Zbirka Srebrne svirale, Dragutina Tadijanovića sadrži pjesme nastale u periodu od 1920. do 2003. godine. Prvo izdanje izlazi 1960., a zatim sa svakim novim izdanjem se dodaju pjesme. Postoji ukupno 19 izdanja zbirke.
Tadijanović se nije eksplicitno priklanjao određenom žanru iako se može naslutiti utjecaj moderne i socijalno angažiranih pjesama. Teme su raznovrsne, ali ipak prevladavaju zavičajne, pejzažne i intimne.
Njegov opus možemo podijeliti u nekoliko faza. U prvoj fazi se osjeća prevladavanje osjećaja sjete, nostalgičnosti za domom, zatim faza u kojoj pjesnik traži novi identitet pa imamo opreku ruralnog kraja i urbanosti grada. Razdoblje od 1945. do 1951. je ispunjeno kritičnim pjesmama.
Kratak sadržaj
Gdje su mladi dani
Tema pjesme je promišljanje pjesnika o prošlim vremenima, stoga možemo reći da je riječ o misaonoj pjesmi. Također je riječ o vremenu koje izmiče i koje je neuhvatljivo. Kompozicijski pjesma se sastoji od četiri strofe. Pjesnik je u prvoj strofi koristio dvostih, a u ostalima uglavnom katrene.
Svaka strofa označava jedno iskustvo povezano s određenom životnom dobi. Tako je u drugoj strofi lirski subjekt dijete koje želi doseći zvijezde, u trećoj je riječ o Bogu o kojemu je baka pričala, a četvrta strofa posvećena je ljubavi pjesnika.
Prva radnja se odvija u suvremenom pjesnikovom dobu, dok se ostale odvijaju u prošlosti, različitim životnim razdobljima. Pjesnik koristi slobodni stih, nema rime, a stihovi variraju, od šesterca do dvanaesterca. Također koristi riječ "gdje" na početku svake strofe što na dodatan način povezuje pjesmu u cjelinu, ujedno tako se ostvaruje atmosfera sumnje, tjeskobe i nesigurnosti.
Stope u snijegu
Ovdje je riječ o pejzažno lirskoj pjesmi u kojoj pjesnik govori o vlastitim noćnim lutanjima gradom. Pjesma je složena od pet strofa, a stihovi se skraćuju kako pjesma ide kraju. Tako u prvoj strofi imamo peterostih, u zadnjoj monostih.
Pjesnik opisuje padanje snijega. Kako se pjesma bliži kraju tako i snijeg pada sve manje, dok na kraju ne prestane padati. Kako bi se taj ugođaj dočarao pjesnik slaže stihove na jedinstven način i tako daje grafički prikaz prestanka padanja snijega.
Čitavu pjesmu možemo shvatiti kao metaforu, gdje pjesnik pokušava ukazati na to da je ova noćna šetnja prolazak kroz život, dok su tragovi koji za njim ostaju u snijegu, tragovi koje pjesnik ovom pjesmom ostavlja u životu.
Rano sunce u šumi
Riječ je o pejzažnoj lirskoj pjesmi koja govori o pjesnikovoj opčinjenosti prirodom, točnije o buđenju šume s dolaskom proljeća. Pjesma je sastavljena od četiri strofe. U prvoj strofi je trostih, u drugoj i trećoj šesterostisi, u četvrtoj sedmerostih.
Sunce je važan motiv koji se provlači kroz tri posljednje strofe, on je pokretač svega u prirodi, ali i pjesnikova života. Kako bi dočarao svoju zadivljenost prirodom, ugođaj se mijenja od osjećaja mira pa do uzbuđenja.
Ritam se ostvaruje ponavljanjem veznika "i" čime dočarava osjećaj nestrpljivosti. Prevladavaju kraći stihovi što dočarava svojevrsni ubrzani ritam.
Visoka žuta žita
Pjesma je pejzažna jer opisuje pjesnikovu ushićenost prirodom dok se šeta poljima žita, ali može biti i misaona jer se prikazuje njegov odnos i promišljanje o prirodi. Stihovi pjesme nisu podijeljeni u strofe čime pjesnik ostvaruje dodatan osjećaj ubrzanosti i ushićenosti.
Koriste se motivi kao što su: rumena zora, rosna polja, žuta žita, srce, zlatan sat. Prikazom njihanja žita dodatno se opisuje pjesnikova uzbuđenost. Pjesnik se osjeća povezano s prirodom, i izjednačuje se ritam pjesme, ritam pjesnikova srca i prirode.
Samoća
Pjesma je intimna jer govori o samoći i usamljenosti Adina Ganana. Ta samoća lirskog subjekta dodatno se naglašava opisom stvari koje ga okružuju u sobi te se tako pokazuje njegova otuđenost i osjećaj odvojenosti od čitavog svijeta, pa i njegove vlastite okoline.
Također možemo prepoznati osjećaj samoće u kontrastu sobe i onoga što se nalazi vani. Proljeće je i sve buja i raste dok je soba Adina hladna, bijela i prazna.
Kako bi prikazao bujanje proljeća pjesnik koristi dosta motiva, te kolorizme kojima se naglašavaju razne boje predmeta, unutar sobe i izvan. Također se koristi inverzija i personifikacija.
Pjesma je pisana slobodnim stihom. Na početku je ritam razigran, što prelazi u melankoliju s pojavom lirskog subjekta Adina Ganana.
Nebo
Pjesma Nebo je intimna jer pjesnik daje emotivan prikaz svog odnosa prema baki i pritom koristi motive oblaka i prizore neba. Pjesma odiše sjetnim ugođajem, pjesnik se jednog sunčanog dana prisjeća svoje bake.
Prevladavajuće sjetnu atmosferu pjesnik razbija ubacivanjem humora. Naime, navodi kako ga oblaci podsjećaju na ovce koje je baka čuvala, a zatim poslije govori o tome kako baka čuva goveda. Tako se odmiče od ozbiljnosti i možda prikazuje dijelom bakin karakter i njenu nepredvidljivost za vrijeme života.
Autor koristi sinesteziju, odnosno spajanje osjeta mirisa i vida. Pjesma je sastavljena od četiri strofe, a pisana je slobodnim stihom.
Dječak u sjeni vrbe
Pjesma započinje opisom livade te pokošenog sijena kojeg lagano nosi povjetarac, zatim se uvodi potok i vrba u čijoj sjeni sjedi dječak i pjeva.
Prikazana je atmosfera blaženosti i ugode, odnosno sreća i bezbrižnost mladog dječaka, a prikaz idilične prirode oko njega samo upotpunjuje tu sliku. Pjesnik koristi figuru sinestezije i spajanjem vizualne ljepote, te mirisa i zvukova prirode daje vrlo realističan i gotovo opipljiv prikaz tog trenutka koji dječak provodi u prirodi.
U pjesmi prevladavaju motivi prirode, a od stilskih figura pjesnik koristi asonancu, onomatopeju te personifikaciju. Pjesma je sastavljena od dvije strofe, odnosno dva katrena sa slobodnim stihom.
Grmljavina
Pjesma Grmljavina je još jedna pjesma koju je Dragutin Tadijanović posvetio svojoj baki koja mu je očito bila značajna u životu. Grmljavina ga podsjeća na nju i legendu koju mu je jednom prilikom ispričala.
Baka je u ovoj pjesmi ujedno i simbol doma, djetinjstva, osjećaja sigurnosti i udobnosti. Također možemo reći da predstavlja mudrost koju prenosi na svoje unuke putem malih priča, poput ove legende o svetom Iliji i grmljavini koju šalje zločestoj djeci.
Pjesnik koristi sinesteziju, epitete, a onomatopejom dočarava grmljavinu. Pjesma ima jednu strofu koja je složena od 21 slobodnog stiha.
Moje igračke
Ova pjesma se odnosi na pjesnikovo djetinjstvo, a prikazano je opisom dana dječaka. Jutro je, otac nije u kući, djed još uvijek spava, a baka je zauzeta pranjem suđa pa dječak koristi priliku i istrči van kako bi se igrao na kolima. Zatim predlaže ostaloj djeci odlazak na potok gdje mogu raditi svirale od vrbe.
Ova pjesma može poslužiti kao zanimljiv prikaz dječje igre nekad koja je bila mnogo slobodnija i oslanjala se na maštu djece, tad nisu imali tehnologiju niti igračke i morali su biti inovativni. Također se daje prikaz odraslih, koji su djeci dopuštali slobodu u igri, ali opet se osjetio autoritet, posebno kod djeda i oca, dok bi majka i baka bile više blagonaklone.
Pjesnik koristi inverziju i opkoračenje što ostvaruje nestalan ritam. Pjesma ima tri strofe.
Na grobu prijatelja
Ova pjesma je posvećena prijatelju autora, Juri Kaštelanu. Pjesma je intimna jer govori o boli i tuzi koju pjesnik osjeća za svojim prijateljem kojeg više nema. Prijateljeva smrt navodi autora na razmišljanje o prolaznosti svega.
Pjesnik navodi da bez obzira koliko netko bude značajan za života, sve je prolazno i svi završimo jednako, pod zemljom, sami s nadgrobnim spomenikom. Ipak priznaje kako to može biti spomenik nečijeg životnog uspjeha i svjestan je da mnogi nemaju ni obilježen grob koji ljudi mogu posjećivati, oni zauvijek ostaju bezimeni.
O krilatom konju
Pjesma sadrži elemente čudesnoga. Lik iz mašte, konj s krilima, ulazi u realan svijet. Dok prolazi ulicom odrasli su u čudu, a djeca se vesele njegovoj pojavi. Konja zaustavlja dolazak pjesnika. Pjesmu možemo shvatiti kao metaforu.
Konj bi mogao biti simbol svega što odrasle zbunjuje, a djecu zabavlja, dok su umjetnici jedini od odraslih koji u tome mogu prepoznati nešto čudesno
Snove sniju stari maslinici
Riječ je o lirskoj pejzažnoj pjesmi u kojoj se daje prikaz prirode, točnije mediterana. Pjesma je puna pjesničkih slika koje dočaravaju idilu mediteranskog kraja. Pjesnik daje prikaz mirisa, zvuka, izgleda i dodira tog prostora. Prikazan je vinograd, sunce, kamen i razni plodovi voćaka.
Posljednja slika je prikaz mora, što označava lagani smiraj nakon bogatog prikaza bujnog života tog prostora. Pjesnik koristi kolorizam, sinesteziju te aliteraciju i asonancu. Pjesma ima četiri strofe, a sastoji se od katrena i trostiha.
Jelena veze
Ovo je ljubavna pjesma, a govori o mladoj djevojci koja iščekuje povratak svog zaručnika kako bi se vjenčali. Pjesmom ovladava osjećaj smirenosti koji je isprekidan šuštanjem i osjećajem napetosti koji svako malo izbije na površinu.
Jelena veze i tako se priprema za udaju dok svatovi dolaze, a pjesnik je tješi da se ne mora brinuti. Pjesma je ispunjena epitetima i prikazom boja pomoću kojih se postiže kontrast osjećaja djevojke. Imamo tmurno ozračje i zelenu boju prstena i zlatnu maramu koje razbijaju tu atmosferu. Pjesma je sastavljena od četiri trostiha.
Skinuo bih šešir pred Gospodinom
Ovo je duhovno religiozna pjesma u kojoj pjesnik govori o kipu Isusa u njegovom rodnom mjestu, Rastušju. Taj kip stoji tamo još od 1919. i Tadijanović ga sad već doživljava kao starog prijatelja koji ga dočeka svaki put kad se vraća u rodno mjesto.
Pjesmom prevladava melankoličan ugođaj, i daje naznake osjećaja prolaznosti i starenja, te autorove nostalgije za rodnim krajem. Pjesma se sastoji od tri peterostiha, dok su stihovi dvanaesterci i osmerci.
Zemlja me zove
Riječ je o pjesmi koja je misaono refleksivna, a tematizira se prisjećanje djetinjstva, doma, osjećaj prolaznosti, starenja i naposljetku pitanje smrti. Osjeća se pjesnikova nostalgija za prijašnjim vremenom, djetinjstvom i domom.
Dom postaje istoznačan s grobom, a majčine ruke koje su ga prije grlile, sad ga dočekuju u nekom drugom životu. Važan je tu motiv majke, za koju se da naslutiti da je umrla, pa će njihov ponovni susret biti moguć tek kad pjesnik umre.
Pjesnik ne koristi mnogo stilskih figura, već zorno prikazuje osjećaj tuge i usamljenosti. Pjesma je napisana u četiri strofe, katrene. Stih je slobodan i nema rime.
Biografija: Dragutin Tadijanović
Dragutin Tadijanović je veliki hrvatski pjesnik. Rođen je u Rastušju kraj Slavonskog Broda 4.11.1905. godine. Umro je 17.6.2007.
Studirao je šumarstvo u Zagrebu nakon čega se prebacio na književnost. Radio je neko vrijeme kao korektor u novinama, zatim kao nastavnik i kao urednik. Pjesme je pisao već s 13 godina, a prvu pjesmu je objavio u školskom listu u srednjoj školi.
Njegove najpoznatije zbirke su: Sunce nad oranicama, Lirika, Dani djetinjstva, Prsten, Svjetiljka ljubavi..
Autor: A.M.
Odgovori