini postao je član Gornjeg doma lordova te je održao svoj prvi govor. Općenito je živio dosta raskalašeno i rasipno te je bio čest izvor ogovaranja ostalih članova aristokracije.

Puno je putovao, a od 1809. do 1811. godine putovao je Sredozemljem. Obišao je Španjolsku, Portugal, Grčku, Tursku, Maltu i Albaniju.

Godinu dana nakon povratka objavio je dva pjevanja iz poeme “Childe Harold” koje je bilo dobro prihvaćeno među čitateljstvom. Slavu je stekao skoro tijekom noći te je time bio oduševljen.

Nakon toga posvetio se intenzivno pisanju. Ubrzo se i oženio te je postao otac. No, brak nije dugo trajao jer je njegova žena saznala da je Byron bio u vezi s polusestrom Augustom. Odmah nakon rastave Byron napušta Englesku jer je postao nepoželjan gost aristokratskih salona te odlazi u Švicarsku. Ubrzo se seli u Italiju te tamo nastavlja stvarati svoj književni rad.

1837. godine odlazi u Grčku kako bi pomogao kod ustanka Grka protiv Turaka. No, ubrzo je umro od groznice ne napunivši niti 37. godinu.

Najpoznatija djela su mu “Sati dokolice”, “Lara”, “Kaurin”, “Gusar”, “Don Juan”, “Manfred”.

Autor: M.L.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>