Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Smrt Vronskog

Roman Smrt Vronskog zamišljen je kao nastavak Tolstojeve priče Ana Karenjenina što možemo vidjeti i u podnaslovu na početku knjige gdje piše ” Deveti dio Ane Karenjine Lava Nikolajevića Tolstoja”.

Na kraju Tolstojeva romana grof Vronski je otišao u srpsko-turski rat jer je bio slomljen Aninom smrću. Tako je odlučio sudbini predati sebe jer je bio shrvan od velike boli i patnje za Anom.

Fabrio nam donosi ponovo njegovu priču i to kao nastavak, sa svim njegovim prijašnjim životom onako kako je on opisan u Tolstojevoj priči.

Vrsta djela: roman

Mjesto radnje: Rusija, Srbija, Hrvatska

Kratak sadržaj

Vronski kreće vlakom prema tadašnjoj Srbiji, a tako ga i Fabrio dovodi natrag u našu sadašnjost. Vronski je bio časnik i ruski plemić koji se pojavio na prvoj stranici romana sa svom svojom boli i patnjom koja je prenesena iz romana Ane Karenjine. On se osjećao dužan pomoći svojim vojnicima na Balkanu.

Takav Vronski, Vronski iz prošlosti, bio je doveden u naše vrijeme u Beograd, u kojem je bio manipuliran i posve izgubljen, u toj silini nasilništva nije ni shvatio gdje se nalazi i kamo je stigao. Prati ga uvijek vjeran časnik Petricki. Njih dvojica imaju čvrstu i neraskidivu vezu, koja se može vidjeti kod svih koji prijeđu zajednički put od uspjeha pa sve do pada i razočaranja.

Na putu prema Srbiji, Vronski je odlutao mislima prema svojoj voljenoj Ani, razmišljao je o nesreći koja ga je zadesila i o tome što ga čeka na mjestu događaja. Kroz glavu su mu prošla mnoga sjećanja, posebice ona o događajima kada su bili u posjetu Moskve srpski književnici, zatim riječi koje su ostale samo prazne riječi i parole, što će se vidjeti tek kasnije.

Tako je Vronski krenuo u novo poglavlje u svom životu. Okrenuo je novu stranicu i htio je izbrisati bol i krivnju koje je osjećao zbog Anine smrti te je htio naći novi smisao u životu.

Odmah kada je stigao na beogradski kolodvor, već je počeo shvaćati stvarnost događanja koja je bila drukčija od onoga u što je bio uvjeren preko medija. Tamo je bio svjedokom nelogičnih i kontradiktornih informacija koje su na čudan način objašnjavale tadašnja zbivanja.

Između ostalog zbunilo ga je primanje u Palati federacije te tvrdnje kojima je rat prikazan kao obrambeni i kao nešto što se nije moglo izbjeći. Sve te informacije čuo je od velikih intelektualaca u Srbiji koji su mu zaželjeli dobrodošlicu, ali i zatražili pomoć od Rusije u ovim teškim trenucima.

U svim tim političkim govorima, Vronski je i dalje mislio samo na Anu. Tražio je nešto što će ga gurnuti naprijed, čime će se zaokupiti i naći novi smisao u životu. Uputio se tada Vronski u Vukovar.

U ovom djelu knjige Fabrio opisuje prave i istinite događaje koji su se dogodili na početku Domovinskog rata. Autentičnost događaja će priznati kasnije na kraju knjige. Tako se u tom djelu knjige mogu vidjeti opisi borba koje su se dogodile oko Bobote i Borova Sela, ali onako kako ih je vidio napadač. Pisac nam u tom djelu knjige otkriva kako je osmišljen rat na Hrvatsku, kako su tekle pripreme i kako je cijeli rat razrađen. Opisuje nemire u Hrvatskoj, kako je tekao rat u Sloveniji te kako su vojnici uspjeli pobjeći iz JNA vojarna.

Vronski se tako približavao Vukovaru te je bio iza kolone tenkova iz kojih su vijorile jugoslavenske zastave. Njegova zadatak bio je da moralno pomogne srpskom stanovništvu te da pomogne vojnicima uništiti neprijatelja.

Uskoro je Vronski osjetio prvi puta razočaranje. Jedno od sela koje se predalo vojsci bilo je opustošeno do temelja, a jedan svjedok je tvrdio da su selom prošli i izvršili pokolj došljaci s bradama iz Srbije.

Petricki je također bio svjedok susreta s bradatim Srbima, a cijelim putem mogle su se vidjeti kolone izbjeglica koje su izmicale pred okupatorom. Vronskom ništa nije bilo jasno.

Tek kada se je na vlastitom primjeru vidio svu surovost, tek je onda progledao. Naime, pošto je zarobio momke iz Zbora narodne garde, jedva je spriječio njihovo smaknuće. Predao ih je dalje u zarobljeništvo, no oni su pogubljeni od bradatih Srba.

Vronskom je proradila savjest. Borio se s mislima o tome kako je i sam na jedan način sudjelovao u svim tim mučnim i okrutnim smaknućima. Cijelo vrijeme kada je bio u Vukovaru mučile su ga misli i krivnja oko toga. Konačno je progledao tek na ulazu u Vukovarsku bolnicu kada je vidio patnju i bol kroz koju su ti ljudi prolazili. Tada je bio upoznat s pravom stvarnošću. Na kraju svega, osjećao je samo jako veliki sram. Sram koji je bio istaknut suzama koje su tekle.

Vronski je odlučio ostati u Vukovaru, gradu koji je bio mrtav. Dugo je ležao na zemlji razmišljajući što i kako dalje. Odlučio je u društvu Petrickog krenuti prema zapadu, na put bez cilja. Stigli su do čudnog mjesta, u stacionaru za malodobne psihičke slučajeve. Osim pacijenata tamo je ostala samo Ruskinja Sonja.

Sonja je bila lijepa žena, došla je na ovo mjesto s jednim ciljem, a taj je bio da je tražila svoju sretnu avanturu. Vronski pokuša uspostaviti ljubavnu vezu sa Sonjom, a njihov pokušaj nježnosti ne može proći nezamijećeno od malodobnih, bolesnih pacijenata ove ustanove.

Tu večer, Vronski i Petricki odlučili su krenuti dalje. Vronski je želio naći svoj duhovni mir, a njih dvojica su putovali bez ikakvog smisla i cilja. Jedino što Vronskog drži je sugestivno pisanje pisama svojoj majci.

Petricki prvi odustaje od daljnjeg puta. Odluči se ponovo vratiti u Rusiju, a Vronski ostaje. Osjeća da je kraj, nakon svih tih razočarenja, nemira i lutanja, odluči si oduzeti život. Zamišljajući svoju nikad prežaljenu Anu svjesno odlazi u minsko polje i tako na tragičan način završava njegov život.

Likovi: Vronski, Petricki, Sonja

Analiza likova

Vronski – plemenit i čestit ruski plemić, časnik carske ruske vojske. Pravedan i požrtvovan. Pošto je bio slomljen zbog tragične smrti svoje voljene Ane, on se odlučuje prepustiti sudbini i prijaviti se u rat te tako pomoći svojoj braći. Zato kreće vlakom iz Rusije put Srbije. Nije znao što ga čeka pa se najednom našao u ratu, izgubljen i izmanipuliran, u gradu punom nasilja. No, on se osjećao dezorijentirano i nadao se da će njegov život dobiti novi smisao pa je tako bio u potrazi za novim idealima. Nije se nikako mogao pomiriti s onim što je vidio u ratu. Uvidio je da su nastradali brojni nedužni ljudi i da je bio u zabludi. Nikako nije mogao prijeći preko toga te je na kraju odlučio oduzeti si život. Umro je sam i razočaran.

Biografija: Nedjeljko Fabrio

Nedjeljko Fabrio poznati je hrvatski prevoditelj, romanopisac, dramatičar i esejist. Rođen je 14. studenog 1937. godine. Odrastao je u Rijeci i zbog toga je upravo velik dio njegovih djela obilježen upravo ovim gradom. Nakon što je završio osnovnu i srednju školu u Rijeci odlazi u Zagreb kako bi upisao Filozofski fakultet.

U Rijeci je pokrenuo književni časopis “Kamov”, a nakon 1971. godine odlazi živjeti u Zagreb gdje počinje djelovati kao urednik na televiziji i dramaturg. Fabrio je bio uspješan na mnogo područja pa je tako mnogo postigao kao dramatičar od kojih su najuspješnije drame: “Meštar” i “Reformatori”. Pokazao se i kao novelist te autor proze.

Objavio je mnogo radova iz povijesne književnosti, s tim da je najviše pozornosti posvetio vezi između talijanske i hrvatske kulture. Godine 1989. objavio je “Berenikinu kosu” roman nagrađen nagradom Ksavera Šandora Gjalskog.

Godine 1990. objavio je roman “Vježbanje života”, a uskoro nakon objave romana kazalište u Rijeci izvodi dramatizaciju djela. Od djela ne treba zaboraviti na: “Magnificat”, “Odora Talije”, “Ruža vjetrova”, “Labilni položaj”… Danas je profesor na Akademiji dramske umjetnosti.

Autor: M.L.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>